1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Virovitici  po sutkinji  Željki Jurić, u pravnoj stvari protutužiteljice J. C. Š., OIB: ..., iz V., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M., iz G., protiv protutuženika I. O., OIB: ... i J. O., OIB: ..., oba iz O., oba zastupana po punomoćnicima odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda R. V., S. B. i M. C., iz O., radi isplate naknade za dano uzdržavanje, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave 17. lipnja 2020., u prisutnosti protutužiteljice i punomoćnika protutužiteljice, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, u daljnjem tekstu ZPP-a), 25. lipnja 2020.

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se protutuženicima I. O., OIB: ..., O., i J. O., OIB: ...O., da solidarno isplate protutužiteljici J. C. Š., OIB: ..., V., iznos od 6.907,81 kuna na ime troškova sahrane pok. A., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje počevši od 9. studenog 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, sve u roku 15 dana.

 

2. U preostalom dijelu od dosuđenih 6.907,81 kuna do zatraženih 162.147,81 kuna,  u iznosu od 155.240,00 kuna, protutužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

 

3. Nalaže se protutužiteljici J. C. Š., OIB: ..., V., isplatiti protutuženicima I. O., OIB: ...O., i J. O. OIB: ..., O., trošak parničnog postupka u iznosu od 24.062,50 kuna, svakom protutuženiku u ½  dosuđenog iznosa, odnosno svakom po 12.031,25 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, sve u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

              Tužitelji, sada protutuženici I. O. i J. O., oba iz O., podnijeli su putem svog punomoćnika 18. travnja 2012. tužbu ovome sudu protiv tuženice, sada protutužiteljice J. C. O. (sada J. C. Š., list 154) iz V.,  radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog 22. listopada 1999. i ovjerenog kod Općinskog suda u Virovitici posl. br. R1-152/99, između protutužiteljice i pok. A. O., pok. oca tužitelja- protutuženika.

              U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tužena-protutužiteljica se usprotivila raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog između nje i pok. A. O., te je istaknula protutužbeni zahtjev u slučaju da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika i raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju.

              Protutužiteljica J. C. Š. protutužbenim zahtjevom predlaže, ukoliko dođe do raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, da sud naloži protutuženicima I. O. i J. O. solidarnu isplatu iznosa od 162.147,81 kn kao naknadu na ime danog uzdržavanja pok. A. O. za razdoblje od 22. listopada 1999. do prosinca 2010. godine, koji iznos je specificirala više puta tijekom postupka, a konačno nakon izvedenog gospodarskog vještačenja podneskom od 18. siječnja 2019.  (list 119-121), protutužiteljica  traži isplatu iznosa od 134.207,81 kuna na ime troškova stanovanja, pripreme posebne ishrane, troškove pomoći i skrbi te troškove sahrane, na ime troškova putovanja protutužiteljica potražuje iznos od 17.940,00 kuna, dok za izgradnju i preuređenje druge kupaonice potražuje 10.000,00 kuna, ili sveukupno 162.147,81 kuna.

Protutužiteljica J. C. Š. ističe da se dano uzdržavanje odnosi na troškove za osiguranje stanovanja pok. A. O. (26.800,00kn), troškovi pripreme posebne hrane za pok. A. (60.300,00 kn), troškove za pomoć i skrb (40.200,00 kn), troškove sahrane pok. A. (6.907,81 kn), troškove za putovanja u Z. i u D. toplice u posjetu ili kao pratnja pok. A. za vrijeme liječenja (17.940,00 kn), te troškove za izgradnju i uređenje druge kupaonice prilagođene pok. A. (10.000,00 kn),  sveukupno 162.147,81 kuna.

              Protutuženici I. O. i J. O. tijekom cijelog postupka protive se protutužbenom zahtjevu, osim u dijelu koji se odnosi na troškove sahrane, a koje troškove priznaju ( list 40). Protutuženici smatraju da obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju koje je imala protutužiteljica, ne premašuju obveze iz redova bračnog prava i obveze između supružnika. Smatraju da je njihov prednik, pok. A. imao dostatna sredstva za pokriće svih eventualnih obveza te naglašavaju da je pok. A. imao znatno veća primanja od same protutužiteljice, primao je mirovinu i doplatak za pomoć i njegu, te da je u svim pogledima doprinosio više bračnoj zajednici. Smatraju da je nemoralno redovne bračne obaveze tumačiti kao ugovorne obveze.  Protive se shvaćanju protutužiteljice prema kojem sve što je ona činila i davala predstavlja ispunjenje ugovora o doživotnom uzdržavanju, a sve ono što je činio i davao u materijalnom smislu pok. A., ima se tretirati kao bračna obaveza. Protutuženici osporavaju potraživanje protutužiteljice na ime naknade za dano uzdržavanje njihovom predniku, pok. A., navodeći da se radi o uobičajenim pravima i obvezama bračnih drugova, neke obveze nisu ugovorom niti predviđene, a za neke obveze protutužiteljica ne pruža valjane dokaze. Smatraju upitnim pružanje bilo kakvih posebnih usluga od strane protutužiteljice pok. A. imajući u vidu sadržaj presude o razvodu braka, odlazak pok. A. iz bračne zajednice, a posebice sadržaj oproštajnog pisma. Protutuženici se protive nalazu i mišljenju gospodarskog vještaka, smatraju da je iznio proizvoljan, paušalan i ničim argumentiran zaključak. Smatraju da je nalaz vještaka donesen bez čvrstih materijalnih dokaza na temelju proizvoljnih i paušalnih procjena vještaka.

