- 1 -              II Kž 261/2020-4

Broj: II Kž 261/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G.1 i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. G.2 podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 28. svibnja 2020. broj K-6/2020-32 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog D. G.2 odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. G.1 i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. G.2 iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. G.2 po branitelju, odvjetniku D. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona, s prijedlogom da mu se ukine istražni zatvor, podredno uz određivanje mjere opreza zabrane napuštanja boravišta izvan područja Bjelovarsko-bilogorske županije, obveze redovitog javljanja dva puta tjedno određenoj službenoj osobi u PP Č. te zabrane približavanja, uznemiravanja i kontaktiranja s oštećenikom, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženi D. G.2 ističe da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nepotpuni i nejasni u dijelu koji se odnosi na od strane obrane istaknutu povredu načela razmjernosti.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, za iste dao jasne, dostatne i valjane razloge, a to se odnosi i na dio obrazloženja pobijanog rješenja u kojemu je razmatrana eventualna povreda načela razmjernosti (stranica 3., pasus 6. pobijanog rješenja). Prema tome, u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju očito upire žalitelj, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od drugih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Osporavajući postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., optuženi D. G.2 daje svoju ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage izvedenih dokaza te upire na upitnost pravne kvalifikacije kaznenog djela za koje se ovdje tereti.

Međutim, ni ti žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, osnovana sumnja da je taj optuženik počinio kazneno djelo razbojništva u poticanju iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/11. proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., dok sudovi prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora nisu ovlašteni ocjenjivati vjerodostojnost i prihvatljivost dokazne snage izvedenih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, zadatak raspravnog suda.

Osporavajući postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., optuženi D. G.2 u svojoj žalbi ističe da njegova dosadašnja osuđivanost ne znači nužno da će on boravkom na slobodi nastaviti činiti kaznena djela jer postoji realna mogućnost zaposlenja i time stjecanja legalnih prihoda nužnih, kako za njegovo, tako i za uzdržavanje njegove dvoje djece. Osim toga, da u razdoblju nakon ukidanja istražnog zatvora, tijekom kojega su na snazi bile mjere opreza, nije počinio nikakvo kazneno djelo.

Istaknutim žalbenim navodima, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv njega iz prethodno citirane zakonske osnove. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije riječ je o višestruko osuđivanoj osobi za raznovrsna kaznena djela. Optuženi D. G.2 osuđivan je u 16 navrata, kojim prilikama su mu izricane i uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora. Osim toga je i prekršajno kažnjavan, i to zbog kršenja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine", broj 41/77., 52/87., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) te Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17.). Budući da je ovdje osnovano sumnjiv za počinjenje novog kaznenog djela, i to imovinskog karaktera, za kakva djela je u više navrata osuđivan, očito je da ni kaznena osuđivanost ni prekršajna kažnjavanost na njega nisu utjecale na način da shvati pogibeljnost, društvenu opasnost i neprihvatljivost ponašanja protivnih pravnom poretku i moralnim normama. Kada se uz sve navedeno uzme u obzir i to da je riječ o osobi nepovoljnih materijalnih prilika jer nema stalno zaposlenje niti vrjednije imovine, a imovina je zaštitni objekt kaznenog djela za koje je ovdje osnovano sumnjiv, proizlazi da mu je činjenje takvih kaznenih djela modalitet pribavljanja materijalnih sredstava za egzistenciju.

Stoga je, i po ocjeni ovoga suda, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. G.2 iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna i jedina prikladna mjera otklanjanja iteracijske opasnosti, što nije dovedeno u pitanje ni žalbenim tvrdnjama optuženika o nepovoljnim, prije svega zdravstvenim, prilikama članova njegove obitelji.

Imajući na umu razmjer između težine kaznenog djela za koje se optuženi D. G.2 tereti, kazne koja se prema podacima kojima sud raspolaže može očekivati u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora s obzirom na prethodno izložene okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani ovog žalitelja, za sada nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., na čiju povredu ovaj žalitelj također upire.

Kako, dakle, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbom optuženog D. G.2, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 26. lipnja 2020.