Posl. broj: 1. P-10/2020-16.

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice E. V., iz O. G., OIB: …, zastupane po punomoćnici K. A. H., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. D. S.A, iz L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. G., odvjetniku iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. svibnja 2020. godine u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, a odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 26. lipnja 2020. godine

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. O d b i j a  s e tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Z. poslovnog broja OVR-1021/18 od 23. studenoga 2018. godine kojim je radi naplate novčane tražbine društva A. D. S.A. s polovnim sjedištem na adresi u L., upisanom u registar trgovine i kompanija L. pod brojem RSC B 204.416; OIB: …, ovdje tuženika, u sveukupnom iznosu od 762.914,19 HRK na koji iznos dalje teku zakonske kamate na iznos glavnice od 201.619,44 HRK od 24. 10. 2018. godine do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena godišnje, te radi naknade tuženiku troškova navedenog postupka po odluci suda zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od donošenja rješenja o ovrsi do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, određena provedba ovrhe na nekretnini u vlasništvu tužiteljice, označenoj kao zk.č.br. 3750, u naravi kuća i dvorište Doma površine 272 čhv (978 m2), upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Z, Stalne službe u D. S., u zk.ul. br. 1450 k.o. Laz Bistrički, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Z., Stalne službe u D. S., utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja, ovdje tuženika, iz iznosa dobivenog prodajom.".

 

              II. O d b i j a  se  zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

 

              III. N a l a ž e  s e  tužiteljici V. E. da tuženiku A. D. S.A. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (dvijetisućepetsto kuna) u roku od 15 dana, a  odbija se  preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 1.183,00 kn (tisućustoosamdesettri kune).

 

Obrazloženje

 

              Tužiteljica navodi da je od Općinskog suda u Z. 8. svibnja 2019. zaprimila rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovr-1021/18. od 23. studenoga 2018. godine kojim je sud odredio ovrhu prema prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 762.914,19 HRK na koji iznos dalje teku zakonske kamate na iznos glavnice od 201.619,44 HRK od 24. 10. 2018. godine pa do isplate kao i radi naplate troškova postupka na njenoj nekretnini navedenoj u izreci presuda, sve to s osnove založnog prava koje je na njenoj nekretnini upisano 3. veljače 1998. godine temeljem ugovora o kreditu broj 94/98 od 2. veljače 1998. godine pod poslovnim brojem Z-110/98 na ime i za korist društva banka d.d., odnosno koje je temeljem trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 30. svibnja 2017. pod posl. brojem Z-9843/17, upisano na ime i za korist društva A. D. S.A., ovdje tuženika, kako je stanje i danas. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tužiteljica je pravodobno podnijela žalu i to zbog razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ) budući da tuženik nije ovlašten inicirati ovršni postupak protiv tužiteljice, s obzirom da je u konkretnom slučaju protekao rok u kojem se po zakon može tražiti ovrha te čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a, budući da tuženik nije ovlašten inicirati ovršni postupak protiv tužiteljice, s obzirom da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Navodi dalje da je 9. srpnja 2019. od Općinskog suda u Z. zaprimila zaključak poslovnog broja Ovr-1021/18-9. od 19. lipnja 2019. kojim se upućuje u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe u navedenom predmetu nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a. Iznosi da je tuženik, kao pravni sljednik banke d.d. predmetni ovršni postupak inicirao temeljem ugovora o kreditu broje 94/98 sklopljenog 2. veljače 1998. između društva banka d.d. u svojstvu kreditora i D. S. kao korisnika kredita, te tužiteljice kao zalogodavca (založnog dužnika), koji je ugovor bio solemniziran od javnog bilježnika M. Č. iz S. pod posl. brojem OU-23/98, te na koji je javni bilježnik 23. ožujka 2003. stavio potvrdu ovršnosti, s obzirom da je ugovor o kreditu, zbog nepostupanja D. S. sukladno njegovim ugovornim obvezama otkazan dopisom društva banka d.d. od 4. ožujka 2003. godine. Obzirom da je odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisao kako sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godine, pa i one za koje je zakonom predviđen kraći rok zastare, a kako je navedena tražbina dospjela na naplatu 27. ožujka 2003. godine, s kojim je izdana potvrda ovršnosti, te budući da je tuženik svoj prijedlog za ovrhu podnio 21. studenoga 2018., tužiteljica tvrdi da je očito kako je u pogledu navedene tražbine tužitelja nastupila zastara te da je temeljem odredbe čl. 214. ZOO, prestalo pravo zahtijevati ispunjenje predmetnih obveza od tužiteljice. Osim toga, ističe da, čak i da bi sud pozivanjem na odredbu čl. 222. ZOO zauzeo stav kako se predmetna tražbina može namiriti, neovisno o isteku roka zastara, a s obzirom da je ista osigurana založnim pravom (hipotekom) upisanim u javne knjige, da je odredom stavka 2. navedenog članka propisano kako se zastarjela tražbina kamata i drugi povremenih davanja ne može namiriti niti iz opterećene stvari.