Djelomičnom presudom ovoga suda posl. br. 293/2012-22 od 18. ožujka 2015. (list 65-71), raskinut je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 22. listopada 1999.  između pok. A. O. kao primatelja uzdržavanja i J. C.-O. kao davateljice uzdržavanja, radi neizvršenja Ugovora od strane davateljice uzdržavanja. Djelomičnom presudom sud je utvrdio da se davateljica uzdržavanja nije skrbila o pok. A. O. do njegove smrti, a što je bila dužna temeljem sklopljenog Ugovora. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-981/2015-2 od 17. studenog 2016. (list 76-79), potvrđena je djelomična presuda ovoga suda posl. br. 293/2012-22 od 18. ožujka 2015. 

U daljnjem tijeku postupka sud je izvodio dokaze i utvrđivao činjenice koje se odnose na protutužbeni zahtjev.

Tijekom postupka radi utvrđenja činjenica sud je izvršio uvid u Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između A. O. i J. C.-O. (list 6-7), presudu ovog suda posl. br. P-476/11-3 od 25. svibnja 2011. (list 8), smrtni list za pok. A. O. (list 9), dopis Centra od 5. ožujka 2013. (list 27), dopis zavoda - Područni ured V. od 14. svibnja 2013. (list 33), račune za pogrebne troškove od F. – V. (list 44-46, 58-60), obavijest Zagrebačke banke d.d. od 2. listopada 2011. (list 47), nalaz i mišljenje vještaka Z. M. dipl. ing. (list 93-99), očitovanje vještaka (list 109-111), dopunu nalaza i mišljenja vještaka (list 115-117), dopis Centra od 18. lipnja 2019. (list 134), te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka B. K. (list 40-41), D. K. (list 41), S. K. ( list 42), J. G. ( list 48), S. O. (list 130), J. K. (list 130-131), te je saslušana tužena J. C.- O., sada protutužiteljica J. C. (list 42-43, list 131) kao i vještak Z. M. (list 129-130), izvršen je uvid u djelomičnu presudu ovoga suda posl. br. P-293/2012-22 od 18. ožujka 2015. ( list 65-71), presudu Županijskog suda posl. br. Gž-981/2015-2 od 17. studenog 2016. (list 76-79), te u osobni zdravstveni karton pok. A. O..

Svi dokazi ocijenjeni su temeljem odredbi čl. 8. ZPP-a.

Protutužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

U ovoj fazi postupka relevantno je bilo utvrditi ima li davateljica uzdržavanja J. C. Š. pravo na naknadu za dano uzdržavanje primatelju uzdržavanja pok. A. O. u periodu od 22. listopada 1999. (sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju) do mjeseca prosinca 2010. (kada je pok. A. O. napustio kućanstvo J. C. sada Š.), a sve to kao posljedica raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Radi utvrđenja relevantnih činjenica, izvršen je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, provedeno je gospodarsko vještačenje, te su saslušani svjedoci i protutužiteljica kao stranka.

Ugovorom o doživotnom uzdržavanju (list 6 -7), od 22. listopada 1999., sklopljenom između A. O. iz V., P. P. 80, kao primatelja uzdržavanja i J. C.-O. iz V., kao davateljice uzdržavanja,  utvrđeno je da se davateljica uzdržavanja obvezala primatelja uzdržavanja, svoga supruga, doživotno uzdržavati na način da mu u svojoj kući u V., osigura stanovanje, ishranu, odjeću i obuću, pranje rublja, da se uopće o njemu brine i pruža mu sve što je potrebno za njegove starosti i bolesti, da mu osigura lijekove i liječenje, a nakon smrti ga sahrani prema mjesnim običajima. Primatelj uzdržavanja se obvezao istim ugovorom u nasljedstvo davateljici uzdržavanja ostaviti svoje nekretnine koje se sastoje od čkbr. ... i čkbr. ..., upisane u zk. ul. br. ...k.o. V., zajedno sa sagrađenom kleti u P., te čkbr. ... upisane u zk.ul.br. ... k.o. O., kao i sve pokretne stvari.

Presudom ovoga suda posl. br. P-476/11-3 od 25. svibnja 2011. (list 8), sporazumno je razveden brak između A. O. iz V., koji se u to vrijeme nalazio na adresi L. G. bb u P. (kod P. B.) i J. C.-O. iz V., a koji je bio sklopljen dana 28. prosinca 1988.  Iz obrazloženja presude proizlazi da su oba predlagatelja iskazala kako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni dugi niz godina, i to oko 12 godina, a od 20. prosinca 2010.  A. O. je napustio bračnu zajednicu.

Uvidom u smrtni list za pok. A. O. (list 9), utvrđeno je da je isti umro 4. studenog 2011.

Na temelju dopisa Centra od 5. ožujka 2013. (list 27), utvrđeno je da je pok. A. O. bio korisnik prava  na doplatak za pomoć i njegu 100% osnovice od 1. ožujka 2000. do 4. studenog 2011.  Priznato pravo je isplaćivano J. C.-O. od 1. ožujka 2000. do 31. kolovoza 2007., a od 1. rujna 2007. do 4. studenog 2011.  je isplaćivano pok. A. O.. Iz dopisa je vidljivo da imenovani nikada nije bio korisnik skrbi izvan vlastite obitelji, niti je ikada ovome CZSS podnio zahtjev za navedeno pravo. Pok. A. O. je u dva navrata tražio da mu se pomoć dostavlja na različite adrese, prvi put je promijenio boravište 28. prosinca 2010.  iz V. P. P. 80 u B., a potom je 29. ožujka 2011. iz B. preselio u V. 

