Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9 Poslovni broj: 5 Gž Ovr-273/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u ovršnom predmetu
ovrhovoditelja P. S. OIB:… iz B., zastupanog po
punomoćnici V.J., odvjetnici iz B., protiv ovršenice Lj. M.OIB: … iz N., radi naplate novčane tražbine na nekretninama ovršenice,
odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u
Križevcima od 3. rujna 2018. poslovni broj Ovr-3480/2018, dana 26. lipnja 2020.,

r i j e š i o j e

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba ovršenice Lj.
M. te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u
Križevcima od 3. rujna 2018. poslovni broj Ovr-3480/2018 u dijelu koji se odnosi na naplatu
novčane tražbine na nekretninama kat. oznake k.č.br. 417/41, 417/77 i 417/75 k.o. N., te u
odluci o trošku, dok se u preostalom dijelu koji se odnosi na k.č.br. 589/9, 341/1 i 1409/5 k.o.
N. prijedlog za ovrhu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o ovrsi na temelju pravomoćne i ovrše presude Općinskog suda u
Ivanić-Gradu, Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-393/12 od 12. prosinca 2012.,
pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj Ovr-
994/2016 od 12. travnja 2016. i rješenja o nasljeđivanju broj O-404/18 od 14. ožujka 2018.
javne bilježnice Lj. T. iz Č., radi naplate iznosa od 15.208.20 kuna,
parničnog troška od 12.430,00 kuna, te ovršnog postupka od 2.455,00 kuna i ovog postupka
od 2.475,00 kuna, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, određena je ovrha protiv
ovršenice na grupi nekretnina položene u k.o. N., zabilježbom ovrhe, utvrđenjem
vrijednosti nekretnina, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Protiv gornjeg rješenja žalbu i dopunu žalbe je izjavila ovršenica ne navodeći
zakonske žalbene razloge ističući, u bitnom, da nije bilo moguće dopustiti predloženu ovrhu, s
prijedlogom da se žalba uvaži.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku («Narodne

2 Poslovni broj: 5 Gž Ovr-273/2020-2

novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14
i 70/19 - dalje ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona («Narodne novine», broj 112/12, 25/13,
93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2.
ZPP-a.

Što se tiče primjene materijalnog prava i pasivne ovršne odgovornost nasljednika za
dugove ostavitelja ona je regulirana odredbom čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju
(«Narodne novine», broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje ZN) tako da
odgovornost za dugove ostavitelja ex lege prelazi na nasljednike trenutkom smrti ostavitelja,
ako ih ima više odgovaraju solidarno, u smislu čl. 139. st. 4. ZN-a, zbog čega je rješenje o
nasljeđivanju, uz ovršnu ispravu koja glasi na ostavitelja (glede obveze na namirenje),
dovoljna osnova za utemeljenje ovršenikove odgovornosti za namirenje dugovanja iz ovršne
isprave.

Dakle, u situaciji kada je odgovornost nasljednika za obveze ostavitelja regulirana
samim zakonom nema osnova tražiti da se prijelaz te odgovornosti regulira i određenom
ispravom niti se tome nasljednici kao univerzalni sukcesori mogu protiviti.

Prema tome, po ocjeni ovog suda, ovrhovoditelj je dokumentirao prijenos
odgovornosti iz ovršne isprave ranijeg dužnika kao fizičke osobe na ovršenicu kao
nasljednicu pa su se ispunile pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja kojim je
prihvaćena pasivna legitimacija ovršenice kao nasljednice izvornog dužnika, jer je njezina
procesna pozicija stupanja na njegovo mjesto uvjetovana time što je jedina nasljednica.

Što se pak tiče materijalno-pravne pozicije i ukazivanja na limitiranu odgovornost
kazati je da je žaliteljica proglašena kao nasljednica na nekretninama i vrijednim
pokretninama što, kako sada stvari stoje, sa sigurnošću ukazuje da postoji mogućnost naplate
potraživanja ovrhovoditelja budući vrijednost naslijeđenog dijela očito višestruko premašuje
predmetni novčani iznos.

Međutim, pobijano rješenje o ovrsi je ipak djelomično rezultat pogrešne primjene
materijalnog (ovršnog) prava na što se ukazuje u žalbi i na koju primjenu ovaj sud također
pazi i po službenoj dužnosti u smislu citirane procesne odredbe.

Naime, prema odredbi čl. 80.b st. 2. OZ-a ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja
ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kuna, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini
ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i
interesa ovrhovoditelja.

Prema st. 3. istog članka pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga
članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,

- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila
bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u
pretežnom dijelu namiri,

- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba
ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe
zadovolji,

3 Poslovni broj: 5 Gž Ovr-273/2020-2

- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,

- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj
ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži
namirenje prodajom određene nekretnine.

Iz spisa predmeta proizlazi da novčana tražbina ovrhovoditelja iznosi ukupno

30.093,20 kuna, dakle, nešto preko graničnog iznosa iz citirane materijalno-pravne odredbe,
zbog čega ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja, prema stanju u
vrijeme donošenja žalbe, djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 80.b st. 2.
OZ-a jer je narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka na štetu ovršenice time što
je ovrha određena i na nekretninama, u naravi kuća i okućnica katastarske oznake k.č. br.
589/9 i 341/1 k.o. N. te na nekretnini č.k.br. 1409/5 na kojoj je ovršenica upisana tek kao
suvlasnica za 1/3 dijela već je ovrhu trebalo odrediti samo na nekretninama u samovlasništvu
ovršenice kat. oznake 417/41, 417/77 i 417/75 k.o. N.

Stoga je valjalo djelomično uvažiti žalbu ovršenice i primjenom čl. 380. točka 2. i 3.
ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja. Odluka o
trošku žalbenog postupka u supsidijarnoj primjeni odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a je izostala jer
nije popisan trošak.

U Zadru, 26. lipnja 2020.

S U D A C

Marin Grbić