 

              Sukladno navedenom postavila je tuženi zahtjev kao u izreci presude.

             

              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba podnesena 24. 7. 2019., a da je ovršenica, ovdje tužiteljica zaključkom od 19. 06. 2019. upućena da pokrene parnicu pa smatra da tužba nije podnesena u zadanom roku. Navodi dalje da žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 5. OZ-a nije bio istican u žalbi niti je tužiteljica zaključkom upućena na parnicu zbog tog žalbenog razloga pa predlaže da sud isti ne uzima u obzir. Tvrdi da je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a – zastara tražbine, neosnovan. Naime, tuženik je prijedlog za ovrhu podnio 19. 11. 2018. preporučenom pošiljkom te je sud donio rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave – ugovora o kreditu br. 94/98 od 02. 02. 1998., solemniziranog 03. 02. 1998. koji ima potvrdu ovršnosti s datumom 27. 03. 2003. godine. U razdoblju nakon izdavanja potvrde ovršnosti pa do podnošenja prijedloga za ovrhu od strane tuženika bilo je nekoliko prekida zastare zbog vođenih ovršnih postupaka. Tako se radi naplate potraživanja temeljem ovršne isprave vodio postupak: posl. broj Ovr-31/09 (prije Ovr-108/06) kod Općinskog suda u Z. Stalne službe u D. S. pokrenut 09. 03. 2006., u kojem je rješenje o ovrsi doneseno 09. 03. 2006., rješenje o obustavi 15. 7. 2010., koje je postalo pravomoćno 17. 8. 2010.; pod posl. brojem Ovr-855/03 kod Općinskog suda u Z. (prije Općinskog suda u D. S.) pokrenutom u listopadu 2003., u kojem je rješenje o ovrsi doneseno 17. 10. 2003., a rješenje o obustavi 26. 11. 2009. te pod posl. brojem Ovr-618/14 (prije Ovr-855/03) kod Općinskog suda u Z. (prije Općinskog suda u D. S.), pokrenutom u listopadu 2003. u kojem je doneseno rješenje o obustavi i o ovrsi 29. 08. 2014. te rješenje o odbijanju stupanja u postupak novog vjerovnika 4. 1. 2019. godine. Dakle, nikako nije došlo do zastare potraživanja na temelju ovršne isprave jer se na pitanje zastare primjenjuje odredba čl. 233. st. 1. ZOO, odnosno prije čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05) jer se radi o tražbini koja je utvrđena javnobilježničkim aktom odnosno solemniziranom privatnom ispravom, a takve tražbine zastarijevanju za deset godine pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastara, a rok se računa od dana potvrde ovršenosti. Osim toga, došlo je do prekida zastare i to ne samo u odnosu na glavnicu nego i u odnosu na kamate i troškove i to višestruko jer su se vodili ovršni postupci, sukladno odredbi čl. 241. ZOO, odnosno čl. 388. starog ZOO-a te je nakon prekida, zastara počela teći iznova prema odredbama čl. 245. ZOO-a odnosno čl. 392. starog ZOO-a. Sukladno navedenom, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

 