Prema podatcima iz dopisa zavoda – Područni ured V. (list 33), od 14. svibnja 2013., utvrđeno je da je J. C.-O. bila korisnica obiteljske mirovine od 13. travnja 1979. i da je primala ukupan iznos od 1.825,56 kn zajedno sa zaštitnim dodatkom. A. O. je bio korisnik starosne mirovine i primao je iznos od 2.378,33 kn, zajedno sa naknadom za tjelesno oštećenje.

Uvidom u račune F.-V. d.o.o. od 9. studenog 2011. br. 01-2398, br. 06-305, br. 01-2399 (list 44-46 i list 58-60), utvrđeno je da je troškove pogreba (grobno mjesto, troškovi ukopa, hladnjače, lijes i dr.) za pokojnika A. O. platila J. C.-O. u ukupnom iznosu od 6.907,81 kn.

Iz obavijesti Zagrebačke banke d.d. o mirovinskim primanjima od 2. listopada 2011.  (list 47), vidljivo je da je pok. A. O. u listopadu 2011. godine  primio iznos od 2.145,87 kn na ime mirovine, uz to je primio 232,46 kn naknadu za tjelesno oštećenje. Od obaveza po računu imao je ovrhu u iznosu 107,29 kn, kredit u iznosu 201,61 kn i premiju osiguranja 50,00 kn. Za  listopad 2011. godine iznos za isplatu bio je 2.019,43kn.

Na temelju dopisa Centra od 18. lipnja 2019. (list 134), utvrđeno je da je pok. A. O. u razdoblju od 1. ožujka 2000. do 4. studenog 2011., na ime doplatka za pomoć i njegu, ukupno primio 58.500,00 kn.

              Uvidom u zdravstveni karton pok. A. O., utvrđeno je da mu je tokom 2011. godine dijagnosticirana hiperplazija prostate, zloćudna novotvorevina debelog crijeva, da se u nekoliko navrata obraćao liječnici opće prakse zbog suženja uretre, infekcije urinarnog trakta, inkontinencije mokraće, da je 10. kolovoza 2011. godine pretrpio akutni infarkt miokarda, te da je bolovao od dijabetesa.

              Tužena J. C.-O., sada protutužiteljica J. C. Š. (list 42-43,154), u svom iskazu navodi da je s pok. A. lijepo živjela, da ga je voljela i da je kao i u svakom braku bilo i trzavica, da je pok. A. došao živjeti kod nje u srpnju 1988. godine kada se vratio iz zatvora jer nije imao gdje stanovati, da su Ugovor o doživotnom uzdržavanju  zaključili 1999. godine, budući da je pok. A. iste godine 5. studenog išao na operaciju na Institut za tumore, da su taj ugovor sklopili jer je ona njega njegovala, a i zato što je on došao u njenu kuću, da je pok. A. kada je došao živjeti kod protutužiteljice imao umjetni kuk a drugi kuk je operirao 1997. godine, da je morao koristiti dvije štake i tada je dobio  invalidnost 90%, da je bio bolestan na prostatu, dijabetičar, imao je i visok tlak. Protutužiteljica navodi da je njena mirovina neposredno prije razvoda iznosila 1.700,00 kn, a mirovina pok. A. je iznosila 2.145,00 kn, da je po osnovu njege za pok. A. dobivala u početku 300,00 kn, a kasnije 400,00 kn a neposredno pred smrt 500,00 kn, da su se razveli na inicijativu pok. A. sporazumno kako ne bi morali plaćati zdravstveno te imali olakšice za lijekove, bolnicu, komunalnu naknadu, da su odnosi između nje i pok. A. bili poremećeni, kako je navedeno u presudi za razvod braka, zbog novca, da je pok. A. volio popiti, često je imao saobraćajke, nije pazio što jede pa su mu zbog toga često pucale vrećice koje je nosio a uz to je i pio, te da je pok. A. od nje otišao 20. prosinca 2010. zato što je ona trebala operirati kuk a njega nije imao tko dvoriti ali da je on kod nje dolazio i nakon razvoda najviše radi njenih kolača.

              Dopunski saslušana protutužiteljica (list 131) iskazuje da nema nikakve dokumentacije vezane za troškove koji su navedeni u podnescima te predlaže da sud po slobodnoj ocjeni, bez daljnjih vještačenja odluči o visini troškova putovanja i izrade kupaonice.

Iskaz protutužiteljice J. C. sud je ocijenio životnim i logičnim u dijelu u kojem opisuje suživot u braku s pok. A., povod sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, njihovo zdravstveno stanje, materijalna primanja, jer je sve to potvrđeno i od strane drugih svjedoka kao i dokumentacijom u spisu.  Što se tiče dijela iskaza protutužiteljice da je pok. A. samovoljno napustio bračnu zajednicu i zajednicu ugovorenu Ugovorom o doživotnom uzdržavanju i otišao u dom, a što tvrde i svjedoci B. i S. K. te D. K., sud nije našao životnim i logičnim jer je neživotno da bi se u svojoj 74. godini života, uslijed teškog zdravstvenog stanja pok. A. O. odlučio samostalno brinuti za sebe. Nelogičnost iskaza protutužiteljice sud nalazi u dijelu gdje ona navodi da je do razvoda braka došlo kako ne bi morali plaćati zdravstveno, kako bi imali olakšice za lijekove, bolnicu, komunalne naknade, a da bi kasnije u svom iskazu potvrdila da su odnosi između nje i pok. A. bili poremećeni, kako je navedeno u presudi za razvod braka, zbog novca jer je pok. A. volio popiti alkohol.

