Poslovni broj: 5 UsIgr-582/19-10

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1. M. S., OIB: …, pod 2. A. S., OIB: … i  A. S., OIB: …, svi iz D., O. N. …, svi zastupani po opunomoćenici B. S.-R., odvjetnici u D., I. P. …, protiv tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove i zaštitu okoliša, Dubrovnik, Vukovarska 16, uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. D., P. D. …, D., radi komunalnog doprinosa, nakon javne rasprave zaključene 17. lipnja 2020. u prisutnosti službene osobe tuženika M. B., te bez prisutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 25. lipnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove i zaštitu okoliša, Klasa: UP/II-363-03/19-02/51, Urbroj: 2117/1-09/5-19-2 od 30. listopada 2019. i rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, Klasa: UP/I-363-03/14-20/904, Urbroj: 2117/01-03-01-19-12 od 30. svibnja 2019.

 

2. Nalaže se tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove ovog spora u iznosu od 350,00 (tristopedeset) kuna u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 384,84 kuna zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-363-03/19-02/51, Urbroj: 2117/1-09/5-19-2 od 30. listopada 2019. odbijena je žalba M. S., A. S. i A. S., svi iz D., O. N. …, ovdje tužitelja pod 1. do pod 3., izjavljena protiv rješenja G. D., U. o. z. k. d.i i m. s., Klasa: UP/I-363-03/14-20/904, Urbroj: 2117/01-03-01-19-12 od 30. svibnja 2019.

Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. odbijen je zahtjev tužitelja pod 1. i pod 2. za oslobađanjem od plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu, završenu, ugrađenu, manje zahtjevnu stambenu zgradu na zemljištu ispod čest. zgr. …i na k.č.br. …, sve K.O. G.. Pod točkom 2. izreke tužiteljima je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za obujam od 570,59 m3 ozakonjene, završene, ugrađene, manje zahtjevne stambene zgrade i ozakonjene, završene, poluugrađene, jednostavne zgrade pomoćne namjene (spremište) na zemljištu ispod čest. zgr. … i na k.č.br. …, sve K.O. G., u ukupnom iznosu od 74.747,29 kuna. Točkom 3. tužiteljima je odobrena odgoda plaćanja komunalnog doprinosa za godinu dana od dana izvršnosti tog rješenja. Pod točkom 4. je određena uplata komunalnog doprinosa, nakon isteka utvrđenog roka odgode plaćanja komunalnog doprinosa, na račun Grada Dubrovnika navedenog u tom rješenju. Pod točkom 5. određeno je kako će se u slučaju neizvršenja obveze iz članka 1. izreke, u roku i na način iz točke 2. i 3., to rješenje izvršiti u postupku i na način određen odredbama o prisnoj naplati poreza na dohodak odnosno dobit. Pod točkom 6. je određeno kako će se u slučaju nepravovremenog plaćanja zaračunati zatezna kamata koja se plaća na neplaćene javne prihode.