U postupku su pročitani: prijedlog za ovrhu od 23. 10. 2018. zaprimljen pod posl. brojem Ovr-1021/18, rješenje o ovrsi posl. broj: 2s Ovr-1021/18-2. od 23. studenoga 2018., izvatci iz zemljišne knjige za zk.ul. 1450 k.o. L. B., žalba ovršenice protiv rješenja o ovrsi, zaključak posl. broj: 2s Ovr-1021/18-9. od 19. lipnja 2019., ugovor o kreditu broj 94/98, trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017. godine, izvadak iz poslovnih knjiga od 23. 10. 2018., prijedlog za ovrhu zaprimljen pod posl. brojem Ovr-108/06 s rješenjem o ovrsi posl. broj: Ovr-108/2006. od 3. 9. 2006., rješenje posl. broj: Ovr-31/09-54. od 15. srpnja 2010., prijedlog za ovrhu s rješenjem o ovrsi posl. broj: Ovr-855/03 od 17. 10. 2003., rješenje posl. broj: Ovr-855/03-54. od 26. studenoga 2009., rješenje posl. broj: Z-103/10 od 20. siječnja 2010., rješenje i rješenje o ovrsi posl. broj: 1. Ovr-618/14-4. od 29. kolovoza 2014., rješenje posl. broj: 1. Ovr-618/14-14. od 4. siječnja 2019. te cijeli spisi posl. broj: Ovr-31/09 (prije Ovr-108/06), Ovr-855/03 i Ovr-618/14.

Pročitan je i cijeli spis Ovr-1021/18 ali je na pripremnom ročištu 22. listopada 2019. izdvojen na daljnji postupak.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

             

              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

              Iz navedenih je isprava vidljivo i među strankama očito nesporno:

 

- da je tuženik kao ovrhovoditelj 19. 11. 2018. preporučenom pošiljkom podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave ugovora o kreditu br. 94/98 od 02. 02. 1998. solemniziranog 03. 02. 1998. od javnog bilježnika M. Č. iz S. pod brojem OU-23/98 radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 762.914,19 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznos glavnice od 201.619,44 kn tekućom od 24. 10. 2018. godine ovrhom na nekretnini upisanoj u zk.ul. 1450 k.o. L. B. kao vlasništvo ovršenice V. (tada) Č.,

 

- da je temeljem navedene ovršne isprave, koju je ovršenica potpisala kao zalogodavac bilo uknjiženo pravo zaloga za korist kreditora banke d.d., a s danom 27. 10. 2017. je temeljem trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 30. 5. 2017., U PREDMETU z-9843/2017 uknjiženo pravo zaloga za korist tuženika A. D. S.A.,

 

- da je rješenjem o ovrsi ovog suda posl. broj: 2s Ovr-1021/18-2. od 23. studenoga 2018. godine određena ovrha prema navedenom prijedlogu,

 

- da je ovršenica protiv navedenog rješenja pravodobno podnijela žalbu u kojoj, među ostalim ističe prigovor zastare,

 

- da je zaključkom ovog suda posl. broj: 2s Ovr-1021/18-9. od 19. lipnja 2019. godine ovršenica upućena u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja da je tražbina ovrhovoditelja u zastari, a koji je zaključak ovršenica primila 9. srpnja 2019.,

 

- da je ovršenica 24. srpnja 2019. preporučenom pošiljkom podnijela tužbu u ovom predmetu.

 

              Sporno je, je li tužiteljica tužbu podnijela pravovremeno te je li predmetna ovrha nedopuštena iz razloga na koje se tuženica poziva.

 

              Prema odredbi čl. 52. st. 3. OZ-a, kako je i navedeno u zaključku posl. broj: 2s Ovr-1021/18-9. od 19. lipnja 2019. ovršenica je upućena da parnicu pokrene u roku od petnaeset dana od dostave tog zaključka.

              Budući da je ovršenica zaključak primila 9. srpnja 2019., sukladno odredbi čl. 111. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, proč. tekst , 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), koji se u ovrsi primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, rok za podnošenje tužbe počeo joj je teži 10. srpnja 2019. te je zadnji dan za podnošenje tužbe bio 25. srpnja 2019.

              Kako je ovršenica tužbu predala na poštu preporučeno 19. srpnja 2019. godine, što se, sukladno odredbi čl. 113. st. 2. ZPP-a smatra danom predaje sudu, očito je da je tužba podnesena u roku.

