- 1 -              I Kž 19/2020-9

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 19/2020-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. A. B. zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. prosinca 2019. broj K-32/2019-8, u sjednici održanoj 26. lipnja 2020. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika branitelja opt. A. B., odvjetnika A. S.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba opt. A. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom opt. A. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa i to izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/11. te je na temelju čl. 227. st. 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

 

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17.) oštećenici su s imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

 

Na temelju čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. u vezi s čl. 148. st. 1. ZKP/08.-17. opt. A. B. naloženo je podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 9.726,46 kuna i to iznos od 9.172,46 kuna s osnove troškova prometnog vještačenja, obdukcije, analize alkohola i toksikološkog vještačenja za pok. žrtvu i optuženika te troškova vještačenja alkohola u njihovoj krvi, 54,00 kune s osnove troška svjedoka i 500,00 kuna s osnove paušalne svote.

 

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju, odvjetniku D. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači na način da opt. A. B. primjenom odredaba o ublažavanju kazne izrekne blažu bezuvjetnu kaznu zatvora od one iz prvostupanjske presude, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika u kojoj je predložio njezino odbijanje.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika branitelja opt. A. B., odvjetnika A. S., a pozivom na odredbu čl. 475. st. 4. ZKP/08.-19., u odsutnosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i opt. A. B. koji, iako uredno izviješteni, nisu pristupili na sjednicu vijeća.

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude iznio jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose na izbor vrste i mjere kazne (stranica 4, odlomci 5 do 8), slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.-17. na koju upire žalitelj.

 

Nisu osnovani niti žalbeni navodi opt. A. B. o počinjenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.-17. time što je sud pri donošenju presude nepravilno primijenio odredbu čl. 148. st. 1. ZKP/08.-17. na temelju koje mu je naložio podmiriti troškove kaznenog postupka.

 

Naime, optuženik smatra da neto visina njegove plaće ne opravdava takvu odluku, posebice s obzirom na to da će mu u trenutku izdržavanja kazne zatvora prinudno prestati radni odnos zbog čega više neće biti u mogućnosti uzdržavati niti svoju obitelj, a kamoli podmiriti troškove kaznenog postupka.

 

Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, koji u biti predstavljaju prigovor činjenične naravi, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 148. st. 1. ZKP/08.-17. obvezao optuženika na plaćanje troškova kaznenog postupka, smatrajući da, za sada, s obzirom na njegovo imovinsko stanje (redovita mjesečna primanja oko 4.500,00 do 5.000,00 kuna, oženjen, bez djece) ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično pa nije počinjena navedena postupovna povreda. Ujedno se žalitelja upućuje na sadržaj odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08.-19. prema kojoj predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi okrivljenika dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, ako se nakon donošenja odluke o troškovima utvrdi da je okrivljenik lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

 

Dakle, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upućuje optuženikova žalba, niti je počinio bilo koju drugu postupovnu povredu iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.-19. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, nije u pravu opt. A. B. kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na način da je prilikom ocjene otegotnih okolnosti prekoračio ovlast koju ima po zakonu time što nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne.

 

Naime, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti koje, u skladu s odredbom članka 47. KZ/11., utječu na izbor vrste i mjere kazne te je stav i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ublažavanje kazne jer navedene okolnosti nisu takvog značaja da bi se radilo o naročito olakotnim okolnostima koje bi opravdavale primjenu čl. 48. st. 2. u vezi s čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11.

 

Tako je prvostupanjski sud optuženiku, polazeći od stupnja njegove krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno olakotnim cijenio činjenice da je neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, da je u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, iskreno se pokajao za učinjeno i izrazio žaljenje, da očekuje rođenje djeteta i da je pripadnik DVD-a i Nogometnog kluba gdje je dodatno angažiran. Nadalje je prvostupanjski sud optuženiku pravilno otegotnim cijenio da je inkriminirane prilike postupio bezobzirno, vozeći dvostruko većom brzinom od dopuštene te činjenicu da je u prometnoj nesreći izgubljen jedan mladi život jer se ne radi o obilježjima kaznenog djela, već o posljedicama kaznenim djelom zaštićenog dobra pa nije riječ o dvostrukom vrednovanju otegotnih okolnosti.

 

Nakon toga je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci koju kaznu kao pravilno izrečenu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatrajući da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11., kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.

 

Stoga nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu propustivši u dovoljnoj mjeri olakotnim cijeniti da se radi o jednoj nepromišljenoj i izoliranoj situaciji u njegovom životu koja je nažalost dovela do teških posljedica, činjenicu da su on i pok. žrtva bili prijatelji koji su se poznavali od djetinjstva, zajedno obiteljski družili i trenirali te da neće biti u mogućnosti pomoći supruzi niti sudjelovati u prvim godinama odrastanja svojeg djeteta jer spomenute okolnosti, protivno žalbenim navodima, nemaju značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta sudskog ublažavanja kazne.

 

Stoga je neosnovana optuženikova žalba zbog odluke o kazni.

 

 

Slijedom navedenog, s obzirom na to da je optuženikova žalba neosnovana te da pri ispitivanju pobijane presude nisu utvrđene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na čije postojanje drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08.-19. pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08.-19. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 26. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.