Pravodobno podnesenom tužbom tužitelji pobijaju osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, kao neosnovana, u bitnom navodeći kako se ozakonjenjem stambenog objekta prema odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13 i 65/17) ne rješava vlasništvo nad objektom, već se ono utvrđuje u sudskom postupku sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZV). Napominju kako je odredbama ZV-a reguliran institut knjižnog i izvanknjižnog vlasništva, te navode kako tek nakon postupka ozakonjenja i donošenja rješenja o formiranju građevinske čestice na kojoj je stambeni objekt izgrađen, mogu izraditi parcelacijski elaborat (prijavni list), kojim se ucrtava ozakonjeni stambeni objekt, pri čemu će oni u sudskom postupku, kao predmnjevani (pretpostavljeni) vlasnici, dokazati svoje vlasništvo na predmetnom stambenom objektu. Ističu kako se ozakonjeni objekti nalaze na čest. zgr. …, K.O. G., upisanog prava vlasništva  Republike Hrvatske, te na čest. zem. …, K.O. G., upisanog društvenog vlasništva, te Saveza Sindikata Hrvatske, Općinsko vijeće D., kao nositelja prava korištenja, koji su pak sudjelovali u postupku ozakonjenja, te se nisu protivili ozakonjenju stambenog objekta. Nastavno, tužitelji navode kako su pravo građenja na ozakonjenom objektu stekli prije više od 30 godina, a što će dokazati na sudu, a ne u upravnom postupku, pri čemu predlažu da sud pribavi spis rješenja o izvedenom stanju (spis Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata Prostornog uređenja i gradnje G. D., Klasa: UP/I-361-03/13-08/1314), budući da se u istom nalaze sve isprave koje dokazuju pretpostavljeno vlasništvo, kao i Ugovor o darovanju kojim je tužitelj pod 1. darovao tužitelju pod 2. kat i potkrovlje kuće, na koji način tužitelj pod 2. rješava svoje stambeno pitanje. Smatraju kako je neosnovano utvrđenje tuženika kako tužitelj pod 1. nije vlasnik predmetne stambene zgrade, slijedom čega ne može biti oslobođen od plaćanja komunalnog doprinosa, te ujedno, a obzirom da isti nije vlasnik predmetne zgrade, ne može niti dijelove predmetne stambene zgrade darovati tužitelju pod 2., pa ni tužitelj pod 2. ne ispunjava uvjete za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa. Ističu kako tuženik s jedne strane prihvaća da je tužitelj pod 1. investitor (graditelj), te je dužan platiti komunalni doprinos za izgrađeni objekt, dok s druge strane ne prihvaća zahtjev za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa, jer tužitelj pod 1. nije vlasnik, a što kako je suprotno i kontradiktorno odredbama ZV-a, pri čemu napominju kako je tužitelj pod 1. u postupku ozakonjenja dokazao svoje izvanknjižno vlasništvo. Zaključno, ističu kako su tuženik, kao i G. D., samo ovlašteni utvrđivati jesu li se stekli uvjeti za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa ili ne, dok su oni dostavili sve materijalne dokaze za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa kao izvanknjižni vlasnici ozakonjenog stambenog objekta.

Ujedno, tužitelji prigovaraju i visini obveze plaćanja komunalnog doprinosa, smatrajući kako ista nije u skladu s Odlukom o komunalnom doprinosu, te je pogrešno izračunat obujam postojeće zgrade i to onaj dio koji je izgrađen prije 15. veljače 1968. (dakle, legalni dio) od dijela koji je ozakonjen. Slijedom iznijetog, tužbenim zahtjevom predlažu poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-363-03/19-02/51, Urbroj: 2117/1-09/5-19-2 od 30. listopada 2019. i prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I-363-03/14-20/904, Urbroj: 2117/01-03-01-19-12 od 30. svibnja 2019., te potražuju trošak.

U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja.

Pozvana u smislu odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) da kao zainteresirana osoba sudjeluje u sporu, te se očituje na navode tužitelja iz tužbe, G. D. u odgovoru na tužbu u bitnom ističe kako su tužitelji pod 1. i pod 2. zatražili oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa, dok tužitelj pod 3. takav zahtjev nije nikad podnio, pri čemu tužitelji pod 1. i pod 2. nisu dostavili dokaz o vlasništvu za predmetnu nekretninu. Napominje, kako je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 3. srpnja 2017. pozvalo tužitelje da nadopune dokumentaciju, odnosno dostave dokaz o vlasništvu nad predmetnom zgradom, kojem traženju tužitelji nisu udovoljili. Nastavno navodi kako je je pregledom zemljišnoknjižnih izvadaka za predmetne nekretnine razvidno kako tužitelji nisu upisani kao vlasnici čest. zgr. … i čest. zem. …, sve K.O. G., koju činjenicu tužitelji niti ne spore, već i sami navode kako će pokrenuti sudski postupak radi utvrđivanja prava vlasništva. Napominje, kako se u konkretnoj upravnoj stvari samo utvrđuje postojanje zakonskih uvjeta za oslobođenje od plaćanja doprinosa, pri čemu je jedan od uvjeta i postojanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, koje se dokazuje isključivo zemljišnoknjižnim izvatkom, iz kojeg je vidljivo kako su podnositelji zahtjeva vlasnici nekretnine, kojem uvjetu tužitelji nisu udovoljili. Zaključno, zainteresirana osoba napominje kako je iz snimke izvedenog stanja utvrđeno kako je obujam predmetnih zgrada za koje se treba platiti komunalni doprinos 570,59 m3, o čemu su tužitelji upoznati, te u roku ostavljenom za izjašnjavanje o obujmu predmetnih zgrada, kao i osnovici za utvrđivanje visine komunalnog doprinosa, nisu osporili utvrđeni obujam. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

Podneskom od 3. lipnja 2020. opunomoćenica tužitelja je osporila navode zainteresirane osobe iz odgovora na tužbu, navodeći kako su tužitelji dokazali da su vlasnici objekta izgrađenog na navedenim katastarskim česticama, pri čemu se vlasnici katastarskih čestica nisu protivili ozakonjenju objekta. Opetovano je ukazala kako se postupak uknjižbe može provesti samo u sudskom postupku, pa je irelevantno jesu li tužitelji pred sudom pokrenuli postupak utvrđivanja prava vlasništva. Naplatom komunalnog doprinosa nad predmetnim objektom kako je tužiteljima sukladno odredbi članka 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama priznato pravo vlasništva ozakonjenog objekta, pa je neshvatljivo kako se kod naplate doprinosa priznaje vlasništvo objekta investitora, a kod oslobođenja dijela tog doprinosa ne priznaje isto to vlasništvo. Opunomoćenica tužitelja je popisala trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i podneska od 3. lipnja 2020. od po 250 bodova, odnosno 500 bodova, odnosno sveukupno 5.000,00 kuna, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

U sporu je održana rasprava 17. lipnja 2020. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelji i zainteresirana osoba, pri čemu je opunomoćenica tužitelja u podnesku od 3. lipnja 2020. predložila da se ročište održi u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 3. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a održana bez njihove prisutnosti.

Službena osoba tuženika je zatražila trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 684,84 kune, a na ime troška goriva u iznosu od 384,84 kune, troška cestarine u iznosu od 100,00 kuna, te troška dnevnice u iznosu od 200,00 kuna, a sve prema priloženom troškovniku, pri čemu je zatraženi trošak dokumentirala računima na ime cestarine i goriva, te putnim nalogom broj 20/139.

U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženog tijela, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa nakon izdavanja rješenja o izvedenom stanju u skladu sa odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, pri čemu je među strankama prvenstveno sporno jesu li na strani tužitelja pod 1., a time i podredno na strani tužitelja pod 2., koji su podnijeli zahtjev za oslobađanjem od plaćanja komunalnog doprinosa, ispunjene pretpostavke za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa.

Prema odredbi članka 22. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

Stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je kako je nadležno upravno tijelo dužno tijelima nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od petnaest dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju.

Posebni propisi na koje se referira citirana odredba članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a kojima je uređena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, u prvom redu su Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 110/04 - Uredba, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 144/12, 153/13, 147/14 i 36/15, dalje ZKG), koji zakon je u skladu s odredbom članka 126. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18) za primijeniti u konkretnom slučaju, te Odluka o komunalnom doprinosu (Službeni  glasnik Grada Dubrovnika, broj 06/06, 03/07, 01/09, 02/10, 06/10, 01/11, 07/12, 14/12, 05/13, 13/13, 01/14, 08/15, 21/15, 01/16, 14/16 i 14/17, dalje Odluka).

Odredbom članka 31. stavak 1. ZKG-a propisano je kako doprinosi su novčana javna davanja koja se plaćaju za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona, pri čemu u skladu sa stavkom 3. komunalni doprinos plaća vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor.

Prema stavku 7. navedene zakonske odredbe predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom doprinosu kojom se, između ostalog, obvezno utvrđuju opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima može odobriti djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa.