 

Sud je iskaze svjedoka B. K. i S. K. (kćer i zet protutužiteljice, list 40-41, 42) ocijenio pristranim u korist protutužiteljice, a to iz razloga što u svojim iskazima navode samo ono što je ona činila za pok. A. dok su živjeli zajedno (kuhala, prala, spremala, skrbila), dok pok. A. opisuju kroz nabrajanje bolesti koje je imao, bez osvrtanja na ono što je on radio i pridonosio tih godina. Sud nalazi kontradiktornim iskaz ovih svjedoka u dijelu gdje tvrde da je pok. A. bila potrebna skrb 24 sata dnevno i da se upravo radi 'više njege' odselio od protutužiteljice, a pri tom tvrde da je vozio automobil, samostalno odlazio liječniku svaki drugi dan i svraćao k njima. Sud je takve iskaze ocijenio subjektivnim i danim s namjerom da ishod spora bude u korist protutužiteljice J. C. Š..  Pored toga, oba svjedoka navode da je i sama protutužiteljica bila bolesna i da nije mogla skrbiti o pok.A..

              Iskaz svjedoka D. K. (list 41) po ocjeni ovog suda je površan i ne daje relevantna saznanja o postojanju činjenica koje se odnose na protutužbeni zahtjev. Svjedokinja zapravo svojim posrednim saznanjima u iskazu paušalno potvrđuje iskaze B. i S. K. (J. je o A. skrbila, kuhala, prala…).

              Iako se saznanja svjedoka J. G. (list 48) odnose na razdoblje nakon što je pok. A. odselio iz kućanstva i bračne zajednice koju je imao s protutužiteljicom, a što u ovoj fazi postupka nije relevantno, obzirom da se protutužbeni zahtjev odnosi na period od sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju do odlaska pok. A. iz kućanstva protutužiteljice, iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je za iznos od 2.200,00 kuna pokojnom A. osiguravao smještaj, hranu, grijanje i sve što je bilo potrebno, da pok. A. O. nije bila potrebna posebna njega i pomoć, budući da je on bio sposoban sam brinuti o sebi, imao je auto koji je sam vozio i sam odlazio liječniku, a kretao se bez štapa, tako da nikakav poseban angažman nije imao oko pok. A. O. a bilo mu je osigurano i peglanje i pranje posteljine. Iskaz ovog svjedoka je u bitnom suglasan s iskazom svjedoka  S. O. (list 130).

              Iskaz svjedoka Ž. K. (list 48-49), sud je našao životnim. Naime, ovaj svjedok je naveo neke situacije u kojima se susreo sa supružnicima J. i A. O., a iz kojih sud zaključuje da su za vrijeme trajanja braka između njih postojali narušeni odnosi. Sud je cijeneći iskaz ovog svjedoka našao utvrđenim i činjenicu da su bračni drugovi imali odvojenu imovinu, novac, a tako i pri plaćanju (primjerice svinje), plaćali svatko po dio.

              Što se tiče iskaza svjedoka S. O. (list 130), sud je cijenio onaj dio u kojem svjedok iznosi svoja neposredna saznanja o međusobnim odnosima supružnika pok. A. i J., a nije uzimao u obzir dio iskaza u kojem svjedok iznosi saznanja o njihovim postupanjima nakon što je pok. A. odselio. Sud je našao životnim i logičnim iskaz svjedoka u dijelu gdje opisuje da je pok. A. i tako bolestan do kraja obrađivao vinograd i radio, a što potvrđuje i iskaz svjedokinje J. K. (list 130-131).

              Iskaz svjedoka J. K. (list 130-131) sud je našao istinitim jer svjedokinja ima neposredna i posredna saznanja o životu bračnih drugova, protutužiteljice J. i pok. A.. Iskaz svjedokinje u kojem opisuje njihov suživot, zajedničko nadograđivanje kućanstva, kupnju automobila, apartmana, grobnog mjesta, način života i rada svakoga od njih, sud je ocijenio vjerodostojnim jer je svjedokinja sa svojim suprugom odlazila u kućanstvo protutužiteljice i pok. A.. Iskaz ove svjedokinje je, po ocjeni ovoga suda, dan bez kalkuliranja i bez interesa da određena strana uspije u sporu.

 

Na temelju nalaza i mišljenja  gospodarskog vještaka Z. M., dipl. ing. od 10. svibnja 2018. (list 93-99), utvrđeno je da je vještak provodio vještačenje potraživanja protutužiteljice prema preciziranom protutužbenom zahtjevu, zaprimljenom kod suda 29. ožujka 2017. (list 81). Utvrđeno je da je vještak svoj nalaz i mišljenje temeljio na  dokumentaciji koja se nalazi u spisu kao i iskazima svjedoka i stranaka. Vještak u svom nalazu zaključuje da troškovi stanovanja pok. A. O., za razdoblje od 134 mjeseca (od listopada 1999. do prosinca 2010.) iznose 26.800,00 kn, a to je procijenio temeljem tržišne cijene najma jedne sobe prema cijenama u području grada V. u tom vremenskom razdoblju. Cijena najma stana za to razdoblje iznosi 400,00 kn, a obzirom da je pok. A. dijelio kućanstvo sa suprugom J., njegov dio bi prema vještaku iznosio 200,00 kn mjesečno. Nadalje, na ime ishrane (priprema posebne hrane), vještak nalazi trošak od 60.300,00 kn, a pri tom izračunu je uzimao u obzir cijenu sata rada nestručne osobe za pripremu hrane određenih ograničenja i specifičnosti s obzirom na potrebe pok. A. O.. Vještak je procijenio da je za pripremu takve hrane (za 3 obroka dnevno), protutužiteljica utrošila 1,5 sati, a cijena satnice za rad nestručne osobe iznosi 10,00 kn, što dnevno predstavlja 15,00 kn, a mjesečno 450,00 kn. Potraživanje protutužiteljice na ime pružanja njege uslijed teško narušenog zdravstvenog stanja, vještak je ocijenio teško odredivim, osobito jer se radi o životnom i bračnom partneru. Istaknuo je da se ne može točno utvrditi koliko je tu radno vrijeme koje je protutužiteljica kao nestručna osoba provela pružajući pomoć i njegu suprugu pok. A.. Što se tiče pružanja brige o higijeni osobne odjeće pok. A. O., njezino pranje, glačanje kao i pomoći kod korištenja medicinskih pomagala,  vještak procjenjuje da je protutužiteljica dnevno trošila 2 sata rada, a pri tome joj kao nestručnoj osobi pripada 10 kuna dnevno, što bi za 134 mjeseca iznosilo 40.200,00 kn, dakle mjesečno 300,00 kn.