 

              Prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ-a, u vezi odredbe čl. 52. st. 5. OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je pućen na parnicu.

 

              Zaključkom posl. broj: 2s Ovr-1021/18-9. od 19. lipnja 2019. ovršenica je na parnicu upućena isključivo zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. 5. 11. OZ-a (tvrdnje da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom), a zbog opugnacijskog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 5. OZ-a, sukladno odredbi čl. 52. st. 1. OZ-a, niti nije mogla biti upućena na parnicu pa parnični sud o tom žalbenom razloga niti nije ovlašten odlučivati.

 

              Sukladno tome u ovoj je parnici nužno utvrditi isključivo je li nastupila zastara tražbine.

 

              Ovršnu ispravu u konkretnom slučaju predstavlja ugovor o kreditu broj 94/98 od 02. 02. 1998. godine, solemniziran 03. 02. 1998, godine od javnog bilježnika M. Č. iz S. pod brojem OU-23/98 na koje se nalazi potvrda javnog bilježnika da je postao ovršan 27. 03. 2003. godine.

             

              Prema odredbi čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05), na navedenu se ovršnu ispravu primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91).

              Na predmetnu se ovršnu ispravu primjenjuje zastarni rok od deset godina iz odredbe čl. 379. st. 1. ZOO/91 (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-2301/13-2. od 21. travnja 2015.).

              Sukladno odredbi čl. 361. st. 1. ZOO/91, a s obzirom na potvrdu ovršnosti, zastarijevanje je počelo teći 28. 03. 2003. godine.

              Prema odredbi čl. 388. ZOO/91, zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja potraživanja.

              Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZOO/91, nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

              Prema stavku 3. navedenog članka, kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja potraživanja u sporu odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili svršen na neki drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi i kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili osiguranja.

              Prema stavku 6. tog članka, zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom predviđeno za zastarijevanje koje je prekinuto.

             

              Iz priloženog spisa Općinskog suda u D. S. posl. broj: Ovr-855/03. vidljivo je da je u njemu po prijedlog ovrhovoditelja banka d.d.  podnesenom 14. 10. 2003. pokrenuta ovrha i protiv tužiteljice V. (tada) Č., radi naplate iste tražbine na istoj nekretnini, čime je zastarijevanje prvi puta prekinuto.

              Navedeni je postupak obustavljen rješenjem Općinskog suda u Z. posl. broj Ovr-855/03-54. od 26. studenoga 2009. godine koje je postalo pravomoćno 25. prosinca 2009., čime je zastarijevanje počelo teći iznova.

 

              Budući da je prijedlog za ovrhu u predmetu Ovr-1021/18 podnesen preporučenom pošiljkom 19. 11. 2018. (na sudu primljen 21. 11. 2018.), zastarijevanje je opet prekinuto prije isteka desetogodišnjeg roka pa tako zastara nije nastupila, niti u pogledu glavnice, niti u pogledu pripadajućih kamata kao akcesornog potraživanja.

 

              Predmeti posl. broj: Ovr-31/09 (prije Ovr-108/06) i Ovr-618/14. za ovu parnicu nisu odlučni jer nisu vođeni protiv tužiteljice već protiv ovršenika D. S. kao korisnika kredita.

 

              Sukladno navedenom, nije osnovan žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a, pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u cijelosti.

 

              Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, valjalo joj je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1.  ZPP-a, naložiti da tuženiku nadoknadi parnični trošak, a njen zahtjev za naknadu troškova odbiti.

              Tuženiku su od troškova određeno zatraženih u odgovoru na tužbu, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav odgovora na tužbu po tbr. 8/1 u iznosu od 2.500,00 kuna, a odbijen je dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 1.183,00 kune budući da ta pristojbena obveza za njega, sukladno odredbi čl. 4. t. 2. Zakona sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18) nije niti nastala jer je u cijelosti uspio u parnici.

                                         

U Zlataru 26. lipnja 2020. godine

 

S u d a c:

Damir Čižmek

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana.

                           

DNA:

 

1. punomoćnici tužiteljice K. A. H., odvjetnici iz Z.
2. punomoćniku tuženika N. G., odvjetniku iz Z.