1                       Poslovni broj Gž Ovr-100/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-100/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva O. i H. iz Z., protiv ovršenika D. F. iz L., radi naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj 7 Ovr-4660/2017-14 od 30. studenog 2017., 25. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj 7 Ovr-4660/2017-14 od 30. studenog 2017.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja je odbačen prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

 

Protiv rješenja je žalbu podnio ovrhovoditelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ).

 

U žalbi navodi da je sud prvog stupnja tek u ponovljenom postupku pribavio podatke o osobnom identifikacijskom broju (dalje: OIB) ovršenika službenim putem te smatra da je nakon pribavljanja tog podatka trebao donijeti rješenje o ovrsi. Navodi da mu sud nije naložio dostaviti dokaz o istovjetnosti osobe ovršenika pa da okolnost što je pozvan očitovati se o tome ne može rezultirati donošenjem pobijanog rješenja. Naglašava da u evidencijama Ministarstva postoji samo jedna osoba istog imena i prezimena kao ovršenik te da iz stanja spisa proizlazi da se radi o istoj osobi. Navodi i to da je ovršni prijedlog podnesen zbog neplaćanja RTV pristojbe, koja obveza je uređena zakonom te se temelji na posjedu ili vlasništvu prijamnika, a ne na prebivalištu ili boravištu obveznika.

Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

 

Žalba nije osnovana.

 

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je pravilno primijenjena odredba čl. 39. st. 6. OZ-a kada je prijedlog za ovrhu odbačen.

 

Naime, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika D. F. iz L., bez podatka o OIB-u ovršenika te je javni bilježnik, koji nije mogao pribaviti taj podatak, spis dostavio sudu prvog stupnja, a sud je na temelju podataka iz Jedinstvenog registra osoba utvrdio da je u toj evidenciji upisana jedna osoba istog imena i prezimena, međutim podaci o prebivalištu su različiti u odnosu na podatak naveden u prijedlogu za ovrhu.

 

Prije donošenja pobijanog rješenja sud prvog stupnja je pozvao ovrhovoditelja na očitovanje, a ovrhovoditelj je dostavio podnesak s izjavom da je osoba za koju su pribavljeni podaci upravo ovršenik.

 

Prema odredbi čl. 39. st. 6. OZ-a (u nazočnom slučaju se ne primjenjuju odredbe Zakona o izmjenama i dopunama OZ-a iz 2017.) ako ovrhovoditelj ne dopuni podatke o ovršeniku na način da, između ostalog, navede i OIB te stranke, odnosno ako sud ne uspije pribaviti OIB ovršenika, sud će odbaciti prijedlog za ovrhu, osim ako je ovršenik strana fizička ili pravna osoba.

 

U nazočnom slučaju ovrhovoditelj nije dostavio podatak iz kojeg bi nesumnjivo proizlazilo da je upravo ovršenik osoba koja je evidentirana u narečenom registru Ministarstva pa su bile ispunjene pretpostavke za odbacivanje prijedloga.

 

Na žalbene navode ovrhovoditelja valja odgovoriti da je netočna tvrdnja da bi iz podataka u spisu proizlazilo da se radi o istoj osobi, budući da su u evidenciji Ministarstva zabilježene tri različite adrese osobe za koju su podaci dostavljeni, međutim ni jedna od njih nije adresa koja se navodi u prijedlogu za ovrhu. Ovrhovoditelj nije dostavio neku drugu ispravu iz koje bi proizlazilo da se podaci koji su naknadno pribavljeni odnose na osobu ovršenika. Pritom tvrdnja da je obveza plaćanja RTV pristojbe propisana zakonom te da se obveza plaćanja temelji na posjedu ili vlasništvu prijamnika ni na koji način ne utječe na obvezu ovrhovoditelja da dostavi potpune podatke kako bi prijedlog bio razumljiv i kako bi se po njemu moglo postupati.

 

Zbog izloženog je valjalo žalbu ovrhovoditelja odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 25. lipnja 2020.

 

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan v.r.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Svetlana Popović