Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Rev 888/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća, i Mirjane Magud, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Zajednice … M. ž., Č., koju zastupa punomoćnik G. R., odvjetnik u Č., protiv tuženika Centra za socijalnu skrb Č., koga zastupa N. M.-Đ., mag. iur., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva i u pravnoj stvari tužitelja Centra za socijalnu skrb Č., koga zastupa N. M.-Đ., mag. iur., protiv tuženice Zajednice … M. ž., Č., koju zastupa punomoćnik G. R., odvjetnik u Č., radi predaje u posjed nekretnina, odlučujući o reviziji tuženika i tužitelja Centra za socijalnu skrb Č. protiv presude Županijskog suda u Čakovcu, broj Gž-71/09-3 od 3. prosinca 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-406/08-46 od 9. listopada 2008., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženika i tužitelja Centra za socijalnu skrb Č. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice Zajednice … M. ž. (dalje: tužiteljica) za utvrđenje prava suvlasništva  nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 1804 k.o. Č. i to čest.br. 228/1/2/a/1/533/1 kuća dvor, zgrada sa 406 čhv i čest.br. 228/1/2/a/1/533/2 voćnjak sa 126 čhv, sve u 1/8 dijela, kao i zahtjev na trpljenje uknjižbe navedenih nekretnina na ime i suvlasništvo tužiteljice. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, kao i eventualno kumulirani zahtjev za isplatu 329.520,75 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Ujedno je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženika Centra za socijalnu skrb Č. (dalje: tuženik) za predaju istih nekretnina u posjed.

 

              Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice Zajednice … M. ž. za utvrđenje prava suvlasništva i uknjižbu, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka te da je u odbijen tužbeni zahtjev tuženika Centra za socijalnu skrb Č. za predaju u posjed nekretnina.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik podnio je reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev tužiteljice Zajednice … M. ž. odbije u cijelosti, a da njegov tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, odnosno, da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je neosnovana.

 

              Predmet spora po zahtjevu tužiteljice Zajednice … M. ž. je utvrđenje prava suvlasništva i trpljenje uknjižbe, dok je po zahtjevu tuženika Centra za socijalnu skrb Č. predmet spora predaja u posjed nekretnina.

 

              Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio je neosnovanim u bitnom pošavši od utvrđenja da tužiteljica nije dokazala da je pravni slijednik SIZ za fizičku kulturu Općine Č. koja je kupoprodajnim ugovorom od 13. prosinca 1978. kupila sporne nekretnine; da, i kad bi bila pravni slijednik, nekretnine nije stekla dosjelošću jer se, obzirom da je riječ o nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja ne računa vrijeme proteklo do 8. listopada 1991., a od tog datuma do podnošenja tužbe da nije proteklo dvadeset godina, koji protek vremena je u konkretnoj situaciji potreban za stjecanje vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV). Pošavši od utvrđenja da tuženik nije bio stranka kupoprodajnog ugovora od 13. prosinca 1978., te da nije ni u kakvom obveznopravnom odnosu s tužiteljicom, prvostupanjski sud prihvativši prigovor promašene pasivne legitimacije, odbio je i istaknuti eventualno kumulirani zahtjev za isplatu.

 

              Pošavši od utvrđenja da je tuženik uknjižbom u zemljišnim knjigama na temelju pravnog posla postao vlasnik nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 1804 k.o. Č. i to čest.br. 228/1/2/a/1/533/1 kuća dvor, zgrada sa 406 čhv i čest.br. 228/1/2/a/1/533/2 voćnjak sa 126 čhv, pa tako i spornog suvlasničkog dijela od 1/8, prvostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 161. st. 1. ZV prihvatio zahtjev tuženika za predaju u posjed nekretnine.

 

              Suprotno tvrdnji revidenta pravilno je drugostupanjski sud zaključio na temelju stanja spisa i dokaza koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, te izmjena pravnih propisa o športu, da je tužiteljica dokazala da je pravni slijednik SIZ za fizičku kulturu Općine Č..

 

              Prema odredbi čl. 96. Zakona o športu ("Narodne novine" 59/90) samoupravne interesne zajednice fizičke kulture, koje su osnovane i djeluju prema odredbama Zakona o fizičkoj kulturi ("Narodne novine" 22/87 i 19/88) prestaju s radom najkasnije u roku trideset dana od dana stupanja na snagu tog Zakona. Poslove, prava, obveze, sredstva i radnike samoupravnih interesnih zajednica preuzimaju športski savezi općine, grada odnosno Republike u skladu s tim Zakonom, a koji se osnivaju na temelju odredbe čl. 46. istog Zakona. Dakle, pravni slijednik SIZ-a za fizičku kulturu nije općina, već športski savez općine.

 

Kako proizlazi iz stanja spisa, sukladno potonjoj zakonskoj odredbi 6. veljače 1991. osnovan je Športski savez općine Č., koji je sukladno Zakonu o športu (čl. 96. st. 2.) preuzeo prava i obveze SIZ-a fizičke kulture (odluka od 6. veljače 1991.).

 

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o športu ("Narodne novine 77/95- dalje:ZIDZŠ/95) izmijenjen je sustav organiziranja u športu na način da se radi ostvarivanja potreba i interesa športskih udruga i športske djelatnosti osnivaju športski savezi, zajednice športskih udruga i saveza i zajednice športskih udruga i to: na razini države nacionalni športski savezi; na razini županije i Grada Zagreba športski savezi i zajednice športskih udruga i saveza i na razini gradova i općina zajednice športskih udruga (čl. 22.).

