- 1 -              I Kž 358/2020-4

              I Kž 359/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 358/2020-4

              I Kž 359/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. T., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.-12.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 25. svibnja 2020. broj Ik I-288/2020.-7. i žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. lipnja 2020. broj Ik I-288/2020.-11., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba zatvorenika J. T., preinačuje se pobijano prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. lipnja 2020. broj Ik I-288/2020.-11. te se žalba zatvorenika J. T. podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 25. svibnja 2020. broj Ik I-288/2020.-7. smatra pravovremenom.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika J. T. podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 25. svibnja 2020. broj Ik I-288/2020.-7.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 25. svibnja 2020. broj Ik I-288/2020.-7. odbijen je prijedlog zatvorenika J. T. za uvjetni otpust. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u T. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od sedam godina zbog kaznenih djela iz članka  158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.-12., članka 193. stavka 2. u vezi s člankom 192. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: KZ/97.) i članka 193. stavka 2. u vezi s člankom 192. stavkom 1. KZ/97., na temelju pravomoćne presude koju čine presuda  Županijskog suda u Zagrebu od 16. srpnja 2014. broj Kzm-8/2014 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. studenoga 2014. broj Kžm-45/2014-7, a predviđeni istek kazne je 18. prosinca 2020.

 

Protiv tog je rješenja žalbu je osobno podnio zatvorenik J. T. bez izričitog navođenja žalbenih osnova i prijedloga, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže da se pobijano rješenje preinači i zatvorenika otpusti na uvjetni otpust.

 

Navedena je žalba rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. lipnja 2020. broj Ik I-288/2020.-11. odbačena kao nepravodobna.

 

I protiv tog se rješenja žali zatvorenik osobno, smatrajući da je njegova žalba podnesena protiv rješenja kojim mu je odbijen prijedlog za uvjetni otpust pravovremena, zbog čega predlaže da se njegov prijedlog za uvjetni otpust „pozitivno riješi“.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, spisi su prije dostave izvjestitelju bili dostavljeni Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Osnovano zatvorenik pobija rješenje o odbačaju žalbe kao nepravovremene, dok je žalba protiv rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za uvjetni otpust neosnovana.

 

U odnosu na točku I. izreke ovog rješenja:

 

Obrazlažući zbog čega smatra da je zatvorenikova žalba podnesena protiv rješenja od 25. svibnja 2020. broj Ik I-288/2020.-7. kojim je odbijen zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust nepravovremena, prvostupanjski sud navodi da je zatvorenik rješenje kojim je odbijen njegov prijedlog za uvjetni otpust primio 28. svibnja 2020., a žalbu protiv tog rješenja je predao na pošti preporučeno 2. lipnja 2020., premda je zadnji dan za podnošenje žalbe bio 1. lipnja 2020.

 

No, osnovano osuđenik tvrdi da je žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 25. svibnja 2020. broj Ik I-288/2020.-7. predao pravovremeno jer ju je predao dežurnom pravosudnom policajcu u Odjelu osiguranja u Kaznionici u T. 29. svibnja 2020., o čemu je u privitku žalbe dostavio i presliku Evidencije izlazne pošte zatvorenika prema institucijama.

 

Stoga je prvostupanjsko rješenje od 9. lipnja 2020. broj Ik I-288/2020.-11. trebalo na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. preinačiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

U odnosu na točku II. izreke ovog rješenja:

 

Protivno žalbenim navodima zatvorenika, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da njegov prijedlog za uvjetni otpust treba odbiti,  pri čemu je za takvo svoje utvrđenje dao jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Premda je u pravu zatvorenik kada u žalbi ističe da na njegovoj strani postoji mnoštvo pozitivnih učinaka izdržavanja jedinstvene kazne zatvora od sedam godina s čijeg izdržavanja se predlaže uvjetno otpuštanje (radno angažiran za što je, kao i za pojedinačni program izvršavanja kazne, ocijenjen kao uspješan, bez, kako stegovnih postupaka, tako i drugih kaznenih postupaka, koristi pogodnosti izlaska u grad s obitelji s kojih se uredno i na vrijeme vraćao, podrška obitelji i osiguran poslijepenalni prihvat), ocjena je i ovog suda da negativno ocijenjene okolnosti na zatvorenikovoj strani ipak pretežu nad pozitivnim te je zbog tih okolnosti osnovano i zakonito prvostupanjski sud odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust.

 

Naime, prema izvješću Kaznionice u T., kod zatvorenika je i dalje rizik od kriminalnog povrata srednje vjerojatan te se, unatoč završenom programu „Prevencija recidivizma i kontrola impulzivnog ponašanja“, ponovno počinjenje kaznenih djela na strani zatvorenika ne može isključiti, a što je svakako značajna okolnost o kojoj sukladno članku 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-19) sudovi trebaju voditi računa prilikom odlučivanja o zatvorenikovom uvjetnom otpuštanju. Osim toga, zatvorenik nekritički priznaje kaznena djela i miri se s kaznom.

 

Kada se uz navedeno uzme u obzir i brojnost te težina kaznenih djela za koja je zatvorenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od sedam godina (tri djela seksualne zlouporabe djevojčica koje su dolazile u posjet njegovoj kćeri, pri čemu su dvije djevojčice zatvorenikove nećakinje), što također upućuje na mogućnost kriminalnog povrata, ocjena je i ovog suda da je nužno da zatvorenik radi ispunjenja svrhe kažnjavanja nastavi s izdržavanjem kazne.

 

Stoga je, a protivno zatvorenikovim žalbenim navodima, pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika J. T. nisu ispunjeni svi uvjeti iz članka 59. KZ/11.-19 za uvjetno otpuštanje s izdržavanja kazne zatvora.

 

Budući da žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 29. lipnja 2020.