Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 -
Broj: Jž-1032/2020
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb Broj: Jž-1032/2020.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.D. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17), odlučujući o žalbi okr. D.D., protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: 32 Pp J-353/2020-5 od 20. svibnja 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 25. lipnja 2020.
p r e s u d i o j e :
Obrazloženje
Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. D.D. je proglašen krivim i kažnjen uz primjenu instituta ublažavanja novčanom kaznom u iznosu u 2.100,00 (dvijetisućesto) kuna, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci te presude.
Temeljem čl. 40. Prekršajnog zakona, vrijeme u kojem je okrivljenik 29. travnja 2020. u 17,50 sati uhićen i do 30. travnja 2020. do 11,10 sati, kada je pušten na slobodu, uračunava se u novčanu kaznu kao dva dana zatvora, odnosno kao 600,00 kn novčane kazne, tako da okrivljenik na ime novčane kazne je dužan platiti iznos od 1.500,00 kuna (tisućupetsto) kuna.
Temeljem članka 12. stavka1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku se izriče zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana koju će provoditi stručna osoba, a koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je određena i to prema odluci stručne osobe koja će provoditi tretman, a najmanje šest mjeseci.
Okrivljenik je dužan platiti trošak u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
Protiv te presude okr. D.D. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako se razaznaje iz sadržaja žalbe.
Žalitelj ne obrazlažući navodi kako je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te traži da se sasluša kao svjedok njegov sin D.D..
Žalba nije osnovana.
Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
Vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, te na osnovu iskaza svjedokinje V.D. i LJ.M.D., provedenog suočenja i cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge, koje je valjano obrazložio. Prvostupanjski sud je jasno iznio razloge zbog čega prihvaća iskaz oštećenice i svjedokinje, smatrajući njihove iskaze uvjerljivim i istinitim. Takvo obrazloženje prihvaća i ovaj Sud, a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, s obzirom žalitelj nije u prvostupanjskom postupku tražio saslušanje svjedoka na okolnosti koje sada iznosi u žalbi.
Stoga kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku i kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu.
Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor visine kazne.
Naime, za počinjeni prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisana novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, a prvostupanjski sud je izrekao novčanu kaznu cijeneći olakotne okolnosti ispod propisanog minimuma. Mišljenje je ovog Suda kako je novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru kazne tako da je ista dovoljno individualizirana osobi žalitelja.
Odluka o zaštitnoj mjeri obaveznog psihosocijalnog tretmana je valjana i utemeljena na zakonu. Prvostupanjski sud je obrazložio razloge izricanja ove zaštitne mjere koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.
Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl.138. stavke 2. točke 3. c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N. broj 18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 - 5.000,00 kn, to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138. stavke 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn, što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.
Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 25. lipnja 2020.
Zapisničar: |
|
Predsjednica vijeća: |
|
|
|
Stanislav Walaszek, v.r. |
|
Anđa Ćorluka, v.r. |
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika, i tužitelja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.