Prijelaznom odredbom čl. 48. ZIDZŠ/95 propisano je da će se športski savezi županije i zajednice športskih udruga i saveza županija i gradova osnovati prema odredbama toga Zakona u roku od devedeset dana od dana njegova stupanja na snagu; da danom osnivanja športskih saveza i zajednica športskih udruga i saveza prema odredbama toga Zakona prestaju s radom dosadašnji športski savezi i udruženja športskih organizacija i saveza osnovani za područja općina i gradova te da će športski savezi i zajednice športskih udruga i saveza iz stavka 1. ovoga članka preuzet djelatnike, imovinu, prava i obveze športskih saveza i udruženja športskih organizacija i saveza iz stavka 2. ovoga članka koji su imali sjedište na području županije, odnosno grada gdje se osnivaju.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je Savez športova Međimurske županije, koji je osnovan prema odredbi čl. 48. ZIDZŠ/95, pravni slijednik Športskog saveza općine Č., kao športskog saveza koji je imao sjedište na području Međimurske županije.

Zakonom o športu ("Narodne novine 111/97) propisano je da se radi promicanja obavljanja športskih djelatnosti i ostvarivanja drugih zajedničkih interesa, osnivanju športski savezi, zajednice športskih udruga i saveza i zajednice športskih udruga i to: na razini države nacionalni športski savezi, na razini županije i Grada Zagreba športski savezi i zajednice športskih udruga i saveza, na razini gradova i općina mogu se osnivati zajednice športskih klubova, odnosno športskih udruga (čl. 24. st.1.). Prema odredbi čl.77. Zakona o športu športski klubovi i druge športske udruge bile su dužne svoje statute uskladiti s odredbama toga Zakona u rokovima u kojima su dužne svoje statute uskladiti s odredbama zakona kojim se uređuju udruge. Ovo je i učinjeno donošenjem statuta (list 94 do 100 spisa) od kada Savez športova Međimurske županije djeluje kao Zajednica športskih udruga i saveza Međimurske županije.

O opisanom pravnom sljedništvu iskazivao je svjedok D. K., te je suprotno tvrdnji revidenta, drugostupanjski sud s pravom uzeo u obzir i navedeni dokaz.

 

              Zaključivši da je Savez športova Međimurske županije na dan 4. listopada 1995. imao pravo korištenja spornih nekretnina, drugostupanjski sud zaključuje da je taj Savez, na temelju Zakona o športu ("Narodne novine 60/92 i 77/95), stekao suvlasništvo spornih nekretnina.

 

              Odredbom čl. 45. ZIDZŠ/95 bilo je propisano da športski objekti i druge nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima pravo korištenja imaju športske organizacije ili druge pravne osobe (poduzeća, ustanove, radne organizacije) osnovane radi upravljanja športskim objektima, prelaze u vlasništvo gradova ili općina na čijem se području nalaze (st.1.). Izuzetno, športski objekti i druge nekretnine iz stavka 1.  mogu prijeći u vlasništvo županije na čijem se području nalaze, pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom (st. 2). Odredbama čl. 46. ZID ZŠ dodani su novi članci 88.a do 88.i, kojima je reguliran postupak preuzimanja vlasništva nekretnina te su propisani rokovi u kojima su gradsko, odnosno općinsko vijeće ili županija bili dužni donijeti odgovarajuće akte o preuzimanju športskih objekata i drugih nekretnina u vlasništvo.

 

Odredbom dodanog čl. 88. i Zakona o športu bilo je propisano: Športski objekti i druge nekretnine za koje ne budu donesene odluke o preuzimanju u vlasništvo na temelju čl. 88., 88.a, 88.b i 88.c ovog Zakona, prelaze u vlasništvo športske organizacije ili druge udruge koja je imala pravo korištenja tih objekata i nekretnina, ili je njen pravni slijednik.

 

Stoga je drugostupanjski sud, pošavši od utvrđenja da tuženica zajedno sa svojim prednicima ima pravo korištenja spornih nekretnina od 1978. godine, a da u zakonom propisanom roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ZIDZŠ nije donesen akt o preuzimanju vlasništva na nekretninama, pravilno primijenio materijalno iz čl. čl. 88.i Zakona o športu, kada je zaključio da je istekom navedenog roka (4. listopada 1995.), tužiteljica po samom zakonu stekla vlasništvo tih nekretnina.

 

Pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da Odluka Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje spora o pravima općina, gradova županija od 13. svibnja 1996., koja je uostalom donijeta nakon 4. listopada 1995., dakle, nakon što je tužiteljica stekla suvlasništvo spornih nekretnina, ne može zamijeniti akt o preuzimanju vlasništva.

 

Jedinice lokalne samouprave koje su na temelju navedene Odluke upisane u zemljišne knjige nakon čega su cijelu nekretninu, pa i sporni suvlasnički dio nekretnine, otuđile u korist tuženika, prenijele su na tuženika više prava no što su imale. Budući da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što sam ima, to tuženik na temelju pravnog posla s jedinicama lokalne samouprave nastalih na području bivše O. Č. nije mogao steći suvlasništvo i 1/8 dijela čest.br.228/1/2/a/1/533/1 kuća dvor, zgrada sa 406 čhv i čest.br. 228/1/2/a/1/533/2 voćnjak sa 126 čhv.  Ne može tuženik svoje pravo vlasništva na spornoj nekretnini temeljiti ni na činjenici uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama, jer je taj upis materijalnopravno nevaljan, budući da ne postoji vlasništvo prednika – jedinica lokalne samouprave nastalih na području bivše O. Č.

 

Posljedično utvrđenju da je tužiteljica suvlasnica spornih 1/8 dijela nekretnina, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 162. ZV kada je odbio vlasnički zahtjev tuženika Centra za socijalnu skrb za predaju u posjed spornog dijela nekretnine.

 

Nije stoga osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznesenog, kako suprotno neobrazloženoj tvrdnji revidenta nije nađena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a ni povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu, 15. siječnja 2013.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu