- 1 -              I Kž 342/2020-4

Broj: I Kž 342/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. S., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika A. S., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 25. svibnja 2020. godine, broj Ik I-215/2020-10, u sjednici održanoj 29. lipnja 2020. godine

r i j e š i o je:

Žalba zatvorenika A. S. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11-I) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske 125/11. – Kazneni zakon 56/13., 150/13. i 98/19., dalje u tekstu: ZIKZ) odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika A. S. za uvjetni otpust.

Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju dvije godine izrečenu presudom Općinskog suda u Metkoviću od 14. ožujka 2019. broj K-242/19 zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavaka 1. i 2. KZ/11. Predviđeni istek kazne je 25. prosinca 2020. Zatvorenik kaznu zatvora izdržava u Kaznionici u G.

Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno, zbog pogrešne primjene materijalnog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te da mu se odobri uvjetni otpust.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Zatvorenik A. S. u žalbi tvrdi kako je prvostupanjski sud pogrešno uzeo kao okolnosti radi kojih mu je odbijen prijedlog za uvjetni otpust, činjenice da ne koristi izvankaznioničke pogodnosti tijekom izdržavanja kazne zatvora te preuranjenost podnesenog zahtjeva.

Suprotno tvrdnjama žalbe, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika prihvaćajući činjenice koje je utvrdio iz mišljenja Kaznionice u G., gdje zatvorenik izdržava kaznu zatvora, kao i druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uvjetnom otpustu.

Naime, iako je nedvojbeno da je zatvorenik urednog tijeka izdržavanja kazne, što se očituje u činjenici da mu je aktualna razina uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjena razinom „uspješan“, da poštuje odredbe Kućnog reda, da nema stegovnih prijestupa, na radnom mjestu postiže uspješne radne rezultate, a počinjenje kaznenog djela priznaje i te kaznu prihvaća, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da je potrebno daljnje provođenje rehabilitacijskih postupaka te je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

Pri tome je prvostupanjski sud, suprotno stavu žalitelja, osim okolnosti da zatvorenik ne koristi izvankaznioničke pogodnosti jer je stranac, ispravno cijenio narav i vrstu kaznenog djela radi počinjenja kojeg zatvorenik izdržava kaznu zatvora, kao i da vjerojatnost kriminalnog povrata nije otklonjena, pri tome uzimajući u obzir i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne te do sada neizdržani dio kazne od gotovo šest mjeseci, a i negativno mišljenje Kaznionice u G., pa je na temelju svih navedenih okolnosti, u njihovoj ukupnosti, odbio prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust.

Stoga, obzirom na sve iznesene okolnosti i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da na strani zatvorenika A. S. nisu utvrđeni pouzdani pokazatelji pozitivnih učinaka izvršavanja kazne zatvora, pa je ispravno prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 59. stavka 2. KZ/11.-I radi čega je opravdan nastavak izdržavanja kazne zatvora radi ostvarivanja pune svrhe kažnjavanja. Također, i ovaj drugostupanjski sud je stava da je preostali dio neizdržane kazne prevelik, s obzirom na to da je istek kazne tek 25. prosinca 2020.

Kako žalbom zatvorenika nije dovedeno u pitanje pobijano rješenje, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede zakona na koje ovaj žalbeni sud, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, sukladno članku 494. stavku 3. točka 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. lipnja 2020.