Stavkom 8. istog članka, propisano je da se komunalni doprinos obračunava u skladu s obujmom, odnosno po m3 (prostornom metru) građevine koja se gradi na građevnoj čestici, a kod građevine koja se uklanja zbog građenja nove građevine ili kada se postojeća građevina dograđuje ili nadograđuje, komunalni se doprinos obračunava na razliku u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu.

Prema odredbi članka 14.a stavak 1. Odluke gradonačelnik G. D. oslobodit će od plaćanja komunalnoga doprinosa investitora koji prvi put rješava vlastito stambeno pitanje prilikom izgradnje stambene građevine, i to: do 300 m3 stambene građevine potpuno oslobađanje; od 300 do 400 m3 istoga stambenog objekta - 50%-tno oslobađanje od plaćanja, sukladno zonama i cijenama koje su definirane člancima 7. i 8. Odluke o komunalnom doprinosu, pri čemu prema stavku 2. izraz „prvi put“ u toj odluci podrazumijeva da investitor nikad nije rješavao ili nema riješeno vlastito stambeno pitanje, tj. da nikad nije imao u vlasništvu nekretninu iz stavka 5. ovoga članka.

Stavkom 4. navedene podzakonske odredbe propisano je kako uvjeti koje investitor gradnje mora zadovoljiti da bi mogao ostvariti navedeno pravo oslobađanja od plaćanja komunalnog doprinosa jesu: da je punoljetan (navršenih 18 godina); da ima hrvatsko državljanstvo; da je imao prijavljeno prebivalište na području G. D. s prekidima u ukupnom trajanju od 15 godina ili neprekidno najmanje zadnjih pet godina do dana dostave dokumentacije za izdavanje rješenja o utvrđenoj visini komunalnoga doprinosa Upravnom odjelu mjerodavnom za komunalno gospodarstvo; da on, tj. članovi njegovog zajedničkog kućanstva nemaju na području G. D. u svojem vlasništvu ili posjedu drugu nekretninu (stan ili kuću) koja zadovoljava njihove stambene potrebe ili druge nekretnine znatnije vrijednosti te da u svojem vlasništvu iste nekretnine nisu ni imali.

Stavkom 5. navedene podzakonske odredbe propisano je kako se nekretninom (stan ili kuća) koja zadovoljava stambene potrebe drži vlasništvo stambenoga prostora koji je opremljen osnovnom infrastrukturom, zadovoljava higijensko-tehničke uvjete i ima sljedeće površine stambenoga prostora: za 1 osobu više od 50 m2 stambenoga prostora, za 2 osobe više od 65 m2 stambenoga prostora, za 3 osobe više od 80 m2 stambenoga prostora, za 4 osobe više od 90 m2 stambenoga prostora, za 5 osoba više od 100 m2 stambenoga prostora, za 6 osoba više od 110 m2 stambenoga prostora, za 7 i više osoba više od 120 m2 stambenoga prostora.

Prvostupanjskim rješenjem, potvrđenim osporenim rješenjem tuženika, odbijen je zahtjev tužitelja pod 1. i pod 2. za oslobađanjem od plaćanja komunalnog doprinosa, uz obrazloženje kako na strani tužitelja pod 1. i pod 2. nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje, jer tužitelj pod 1. nije vlasnik nekretnina označenih kao čest. zgr. 100 i kat. čest. 200/2, sve K.O. G., a što kako je vidljivo iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka broj 353 i 79 za K.O. G., te ujedno, a s obzirom da isti nije vlasnik, ne može niti dijelove predmetnih nekretnina darovati tužitelju pod 2., a što za posljedicu ima da niti tužitelj pod 2. ne može biti oslobođen od plaćanja komunalnog doprinosa.

Sud prihvaća obrazloženje tuženika kao pravilno i zakonito, budući da je utemeljeno na činjeničnom stanju utvrđenom u provedenom upravnom postupku, koje tužitelji svojim tužbenim navodima nisu niti dovodili u sumnju, te je u skladu s mjerodavnim zakonskim i podzakonskim odredbama, koje je za primijeniti u konkretnom slučaju, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

Naime, odredbom članka 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano je kako rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena. Stoga, navodi tužitelja kako bi ishođenjem rješenja o izvedenom stanju stekli pravo vlasništva na ozakonjenome objektu nisu utemeljeni.