U pogledu troškova za putovanja protutužiteljice u posjete pok. A. O. dok se liječio u Z. i D., kao i troškova  putovanja kao pratnja bolesniku za vrijeme zračenja i kemoterapija, vještak navodi da ne može dati svoj nalaz i mišljenje jer iz spisa ne nalazi podatke po kojima bi nedvojbeno utvrdio da je protutužiteljica imala takve troškove, koje godine i tijekom kojih mjeseci, kojim prijevoznim sredstvom i sl., te kako mu  je poznato da zavod pacijentima podmiruje trošak putovanja ako se liječenje obavlja izvan mjesta stanovanja, te je mišljenja da se to primjenjuje  i na pratnju koju je odredio liječnik u putnom nalogu.

Vještak izdatke koje je protutužiteljica imala u vezi sahrane pok. A. O., u iznosu 6.907,81 kn pronalazi opravdanima i neupitnima jer su za iste priloženi računi tvrtke F.-V. d.o.o. iz V..

Za potraživanje naknade na ime troškova za gastrloške vrećice-stome, vještak navodi da mu se teško očitovati bez računa o stvarnim troškovima, a poznato mu je da zavod pokriva troškove medicinskih pomagala ili potrošnih materijala vezanih za induciranu dijagnozu.

U svom nalazu i mišljenju vještak zaključuje da je protutužiteljica u razdoblju od 134 mjeseca, svom tadašnjem suprugu pok. A. O., omogućila stanovanje (200 kn mjesečno), pružala pomoć i skrb u vezi njegove prehrane (450 kn mjesečno), ali i pomoć i skrb s obzirom na narušeno zdravstveno stanje (300 kn mjesečno). Uz navedeno, opravdanim pronalazi i troškove sahrane pok. A. O.. Zaključno navodi da je protutužiteljica imala troškove u ukupnom iznosu 134.207,81 kunu.

              U očitovanju od 16. listopada 2018.  (list 109-111) vještak navodi da se  bez točno navedenih razdoblja putovanja protutužiteljice u posjete pok. A. O. za vrijeme liječenja, ne može očitovati o troškovima putovanja jer nije u mogućnosti prikupiti podatke o cijeni vozne karte, a u dopuni nalaza i mišljenja od 26. studenog 2018. (list 115-117) vještak navodi da je izašao na lice mjesta u obiteljsku kuću protutužiteljice J. C. u V., te da je utvrdio i fotografijom prikazao kako u kući protutužiteljice postoje dva sanitarna prostora, te da je uvidom na licu mjesta i prema kazivanjima protutužiteljice  utvrdio da je ranije sve zajedno bio jedan kupaonički prostor, a da su ga suglasno A. O. i protutužiteljica J. odlučili adaptirati jer kao takav ne udovoljava njihovim potrebama. Vještak navodi da su prema kazivanju protutužiteljice iz prethodne kupaonice uklonjene sve keramičke pločice, sazidan pregradni zid, nove instalacije i dr.

U dopuni nalaza i mišljenja  u odnosu na troškove putovanja, vještak ističe da ukoliko protutužiteljica nije u mogućnosti pobliže označiti razdoblje putovanja, onda on nije u mogućnosti dati mišljenje o visini troškova putovanja, jer se takav njegov nalaz i mišljenje ne bi mogli dati ispitati.             

              Vještak Z. M. u svom iskazu navodi (list 129-130) da je nalaz i mišljenje izradio temeljem uvida u cjelokupni sudski spis i dokumente koji se u njemu nalaze, a što se tiče troškova za stanovanje pok. A. u kući protutužiteljice, izvršio je uvid u oglasnike i podatke o cijenama najma. Za troškove sahrane je izvršio uvid u račune koji se nalaze u spisu. U pogledu troškova prijevoza u posjetu pok. A., navodi da ne postoje egzaktni datumi i vrijeme kada su te posjete, odnosno putovanja obavljeni, stoga se o tim troškovima ne može niti očitovati. Svoj zaključak o potrebama pripreme posebne hrane za pok. A., izvodi iz iskaza protutužiteljice o potrebi pripreme ishrane za vrijeme bolesti pok. A., koja se sastojala od svježeg zelenila pripremanog na način da može konzumirati, a u sudskom spisu nema dokumentacije iz koje proizlazi da je za pok. A. takva vrsta prehrane liječnički indicirana, ali smatra općepoznatim da bolesnici s teškim bolestima imaju potrebu korištenja posebne ishrane. U odnosu na dio nalaza u kojem se očituje o troškovima za pripremu posebne hrane, vještak ne može reći posebno što bi se odnosilo na materijal, a što na pripremu jela, a ne isključuje da je takvu hranu mogla koristiti i protutužiteljica.

