- 1 -              II Kž 269/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 269/2020-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. G., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 51. Kaznenog zakona o („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. lipnja 2020. broj Kv I-62/2020 (K-23/2020, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba optuženog S. G. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. G. zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 51. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.). U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. siječnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. G. po branitelju, odvjetniku M. S., s prijedlogom da se " istražni zatvor ukine i optuženika pusti na slobodu "

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio te cijenio sve činjenice i okolnosti odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. G. i to, kako one vezane uz postojanje opće, tako i onih koji se odnose na posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., po kojoj je zakonskoj osnovi istražni zatvor pobijanim rješenjem produljen.

 

Naime, postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke za određivanje istražnog zatvora da je optuženik počinio kaznena djela za koje ga se tereti, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, koje je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju. U tom smislu, za odluku o istražnom zatvoru nisu od utjecaja žalbeni navodi optuženika kako drži da ga je oštećenica neosnovano prijavila za silovanje iz osvete i pakosti, nezadovoljna prekidom seksualne veze. Ocjena provedenih dokaza, pri tome i iskaza žrtve, ulazi u nadležnost raspravnog vijeća koje će, nakon provedene rasprave, odlučivati o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, dok je za odluku o primjeni mjere istražnog zatvora potreban odgovarajući stupanj osnovane sumnje o počinjenju terećenih mu kaznenih djela, koji ovdje svakako postoji.

 

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, prvostupanjski sud pravilno temelji na okolnostima pod kojima su počinjena terećena kaznena djela, iz čega proizlazi visok stupanj kriminalne volje te izrazita bezobzirnost i upornost koja se očituje u činjenici da je optuženik osnovano sumnjiv da je terećena djela činio kroz dulje vremensko razdoblje od tri mjeseca. Ispravno je prvostupanjski sud u uzeo u obzir kako je optuženik pravomoćno osuđen da je prema oštećenici počinio i druga kaznena djela, i to kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11. te nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11., za što mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine s rokom provjeravanja tri godine uz sigurnosnu mjeru zabrane približavanja oštećenici u trajanju pet godina.

 

Iako stoje navodi optuženika da mu je u pravomoćno okončanom postupku izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja oštećenoj Š. S., i ovaj drugostupanjski sud drži kako je u pravu sud prvog stupnja kada navodi se, imajući u vidu značaj i težinu terećenih djela, kriminalnu količinu, upornost, te visok stupanj kriminalne volje usmjerene upravo prema oštećenici, mjerama opreza ne može ispuniti svrha istražnog zatvora.

 

Stoga, sve tako navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima, predstavljaju konkretnu i neposrednu opasnost da će boravkom na slobodi optuženi S. G. nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga je prvostupanjski sud protiv njega osnovano produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ocijenivši pravilno da se ista svrha ne bi mogla postići blažim mjerama.

 

Slijedom iznesenog, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 29. lipnja 2020.