Tužitelji dalje prigovaraju obračunu obujma, smatrajući kako je pogrešno izračunat obujam postojeće zgrade i to onaj dio koji je izgrađen prije 15. veljače 1968. (dakle, legalni dio) od dijela koji je ozakonjen.

Odredbom članka 11. stavak 3. podstavak 5. i članka 12. stavak 3. podstavak 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, arhitektonska snimka i snimka izvedenog stanja sadržavaju iskaz površina i obračunske veličine zgrade: građevinsku bruto površinu, broj etaža i visinu zgrade i obračunske veličine zgrade prema posebnim propisima kojima se uređuje obračun komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa.

Dakle, razvidno je kako arhitektonska snimka, odnosno snimak izvedenog stanja moraju sadržavati obračunske veličine zgrade prema posebnim propisima kojima se uređuje obračun komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa. To znači da ako se radi o nezakonitoj rekonstrukciji zgrade, arhitektonska snimka, odnosno snimka izvedenog stanja mora sadržavati podatke potrebne za utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa u odnosu za taj rekonstruirani dio. U tom se slučaju komunalni doprinos u skladu s odredbom članka  31. stavak 8. Zakona o komunalnom gospodarstvu plaća za obujam nezakonito rekonstruiranog dijela zgrade.

Iz podataka sadržanih u spisu upravnog postupka proizlazi kako je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, a nakon što je Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenta prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika,  dopisom Klasa: UP/I-361-03/13-08/1314, Urbroj: 2117/01-15-14-12 od 12. kolovoza 2014. dostavio Upravnom odjelu uza komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu Grada Dubrovnika, rješenje o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/13-08/1314, Urbroj: 2117/01-15-14-11 od 2. srpnja 2014., pravomoćno 29. srpnja 2014., kao i snimku izvedenog stanja oznake TD 78/13 iz svibnja 2013., izrađenu po Uredu ovlaštenog inženjera građevinarstva M. B.iz Č., M…..

Pregledom snimke izvedenog stanja, i baš iskaza površina i obračunske veličine zgrade proizlazi kako obujam glavne zgrade iznosi 832,25 m2, pretpostavljeni obujam zgrade (na osnovu uvjerenja o evidenciji građevine iz 1968., priložene fotodokumentacije i terenskog uviđaja) iznosi 287,26 m3, te obujam nadogradnje i proširenja iznosi 544,99 m3. Nadalje, iz podatka proizlazi kako je obujam jednostavne zgrade 25,60 m3, slijedom čega ukupni obujam za naplatu komunalnog doprinosa iznosi 570,59 m3 (zbroj obujma nadogradnje i proširenja, te obujma jednostavne zgrade), koliko je i utvrđeno prvostupanjskim rješenjem.

Prema odredbi članka 7. Odluke područje G. D. spada u I zonu, za koju jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po vrsti objekta i uređaja komunalne infrastrukture iznosi 131,00 kunu/m3, slijedom čega je pravilno utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 74.747,29 kuna, pa se prigovori tužitelja i u tom smjeru otklanjanju kao neosnovani.

Pri tome je za istaći tužiteljima kako nije u nadležnosti tijela za određivanje komunalnog doprinosa utvrđivanje obujma nezakonito izgrađene zgrade za koju se izdaje rješenje o izvedenom stanju, već je to u nadležnosti tijela koje izdaje rješenje o izvedenom stanju, a koje je dužno provjeriti sadržaj arhitektonske snimke, snimke izvedenog stanja, te obračunske veličine zgrade prema posebnim propisima kojima se uređuje obračun komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa, prije nego što ih dostavi upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave, nadležnom za donošenje rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

Slijedom sveg navedenog, sud je ocijenio kao osporenim rješenjem tuženika, kao i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je njima dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužitelji svojim prigovorima nisu doveli u sumnju utvrđeno činjenično stanje.