              U odnosu na utvrđen iznos od 40.200,00 kn za pruženu njegu i skrb pok. A. od strane protutužiteljice J. C. Š., navodi da se to u konkretnom slučaju odnosi na svakodnevni i cjelodnevni boravak u društvu s pok. A., briga za uzimanje medikamenata na vrijeme, briga za pripremanje hrane na vrijeme, briga o higijeni i održavanju mjesta boravka, te je mišljenja da se za neke svoje potrebe pok. A. mogao pobrinuti i sam (sanitarne potrebe, jutarnja higijena,…), dok se nije mogao skrbiti sam o održavanju posteljine, odjeće, čišćenju prostora boravka…

             

              Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini, sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije cijenio u potpunosti. Cijenjene su one okolnosti na koje je nalaz izrađen, a koje su bile relevantne za odlučivanje o osnovanosti protutužbenog zahtjeva. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je za zadovoljenje stvarnih životnih potreba  pok. Augustu bilo potrebno za stanovanje 200,00 kn mjesečno, za ishranu 450,00 kn mjesečno, za pranje i glačanje osobne odjeće kao i pružanje pomoći kod korištenja medicinskih pomagala 300,00 kn mjesečno, odnosno ukupno 950,00 kn mjesečno. Sud je također uzeo u obzir i našao objektivno utvrđenim iznos koji je protutužiteljica platila za sahranu pok. A., a što potvrđuju i računi koji priležu spisu.

 

Pri određivanju visine koju za slučaj raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju koju primatelj uzdržavanja ima dati davatelju uzdržavanja, sud je uzeo u obzir sve momente značajne za ovaj Ugovor, imajući pri tome u vidu  dužinu trajanja ugovora koji su ugovaratelji  zaključili kao i uzajamne koristi koje su ugovorne strane imale za vrijeme trajanja predmetnog ugovora. Pri tom je uzeto u obzir da su tužiteljica i pok. A. kao bračni drugovi, koji su za vrijeme trajanja braka zaključili i Ugovor o doživotnom uzdržavanju, živjeli u zajedničkom domaćinstvu te da su zajednički pridonosili u cjelokupnim troškovima, da su si uzajamno pomagali, radili u vrtu, u vinogradu, brali papriku za nadnicu kod Ž. K. (list 48-49), da  pok. A. nije bio bez sredstava za život i primao je mirovinu, da je i protutužiteljica također primala mirovinu ali je mirovina pok. A. bila veća (list 33), da je pok. A. bio korisnik prava na doplatak za pomoć i njegu 100% od 1. ožujka 2000.  do 4. studenog 2011. (list 27, 134).

 

              Stoga je sud za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari našao utvrđenima slijedeće relevantne činjenice:

-          da je pok. A. došao živjeti u kuću protutužiteljice u srpnju 1988. godine,

-          da je brak između protutužiteljice  i pok. A. sklopljen 28. prosinca 1988.,

-          da su bračni drugovi J. C. i pok. A. O. živjeli u kući protutužiteljice u V., ,

-          da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju između J. C.- O. i A. O. sklopljen 22. listopada 1999.,

-          da je pok. A. prestao živjeti u kućanstvu s protutužiteljicom od 20. prosinca 2010.,

-          da je brak između protutužiteljice  i pok. A. O. razveden 25. svibnja 2011.,

-          da je u razdoblju na koje se odnosi protutužbeni zahtjev, uz ugovorni odnos (Ugovor o doživotnom uzdržavanju) između pok. A. i protutužiteljice J. postojao i brak,

-          da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 22. listopada 1999.  raskinut pravomoćnom presudom posl. br. Gž 981/2015-2 od 17. studenog 2016.,

-          da je svatko od njih imao vlastitu mirovinu; mirovina pok. A. je iznosila 2.378,33 kn, a mirovina protutužiteljice 1.825,56 kn,

-          da je pok. A. imao pravo na doplatak za pomoć i njegu u visini 100% osnovice od 1. ožujka 2000.  do 4. studenog 2011.,

-          da je J. C.-O. primala doplatak za pomoć i njegu od 1. ožujka 2000. do 31. kolovoza 2007., dakle 90 mjeseci,

-          da je pok. A. O. primao doplatak za pomoć i njegu od 1. rujna 2007.  do 4. studenog 2011., dakle 49 mjeseci,

-          da je protutužiteljica J. C. Š. snosila troškove sahrane pok. A..

 

   Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o nasljeđivanju

(Narodne novine br. 52/71,47/78,56/00; dalje ZN), odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998; dalje: ZBPO), odredbe Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine br. 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03, 44/06, 79/07, 123/10), odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO), Odluke Vlade RH o određivanju visine osnovice za ostvarivanje prava iz socijalne skrbi.

             

Odredba čl. 122. st. 1. ZN propisuje: Ugovor o doživotnom uzdržavanju je ugovor u kojem se jedan ugovornik obvezuje uzdržavati doživotno drugog ugovornika, ili neku treću osobu, a drugi ugovornik izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njen dio u nasljedstvo, nije ugovor o nasljeđivanju nego ugovor o otuđenju uz naknadu svih nepokretnih stvari koje pripadaju primaocu uzdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora, ili određenog dijela tih stvari, čija je predaja davaocu uzdržavanja odgođena do smrti primaoca uzdržavanja.

              Odredbom čl. 125. st. 3. ZN propisano je da svaka stranka može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obaveze, dok je odredbom čl. 125. st. 4. ZN propisano da u slučaju raskida ugovora, svaka strana zadržava pravo da od druge strane traži naknadu koja joj pripada po općim pravilima imovinskog prava.

 

              Odredba čl. 4. Zakona o socijalnoj skrbi propisuje da je svatko  dužan brinuti se za zadovoljavanje svojih životnih potreba i potreba osoba koje je po zakonu ili po drugoj pravnoj osnovi dužan uzdržavati.

