- 1 -              II Kž 265/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 265/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. G., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. u vezi članka 153. stavka 1. i članka 34. i drugih KZ/11. („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 15. svibnja 2020. broj Kov-9/20, o produljenju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba okrivljenog B. G. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv B. G., zbog pokušaja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. u vezi članka 153. stavka 1. i članka 34. KZ/11. i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a. KZ/11., pod točkom I. rješenja produljena je okrivljeniku mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4., 5. i 10. u vezi članka 99. stavaka 4., 5. i 10. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), i to udaljenja iz doma na adresi J. ... kbr. ..., u J., zabrane približavanja oštećenoj M. G. na udaljenost manju od 50 m i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenom M. G.

 

Dalje je pod točkom II. pobijanog rješenja određeno da izrečene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, kao i da će svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjerama opreza, sud ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za istima te ih rješenjem produljiti ili ukinuti sukladno članku  98. stavku 6. ZKP/08.

 

Pod točkom III. je okrivljeni B. G. upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjera iz točke II. izreke, iste zamijeniti istražnim zatvorom, a pod točkom IV. je odlučeno da će mjere opreza kontrolirati djelatnici PU zadarske - II. PP, koji su dužni jednom mjesečno dostavljati izvješće Županijskom sudu u Zadru o provedbi naloženih mjera okrivljeniku.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni B. G. putem branitelja, odvjetnika J. M., s prijedlogom da se okrivljeniku odrede mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1. ZKP/08. zabrane napuštanja mjesta boravišta i iz članka 98. stavka 2. točke 3. redovitog javljanja u policijsku postaju.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na pitanje osnovanosti sumnje da su počinjena inkriminirana kaznena djela navodeći da nema valjanih dokaza u tom pravcu i da se osnovana sumnja temelji samo na iskazu oštećenice, koji nije potkrijepljen drugim personalnim, ni materijalnim dokazima.

 

Međutim, suprotno ovakvim žalbenim tvrdnjama, ovdje se ne radi o takvoj situaciji jer se prvostupanjski sud prilikom obrazlaganja osnovane sumnje pozvao na iskaz oštećenice, ali i na iskaze svjedoka I. G. i M. G. Nakon što je utvrđen relevantan stupanj pouzdanosti da su počinjena kaznena djela iz optužnog akta, prvostupanjski sud, a i ovaj sud povodom žalbe okrivljenika, nije ovlašten razmatrati vjerodostojnost prikupljenih dokaza. Ukoliko bude potvrđena optužnica, ocjenu dokaza će dati raspravno vijeće nakon provedenog kontradiktornog postupka, a obrana će tada imati prilike osporavati njihovu uvjerljivost i prihvatljivost.

 

Daljnjim žalbenim tvrdnjama nisu dovedene u pitanje niti osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik ponoviti kaznena djela iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koja i dalje prvenstveno proizlazi iz inkriminiranog postupanja. Naime, optuženik se optužnicom tereti da bi na štetu svoje supruge počinio pokušaj teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. u vezi članka 153. stavka 1. i članka 34. KZ/11., a tijekom trogodišnjeg razdoblja i kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a. KZ/11. Inkriminirana postupanja su, prema opisima optužnog akta, pored ostalog, sadržavala pokušaj nasilnog spolnog odnosa, udaranje i vrijeđanje oštećenice koja ima zdravstvene probleme tako ozbiljne da joj ugrožavaju život. Inkriminirano razdoblje te količina fizičkog i verbalnog nasilja, a unatoč ranijoj neosuđivanosti okrivljenika, upućuju na iznimnu upornost i ustrajnost volje okrivljenika u namjeri da naudi oštećenici. Na to upućuje i dio nalaza vještaka psihijatra prema kojem (list 129. spisa) kod okrivljenika postoji poremećaj ponašanja uzrokovan konzumiranjem alkohola na nivou štetne uporabe i miješani poremećaj osobnosti impulzivnih, paranoidnih, histrioničnih i narcisoidnih crta koji je osnovni generator ponašanja s oštećenicom. Vještak je također naveo da je „teško vjerovati da bi okrivljenik počinio istovrsno djeloˮ, no to je vezao uz činjenicu da okrivljenik ne živi s oštećenicom, da su se razdvojili i da slijedi rastava braka pa takav stav vještaka nije od utjecaja na zaključak o opasnosti od ponavljanja djela i postojećim psihološkim uzrocima njegovog ponašanja prema oštećenici.

 

Kod takvog stanja stvari nisu relevantne žalbene tvrdnje kojima se opovrgava ta opasnost. U prilog stajališta o izostanku te opasnosti žalitelj ističe da je okrivljenik starije životne dobi, da živi od poljoprivrede, da mu je u obiteljskoj kući ostao alat, da nije kršio mjere opreza i da se radi o narušenim odnosima zbog čega je okrivljenik podnio tužbu za razvod braka. Međutim, ovi argumenti za sada nisu takvi da bi doveli u pitanje vjerojatnost da će okrivljenik ponoviti kaznena djela, a ograničenja prava koja je okrivljenik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti su u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju, kao i s visokom vjerojatnošću da će okrivljenik ponoviti kaznena djela.

 

Stoga, u žalbi predložene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1. i 3. ZKP/08. nisu prikladne da se ostvari ona ista svrha koja se postiže produljenim mjerama opreza, a niti je ta svrha osiguranje nazočnosti okrivljenika u postupku, kako to žalba pogrešno pretpostavlja.

 

Dakle, okrivljenikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti je ovaj sud utvrdio postojanje povreda na koje je, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., dužan paziti po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 26. lipnja 2020.