Stoga je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te presudio kao pod točkom I. izreke presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a kojom je propisano kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

             Odredbom članka 6. stavak 1. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05, dalje Pravilnik) propisano je kako naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prijevoznim sredstvom. Stavkom 2. citirane podzakonske odredbe propisano je kako troškovi iz stavka 1. istog članka obuhvaćaju izdatke za dolazak iz mjesta prebivališta odnosno boravišta do mjesta gdje treba da se izvrši saslušavanje, vještačenje ili neka druga radnja kao i za povratak u prebivalište odnosno boravište. Ovi troškovi obuhvaćaju i izdatke za prijevoz sredstvima javnog prometa u mjestu prebivališta odnosno boravišta. Prema stavku 3. navedene odredbe sredstva javnog prometa u smislu tog Pravilnika su: tramvaj, trolejbus, vlak, autobus, brod i avion.

              Odredbom članka 7. stavak 1. Pravilnika propisano je da naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se visina naknade za prijevoz utvrđuje na osnovi putne karte ili na drugi odgovarajući način.

              Uvidom u cjenik karte redovne linije javnih prijevoznika koji prevoze na relaciji Dubrovnik-Split, te Split-Dubrovnik, objavljen na web stranici Putovnica.net, utvrđeno je kako prosječna cijena autobusne iznosi 125,00 kuna u jednom smjeru, dakle 250,00 kuna u oba smjera.

Prema članku 10. stavak 2. Pravilnika za vrijeme zadržavanja izvan mjesta prebivališta preko 8 do 12,00 sati, svjedoku, vještaku i stručnoj osobi pripada naknada u visini ½ dnevnice, a za vrijeme provedeno preko 12 do 24 sata cijela dnevnica, koju imaju suci odgovarajućeg suda koji vodi postupak. Imajući u vidu udaljenost sjedišta tuženika od adrese suda te vrijeme u kojem je bilo zakazano ročište za raspravu u ovom sporu, kao i vrijeme trajanja ročišta (od 11,30 do 12,00 h), sud nalazi kako zadržavanje službene osobe izvan mjesta tuženikova sjedišta u konkretnom slučaju nije moglo trajati preko 12 sati, slijedom čega je sud ocijenio kako tuženik ima pravo na naknadu ½ dnevnice, što iznosi 100,00 kuna.

              Slijedom navedenog, kako su tužitelji izgubili spor u cijelosti, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 79. stavak 2. ZUS-a smatra neprocjenjivom, sud je u skladu s odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, te odredbama članka 6. i 7., tuženiku priznao trošak prijevoza u iznosu od 250,00 kn, koliko iznosi cijena prijevoza najekonomičnijim prometnim sredstvom, te mu je ujedno u skladu s odredbom članka 8. stavak 2. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19) i odredbe članka 10. stavak 2. Pravilnika priznat trošak ½ dnevnice u iznosu od 100,00 kuna, odnosno ukupno 350,00 kuna, dok je za više zatraženi trošak u iznosu od 384,84 kuna zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

 

U Splitu,  25. lipnja 2020.

 

S U T K I NJ A

 

                                Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

 

DNA:

1. M. S.,
2. A. S.
3. A. S., pod 1. do pod 3 iz D., O. N. …, zastupani pod opunomoćenici B. S.-R., odvjetnici u D., I. P. …
4. Dubrovačko-neretvanska županija, Upravni odjel za komunalne poslove i zaštitu okoliša, Dubrovnik, Vukovarska 16
5. G. D., P. D. …, D.
6. u spis

 

 

 

Rj./

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Tužitelje obvezati na plaćanje sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 22. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18), te u svezi s Tar.br. 30. i 31. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19), u ukupnom iznosu od 900,00 kuna (400,00 kuna tužba i 500,00 kuna presuda), nakon pravomoćnosti presude.
3. Vratiti spis tuženika nakon pravomoćnosti presude.
4. Kalendar 30 dana