- 1 -              III Kr 36/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 36/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalista Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. T. D. dr., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11. i 144/12., - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu os. T. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 21. veljače 2019. godine br. K-1653/15 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 7. studenoga 2019. godine br. Kž-155/2019, u sjednici održanoj 26. lipnja 2020. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. T. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 21. veljače 2019. godine br. K-1653/15 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 7. studenoga 2019. godine br. Kž-155/2019, osuđen je T. D. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i četiri (4) mjeseca.

 

Protiv te presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je os. T. D. po branitelju R. K., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na temelju čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude sa spisom je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske koji je u odgovoru na zahtjev izrazio mišljenje da zahtjev nije osnovan.

 

Odgovor Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Osuđenik T. D. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosi na temelju čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08. u vezi čl. 469. toč. 3. ZKP/08., jer da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon odnosno da se radi o presuđenoj stvari.

 

Uz takvu tvrdnju osuđenik ne prilaže pravomoćnu presudu iz koje bi proizlazilo da se radi o presuđenoj stvari, niti se poziva na broj spisa u kojem bi takva presuda bila donesena.

 

Na činjenicu presuđene stvari, osuđenik se nije pozivao u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom, već prvi puta tek u podnesenoj žalbi na prvostupanjsku presudu.

 

I tada u podnesenoj žalbi kao i sada u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik smatra i navodi da je sud po službenoj dužnosti trebao pribaviti predmete prema izvodu iz kaznene evidencije i utvrditi je li kazneno djelo, za koje je proglašen krivim u ovom kaznenom postupku, već presuđeno u nekom drugom postupku ili je eventualno dio nekog produljenog kaznenog djela iz nekog drugog kaznenog predmeta.

 

Radi se o paušalnoj tvrdnji koja nije učinjena niti vjerojatnom, iako bi osuđenik trebao znati za koja kaznena djela je pravomoćno osuđivan i trebao bi prezentirati sudu presudu ili barem broj konkretnog kaznenog predmeta za kojeg tvrdi da je u njemu donesena pravomoćna presuda zbog identične kriminalne aktivnosti.

 

Na temelju Izvoda iz kaznene evidencije utvrđuje se samo ranija osuđivanost osuđenika, a ne i da li se radi o presuđenoj stvari. Sud nije dužan pribavljati spise na temelju Izvoda iz kaznene evidencije radi utvrđivanja te činjenice po službenoj dužnosti, bez prijedloga obrane koja bi ukazala o kojem kaznenom predmetu bi se radilo, pogotovo kada se ima u vidu brojnost osuda koje proizlaze iz Izvoda kaznene evidencije za osuđenika međutim, obrana niti ranije, a niti sada ne ukazuje o kojoj pravomoćnoj presudi bi se radilo.

 

Stoga se i drugostupanjski sud pogrešno upušta u analiziranje kvalifikacije kaznenih djela iz Izvoda iz kaznene evidencije i predmetnog kaznenog djela zaključujući da se ne radi o presuđenoj stvari, iako za to nije imao potrebne pravomoćne presude, niti ih je žalitelj prezentirao u žalbi.

 

Neosnovano se osuđenik poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske br.      I Kž-85/06, jer je u tom kaznenom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske prilikom donošenja odluke o presuđenoj stvari izvršio uvid u spis Vrhovnog suda Republike Hrvatske i pravomoćnu presudu, raspolažući brojem predmeta na koji se osuđenik poziva u žalbi, da se radi o presuđenoj stvari.

 

Iz navedenih razloga nije osnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u tom dijelu.

 

Osuđenik u podnesenom zahtjevu ističe i povredu iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08. tvrdeći da je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Pri tome polemizira sa utvrđenjima suda u pogledu okolnosti koje su utjecale na odabir vrste i visine kazne, a to je činjenično pitanje, iz kojeg osnova se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

 

Nadalje, osuđenik zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosi i na temelju čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl.468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. u žalbenom postupku, jer je obrazloženje drugostupanjskog suda o presuđenoj stvari u suprotnosti sa Izvodom iz kaznene evidencije.

 

U pravu je osuđenik da iz Izvoda iz kaznene evidencije proizlazi da je osuđivan pored kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, u pet navrata, i zbog kaznenog djela prijevare, u dva navrata, što je konstatirano na stranici 2. Izvoda iz kaznene evidencije, što drugostupanjski sud propušta uočiti.

 

Međutim, kako je već ranije obrazloženo, drugostupanjski sud se neutemeljeno upušta u zaključivanje da li se radi o presuđenoj stvari samo na temelju Izvoda iz kaznene evidencije i kvalifikacije kaznenih djela za koja je osuđenik pravomoćno osuđen, pa je stoga nevažno što nije uzeo u obzir i osuđivanost za kaznena djela prijevare, a ne samo prijevare u gospodarskom poslovanju. S obzirom na sve ranije navedeno, takvim nedostatkom drugostupanjske odluke nije ostvarena postupovna povreda u žalbenom postupku, jer to nije moglo utjecati na presudu.

 

S obzirom na sve navedeno, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, i na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 26. lipnja 2020.