              Odredba čl. 43. st.1. Zakona o socijalnoj skrbi određuje da se doplatak za pomoć i njegu može odobriti osobi kojoj je zbog tjelesnog ili mentalnog oštećenja ili trajnih promjena u zdravstvenom stanju ili zbog starosti prijeko potrebna stalna pomoć i njega druge osobe, jer sama ne može udovoljavati osnovnim životnim potrebama, dok odredba čl. 47. Zakona o socijalnoj skrbi propisuje da visina doplatka za pomoć i njegu iznosi u punom iznosu 100% osnovice iz čl. 16., u smanjenom iznosu 70% osnovice iz čl. 16. ovog Zakona. Odredbom čl. 16. Zakona o socijalnoj skrbi propisuje da osnovicu na temelju koje se utvrđuje visina pomoći za uzdržavanje određuje Vlada Republike Hrvatske.

              Zakon o socijalnoj skrbi u čl. 52., a u svezi čl. 51. regulira da se korisniku koji prima doplatak za pomoć i njegu, samo iznimno može osigurati i pomoć i njega za zadovoljenje potrebe kao što su organiziranje prehrane, obavljanje kućanskih poslova, održavanje osobne higijene, ako to ne mogu pružiti članovi obitelji.

              Odredba čl. 368. ZOO određuje da raskidom ugovora ona strana što je ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo tražiti povrat onoga što je dala. Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora.

              Temeljem čl. 2. ZBPO brak kao životna zajednica žene i muškarca osniva se na ravnopravnosti, uzajamnom poštovanju i međusobnom pomaganju bračnih drugova. ZBPO u čl. 9. određuje da obaveza uzdržavanja između roditelja i djece, drugih srodnika te bračnih i vanbračnih drugova izraz je porodične solidarnosti i u interesu je društvene zajednice, dok je odredbom čl. 32. st.1. ZBPO propisano da bračni drugovi sporazumno određuju mjesto stanovanja.

Odredbom čl. 235. st.1. ZBPO propisano je da je uzdržavanje dužnost i pravo roditelja i djece, drugih srodnika, bračnih i vanbračnih drugova dok je odredbom čl. 235. st. 2. ZBPO propisano da osobe iz stava 1. ovog člana međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama osobe kojoj se daje uzdržavanje.

 

Stavljajući utvrđene činjenice u odnos sa citiranim odredbama, sud je našao da je protutužbeni zahtjev djelomično osnovan.

 

              Sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju između bračnih drugova nije zakonom zabranjeno, ali to ne znači da je u svim slučajevima u skladu s dobrim običajima i moralom društva. U konkretnom slučaju se radi o ugovaranju uzdržavanja između bračnih drugova, a ne o ugovornom uređenju imovinskih odnosa u braku.

Naime, kada je riječ o zakonskoj obvezi uzdržavanja utemeljenoj na zakonu koji regulira obitelj, tada su kriteriji o visini uzdržavanja ovisni, kako o potrebama uzdržavane osobe, tako i o materijalnim  mogućnostima onih koji su obvezni dati uzdržavanje. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju mogu se ugovoriti kriteriji koji neće biti ovisni o navedenima.

Obzirom na utvrđene činjenice, sud nalazi da ugovoreno uzdržavanje koje je protutužiteljica J. C. Š. bila obvezna pružiti pok. A. po sklopljenom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, ne premašuje obveze koje je ona imala prema njemu kao bračni drug. Iz sadržaja  predmetnog Ugovora proizlazi da su ugovorene redovne obveze koje je protutužiteljica i bez sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju dužna izvršavati kao bračni drug.

 

Potraživanje protutužiteljice J. C. Š. za osigurano stanovanje pok. A. O., sud nije našao osnovanim. Sud je utvrdio da su oni zajedno živjeli u njenoj kući još od 1988. godine kada su i sklopili brak. Dakle, ne temelji se njegovo stanovanje kod nje na ugovoru o doživotnom uzdržavanju iz 1999. godine, nego proizlazi iz bračnog prava gdje bračni drugovi sporazumno određuju mjesto stanovanja (čl. 32. st. 1. ZBPO).

              Činjenica da je protutužiteljica adaptirala kupaonicu zbog potreba pok. A., sud nije našao dokazanim. Naime, sud nalazi da se tu radi o povećanju vrijednosti vlastite nekretnine, a takvo adaptiranje bi samo za sebe predstavljalo dio bračne stečevine i nije relevantno u ovom postupku, a niti je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naposljetku, sud ne nalazi utvrđenim kada se ta kupaonica adaptirala, čijim sredstvima, koliko je koristi od toga imao samo pok. A..

 

Obzirom na stanje spisa, sud smatra nedokazanim potraživanje naknade za troškove putovanja u posjete i putovanja kao pratnja pok. A. za vrijeme liječenja. Tijekom cijelog postupka, protutužiteljica nije iznijela niti jedan materijalni ili personalni dokaz koji bi potvrdio kada je putovala, gdje, s kim i iz kojeg razloga pa primjenom odredbi čl. 221.a ZPP-a sud isti ne nalazi osnovanim. Naime, na temelju podataka u spisu ne može se utvrditi da je protutužiteljica imala te troškove, koje godine i tijekom kojih mjeseci, kojim prijevoznim sredstvom, a imajući u vidu činjenicu da HZZO podmiruje trošak putovanja ako se liječenje obavlja izvan mjesta stanovanja. Protutužiteljica  nije dokazala niti izdatke za liječenje  i odlaske liječniku za pok. A., jer je pok. A. O. imao zdravstveno osiguranje, tako da nije jasno o kakvim se  troškovima liječenja radi, ako ih pokriva HZZO.

