- 1 -              II Kž 262/2020-4

Broj: II Kž 262/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. u vezi članka 329. stavka 1. točke 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženog K. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 9. lipnja 2020. broj K-Us-13/2019.-67, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog K. P. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog K. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. u vezi članka 329. stavka 1. točke 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog K. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. P. osobno, a iz sadržaja žalbe vidljiv je prijedlog da mu se ukine istražni zatvor i odrede mjere opreza. Žalbu je podnio i putem branitelja, odvjetnika D. D. predlažući da se istražni zatvor ukine i optuženika pusti na slobodu, podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. Budući da se žalbeni podnesci međusobno podudaraju i nadopunjuju, u ovoj odluci će biti tretirani kao jedna žalba optuženika.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u svojoj žalbi ističe da sud nije određeno i potpuno izložio razloge zbog kojih se istražni zatvor ne može zamijeniti blažom mjerom, niti je obrazložio okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu istražnog zatvora pa da nije postupio u skladu s odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, dao valjane, iako vrlo sažete, razloge za svoju odluku u svim njezinim dijelovima, uključujući i aktualnu neprikladnost mjera opreza kao zamjene za istražni zatvor.

Stoga nisu osnovani žalbeni navodi optuženog K. P. koji aludiraju na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Razmatranjem pobijanog rješenja nisu nađene niti druge povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

Optuženik iscrpnim navodima na više mjesta u žalbi osporava osnovanu sumnju da bi počinio kaznena djela opisana u optužnici dajući svoju ocjenu prikupljenih dokaza i nudeći svoju interpretaciju događaja koji je predmet kaznenog postupka. Pri tome smatra da postoji zlonamjernost usmjerena osobno prema njemu od strane državnog odvjetnika, koji je sastavio optužnicu, kao i od strane suda koji je utvrdio postojanje osnovane sumnje. Međutim, suprotno ovim navodima, potvrđena optužnica s dokazima u spisu u odgovarajućoj mjeri potkrepljuje vjerojatnost da je optuženik počinio kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 331. stavka 3. u vezi članka 329. stavka 3. točke 2. KZ/11. (točka 1. optužnice) i kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 3. KZ/11. (točka 2. optužnice). Žalbeni navodi koji to osporavaju predstavljaju vrlo subjektivno stajalište optuženika o kaznenom postupku koji se vodi protiv njega pa su neutemeljeni i neprihvatljivi.

Protivno daljnjim navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i pri tome se pravilno pozvao na postupanje koje se optuženiku stavlja na teret u ovom postupku, a koje svakako predstavlja okolnost relevantnu za predviđanje optuženikovog ponašanja jer ukazuje na određeni obrazac njegovog postupanja obilježen upornošću i kriminalnom voljom. Naime, prema inkriminaciji, optuženik je pod točkom 1. optužnice osnovano sumnjiv da je u razdoblju od oko 11 mjeseci sudjelovao u višekratnoj kupovini većih količina vatrenog oružja i dijelova tog oružja iz Sjedinjenih Američkih država te prodaje tog oružja na ilegalnom tržištu Republike Hrvatske, a sve u sklopu zločinačkog udruženja i sa ciljem stjecanja dobiti. Također se tereti pod točkom 2. optužnice da je držao veće količine oružja i streljiva, a predmet tog djela je više desetina komada raznog vatrenog oružja, dijelova oružja i više tisuća komada raznog streljiva. Ovakva golema količina oružja opovrgava tvrdnju da je oružje držao isključivo iz kolekcionarskih razloga. Kad se uzme u obzir da je optuženik u svojim osobnim podacima (list 369. spisa) naveo da je loših imovinskih prilika i da je mirovina od 1.300,00 kn jedini prihod koji ostvaruje, tada se može utemeljeno pretpostaviti da isti ima financijskog motiva za nastavak postupanja koje mu se stavlja na teret. Sve ove okolnosti u međusobnoj logičnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Zbog visoke razine te opasnosti, za sada se u žalbi predložene mjere opreza ne ukazuju kao adekvatan supstitut lišenju slobode optuženika.

Žalbeni navodi o lošem psihičkom stanju zbog boravka u zatvoru nemaju onaj značaj koji im optuženik pridaje budući da su opovrgnuti kombiniranim medicinskim vještačenjem u kojem je navedeno da je optuženik "sposoban pristupiti, prebivati i aktivno sudjelovati" na raspravi. Nadalje, okolnosti gubitka supruge, članstvo u lovačkom i streljačkom savezu, navod o izostanku namjere za ponavljanjem djela i namjera odazivanja na rasprave nisu takve da bi nadmašile značaj onih okolnosti koje govore u prilog nužnosti daljnjeg lišenja slobode optuženika sa ciljem otklona iteracijske opasnosti.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08., treba uzeti u obzir razmjer između težine kaznenog djela iz članka 329. stavka 3. točke 2. KZ/11.  KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora (optuženik je uhićen 22. studenog 2018.). Uzevši u obzir sve navedeno, odnosno da istražni zatvor traje malo više od jedne godine i sedam mjeseci, načelo razmjernosti za sada nije ugroženo. Međutim, prvostupanjski sud će svakako voditi računa o potrebu žurnosti postupanja u ovom predmetu s obzirom na duljinu trajanja ovog postupka.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. lipnja 2020.