1              Poslovni broj: Gž Ob-443/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-443/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i Ivice Botice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene D. M., OIB:…, iz D., zastupana po punomoćniku N. M., odvjetniku, iz K., protiv tuženika B. M., OIB:…., iz M., zastupan po punomoćnici T. M. Š., odvjetnici iz K., uz sudjelovanje Centra K., radi razvoda braka, povjeravanja djece na skrb, održavanja susreta I druženja i plaćanja uzdržavanja, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-95/18 od 14. veljače 2020., u sjednici vijeća održane dana 25. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-95/18 od 14. veljače 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

" 1. Razvodi se brak sklopljen dana 3. srpnja 2010. u D., između tužiteljice M. D., rođene … u Z. i tuženika M. B., rođenog …u K.

2. Djeca stranaka, mlt. M. N., rođena … u Z. i mlt. M. T., rođena … u Z. će stanovati s ocem M. B.

3. Susreti i druženja mlt. M. N. i mlt. M. T. s majkom M. D. će se odvijati:

- svaki drugi vikend od petka na način da majka preuzme mlt. T. iz vrtića, a mlt. N. iz škole kad je na nastavi poslije podne, sve do ponedjeljka ujutro kad će majka ostaviti djevojčice u školi i u vrtiću, a otac će iz preuzeti,

- u tjednu kad nema vikend susreta, od srijede poslijepodne do petka ujutro s noćenjem kod majke, na način da majka u srijedu preuzme djevojčice iz vrtića i škole, a u petak ih otac preuzme nakon vrtića i škole,

- svaki drugi državni praznik i blagdan koji je neradni dan od 09,00 do 19,00 sati na način da majka preuzme djecu na adresi stanovanja oca i vraća ih na istu adresu,

- polovicu svih školskih praznika.

4. Otac djece B. M. će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu školovanja i zdravlja mlt. M. N. i mlt. M. T., a sve ostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji djece će ostvarivati zajednički.

5. Nalaže se tužiteljici D. M. da za uzdržavanje mlt. N. M. i mlt. T. M. doprinosi po 750,00 kn mjesečno za svaku djevojčicu, odnosno ukupno 1.500,00 kn mjesečno za obje djevojčice, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na ruke oca M. B., a na dospjele iznose je dužna platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća pa do isplate svakog mjesečnog iznosa, u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za tri postotna poena i sve u roku od 15 dana.

6. Odbija se tužiteljicu protutuženu s prijedlogom za izdavanje privremene mjere koji glasi:

"Djeca stranaka mlt. T. M., OIB: …, i mlt. N. M., OIB: …, obje iz D., povjeravaju se na privremeno čuvanje i odgoj majci D. M. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi po ovoj tužbi.

Kontakt oca B. M. iz D., s djecom održavati će se prema odluci suda."

7. Odbija se tuženika protutužitelja s prijedlogom za izdavanje privremene mjere koji glasi:

"Do pravomoćnosti okončanja spisa Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob- 95/18 zajednička maloljetna djeca stranaka mlt. N. M., rođena … i mlt. T. M., rođena … živjet će s ocem B. M.

B. M. će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. N. M. i mlt. T. M. i to u pogledu odluka u vezi školovanja i zdravlja.

Susreti i druženja D. M. s mlt. N. M. i mlt. T. M. održavat će se prema odluci suda."

8. Svaka stranka snosi svoje troškove."

 

Tužiteljica pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je neosnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju upućuje tužiteljica u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasne i nerazumljive, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

Prvostupanjskom presudom razveden je brak stranaka sklopljen dana 03. srpnja 2010. u D., odlučeno je da će zajednička malodobna djeca stranaka i to N. M. rođena … i T. stanovati s ocem na adresi…određeni su susreti i druženja maloljetne djece s majkom, da će otac ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u pogledu školovanja i zdravlja maloljetne djece, a sve ostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji djece će ostvarivati zajednički, je naloženo tužiteljici da za uzdržavanje svakog djeteta doprinosi mjesečno iznos od po 750,00 kuna.

 

Sukladno odredbi članka 413. stavka 2. točke 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19 – dalje ObZ), sud odlučuje po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem, te uzdržavanju u slučajevima razdvojenog života roditelja. Roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajedno i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb (članak 104. stavak 1. ObZ-a).