Također protutužiteljica nije dokazala niti troškove za gastrološke vrećice-stome, niti računima a niti drugim dokaznim sredstvima, imajući u vidu da HZZO pokriva troškove medicinskih pomagala ili potrošnih materijala vezanih za induciranu dijagnozu.  Dakle,  tijekom postupka nije dokazala da bi isključivo od svojih sredstava kupovala pok. A. bilo što,  a o eventualno učinjenim izdacima nije priložile niti jedan račun.

Sud je razmatrao zahtjev protutužiteljice koji se odnosi na naknadu za dano uzdržavanje u vidu pripremanja posebne hrane i pružanja pomoći i njege pok. A., te je našao da dolazi do preklapanja bračnih obaveza i obaveza proizašlih iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

              Iz utvrđenih činjenica sud nalazi da je protutužiteljica kao bračni drug pok. A., unatoč sklopljenom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, po zakonu bila dužna uzdržavati ga u vidu pripremanja hrane i pružanja posebne njege. Uzdržavanje između bračnih drugova je zakonska i strogo osobna obveza koja počiva na načelu obiteljske solidarnosti, a sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju, ona  i dalje postoji (čl. 9. ZBPO ).Potraživanje protutužiteljice na ime pružanja njege uslijed teško narušenog zdravstvenog stanja pok A., i po ocjeni suda nije odredivo, jer se radi o životnom i bračnom partneru. Kada bi se pripremanje hrane i pružanje posebne njege između bračnih drugova imalo smatrati uzdržavanjem proizašlim iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ne zakonskom obvezom uzdržavanja, tada bi se u potpunosti minorizirala institucija braka i obitelji.

 

              Obzirom na utvrđene činjenice, i kada bi sud uzeo u obzir da je protutužiteljica u razdoblju od sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju (22. listopada 1999.) pa do odlaska pok. A. iz zajednice (20. prosinca 2010.) pružala pok. A. uzdržavanje u vidu pripremanja posebne hrane i pružanja posebne njege na temelju sklopljenog Ugovora, a ne temeljem obaveza proizašlih iz braka – sud posebno cijeni činjenice da je pok. A. primao mjesečno novčana sredstva dostatna za život (list 33, 27,134), a iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupno 950,00 kn mjesečno bilo potrebno na ime stanovanja, posebne ishrane, pomoći i skrbi, a što nije u suprotnosti niti s navodima iz iskaza svjedoka J. G. koji je iskazao između ostalog da je za iznos od 2.200,00 kuna pokojnom A. osiguravao smještaj, hranu, grijanje i sve što je bilo potrebno, te da pok. A. O. nije bila potrebna posebna njega i pomoć, budući da je on bio sposoban sam brinuti o sebi, imao je auto koji je sam vozio i sam odlazio liječniku.

 

              Ugovaranje određenih stavki u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju u vezi oblika i načina uzdržavanja, ne isključuje i ne umanjuje obvezu protutužiteljice da uzdržava, pomaže i skrbi o bračnom drugu pok. A..              

              Štoviše, dopuštenost sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju između bračnih drugova mora biti posebno u interesu primatelja uzdržavanja, a to iz razloga što se može ugovoriti uzdržavanje koje obuhvaća opsežnije oblike i načine uzdržavanja od onih koji proizlaze iz zakona, a što sud u konkretnom slučaju nije našao.

 

              Na temelju izvedenih dokaza te tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je našao osnovanim potraživanje protutužiteljice na ime troškova sahrane pok. A. O. u iznosu 6.907,81 kn ( list 44-46, 58-60), a koji troškovi su nastali u vrijeme kada brak više nije postojao, ali je egzistirao Ugovor o doživotnom uzdržavanju, skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. studenog 2011., kada je ovaj trošak prema računu  F.-V. d.o.o. nastao ( list 44-46, 58-59) pa do isplate, time da tužitelji  te troškove sahrane niti ne osporavaju i iste su priznali ( list 40) na ročištu 23. siječnja 2014. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke.

U preostalom dijelu u iznosu od 155.240,00 kuna protutužbeni zahtjev je odbijen (toč. II. izreke ove presude).

 

              Odluka o troškovima u postupku temelji se na odredbi čl. 155. i 154. st. 3. ZPP-a. Tužiteljima su priznati izdatci za zastupanje po punomoćniku odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) a prema priloženom troškovniku (list 133) i to za  sastav tužbe prema tbr. 7. toč. 1. Tarife 2.5000,00 kn, za sastav podneska od 11. travnja 2017. ( list 84) i 4. lipnja 2018. (list 102)  prema tbr. 8. toč.1. Tarife po 2.500,00 kn za svaki podnesak, za zastupanje na ročištu 1. ožujka 2013. (list 19) i 28. veljače 2017. (list 80) prema tbr. 9. toč. 2. Tarife po 1.250,00 kn za svako ročište, te  za zastupanje na ročištima 11. veljače 2014. ( list 40-47), 22. rujna 2014. ( list 62-64) i 21. lipnja 2019. (list 129-131) prema tbr. 9. toč. 1. Tarife po 2.500,00 kn za svako ročište, što je ukupno 17.500,00 kuna, te za zastupanje po punomoćniku više osoba prema tbr. 36. st. 1. Tarife  iznos od 1.750,00 kn, a na ovaj iznos obračunat je PDV po stopi od 25% što iznosi 4.812,50 kn. Ukupni troškovi priznati tužiteljima utvrđeni su u iznosu od  24.062,50 kn (toč. III. izreke presude).

 

Virovitica, 25. lipnja 2020.

Sutkinja:

 

Željka Jurić 

 

             

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

 

Dostaviti:

1. ZOU J. D., P. M., N. P., B. D. i A.

    M., G.,

2. ZOU R. V., S. B. i M. C.,  O.