- 1 -

Broj: Jž-1022/2020

 

                                          

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenog N.B. i 2. okrivljenog T.Z. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77., 55/89., 5/90-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi 2. okrivljenog T.Z., podnesenoj po branitelju T.T. odvjetniku iz Š., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, broj: 28- Pp J-796/2020 od 5. svibnja 2020,, na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba 2. okrivljenog T.Z. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

                                                     Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom protiv 1. okrivljenog N.B. i 2. T.Z.

  na temelju odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona  odbijena je optužba da bi počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, s obrazloženjem da je od dana počinjenja prekršaja 9. travnja 2016., proteklo više od četiri godine pa je u smislu odredbe članka 13. stavka 6. (pravilno članak 13. stavak 1. Prekršajnog zakona) Prekršajnog zakona nastupila apsolutna zastara prekršajnog progona, te da se prekršajni postupak zbog zastare ne može više poduzimati.

 

              Protiv te presude 2. okrivljeni je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog odluke o odbijanju optužbe iz razloga zastare. Žalitelj ističe da je nezadovoljan sa ovom presudom tako i onima koje su prethodile te da je ovo treća prvostupanjska presuda u ovom predmetu a sve presude su ukinute temeljem žalbi 2. okrivljenika tj. žalitelja.

 

              Navodi nadalje da je u presudi od 11.3.2019. (Pp-J-3942/18) prvostupanjski sud istaknuo mišljenje da on odugovlači postupak što je notorna neistina a i ovom žalbom se dokazuje da je tako jer ne želi da bude oslobođen radi zastare već iz razloga što djelo nije počinio.

 

              Osim toga, žalitelj navodi da je u ovoj pobijanoj presudi počinjeno niz procesnih grešaka kako u izradi presude tako i totalnog nepoštivanja stranke, te kako na drugi način obrazložiti činjenicu da se u zadnjem odlomku pobijane presude spominje Josip Perković umjesto Nene Bakote pa se pita tko je Josip Perković u ovom postupku.

 

              Predlaže da se žalba prihvati, da se preinači presuda prvog stupnja na način da ga se oslobodi krivnje za prekršaj koji mu se stavlja na teret i to ne temeljem zastare nego meritorno na temelju dokaza.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, n39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), ovaj Sud je ispitao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a jednako tako i po službenoj dužnosti prvostupanjski sud ispituje je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

             

              Slijedom navedenog pravilna je odluka prvostupanjskog suda o odbijanju optužbe ovlaštenog tužitelja podnesena protiv 1. okrivljenog N.B. i 2. okrivljenog T.Z., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da je u ovom predmetu nastupila apsolutna zastara prekršajnog progona u smislu odredbe članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine.

 

              Slijedom navedenog kako je nastup zastare okolnost koja isključuje prekršajni progon, odnosno predstavlja razlog za odbijanje optužbe pa je prvostupanjski sud pravilno na temelju odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, a na koju povredu i ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, utvrdio da je nastupila zastara prekršajnog progona.

 

              Imajući u vidu navedeno nisu prihvaćeni žalbeni navodi žalitelja da se prvostupanjska presuda ukine te da se oslobodi krivnje ali ne zbog zastare jer prekršajni postupak nakon nastupanja zastare više se ne može voditi odnosno isključen je prekršajni progon.

 

              Nadalje, pravilno žalitelj ističe da je u obrazloženju prvostupanjske presude u predzadnjem odlomku navedeno 1. okrivljeni J.P., međutim radi se o očiglednoj omašci koja nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke budući da je u izreci prvostupanjske presude pravilno naveden okrivljenik N.B, i žalitelj okrivljenik T.Z..

 

              Slijedom navedenog trebalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.