 

Prema odredbi članka 105. stavka 1. ObZ-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 3. propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju sporazumom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

 

Sukladno odredbi članka 100. stavka 1. zastupanje u svezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnosi se na promjenu djetetovog osobnog imena, promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.

 

Prvostupanjski sud je u provedenom dokaznom postupku utvrdio da su nakon prestanka bračne zajednice roditelja malodobne djevojčice N. i T. živjele jedan tjedan kod jednog, a jedan tjedan kod drugog roditelja, da je Centar K. u svom mišljenju i prijedlogu predložio da maloljetna N. i T. stanuju s ocem jer se procjenjuje kompetentniji, organiziranijim, stabilnijim i odgojno dosljednijim u odnosu na majku djece koja nije iskazala spremnost govoriti o sebi, imala je obrambeni pristup testiranju, prikazala se u nerealno pozitivnom smislu ali nije htjela govoriti o svom psihijatrijskom liječenju i nije dozvolila uvid u nalaze, te s tim da iz razgovora sa djecom proizlazi da iskazuju želju da kod oca stanuju, a budući da je preporuka da se djevojčice ne razdvajaju s obzirom na njihovu emocionalnu povezanost to je Centar predložio da maloljetna N. i T. stanuju s ocem, a s majkom da redovito održavaju susrete i druženja.

 

Maloljetne djevojčice su i pred stručnom suradnicom suda izjavile da bi nastavile živjeti s ocem jer su u tom okruženju odrastale, tamo imaju svoje prijatelje, prostor i socijalno okruženje doživljavaju svojim, pa je sud prvog stupnja prihvatio mišljenje i prijedlog Centra K. i stručne suradnice, te želju maloljetne djece da stanuju s ocem a s majkom da održavaju susrete i druženja.

 

Tijekom postupanja u obitelji pojavili su se problemi oko sadržaja roditeljske skrbi i to neslaganje oko izbora škole, vrtića, liječnika, pohađanja vanškolskih aktivnosti i slično. Maloljetna T. ne pohađa redovito obvezni predškolski program kada boravi kod majke što je na štetu djeteta, pa je sud prvog stupnja prihvatio prijedlog Centra da se tuženiku omogući samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u pogledu školovanja i zdravlja maloljetne djece.

 

Odredba članka 5. stavka 1. ObZ-a koja propisuje da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuju o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit je odredba koja je u biti pravna stečevina ne samo Europske unije, već zapadne civilizacije, te zaštitu djeteta tako propisuje čak paragraf 21 do 23. Austrijskog općeg zakonika, te se pravo djeteta štiti međunarodnom Konvencijom opravima djeteta ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97, dalje u tekstu: Konvencija) kao i Europskom konvencijom o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine " – Međunarodni ugovori, broj 1/10 i 3/10).

 

Dakle, kada sud donosi odluku nema nikakvog testa razmjernosti (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetu Hokanen vs. Finska broj 19823/92), između prava roditelja i prava djeteta, već isti mora voditi isključivo računa o najboljim interesima djeteta. U konkretnom slučaju Centar je smatrao da je u najboljem interesu maloljetne djece da djeca stanuju s ocem koji će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu školovanja i zdravlja djece.

 

I po ocjeni ovog suda pravilno je sud prvog stupnja odlučio da otac djece samostalno
ostvaruje roditeljsku skrb u pogledu školovanja i zdravlja, budući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je to u interesu i za dobrobit maloljetne djece.

 

Prema odredbi članka 119. stavka 1. ObZ-a dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Sukladno odredbi stavka 2. ovog članka roditelji i druge osobe koje stanuje s djetetom i skrbe se o djetetu, dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

 

Kod odlučivanja o susretima i druženjima djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi,vrhovno načelo koje sud mora imati u vidu je dobrobit djeteta. U interesu je djeteta da ima dobre i tijesne veze s oba roditelja i redovite kontakte s onim roditeljem s kojim ne živi. Svrha je susreta i druženja u tome da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi i da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na djetetov razvoj.

 

Kako to proizlazi iz odredbe članka 18. stavka 1. Konvencije oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta. Roditelji imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb. Ta odgovornost znači da onaj od roditelja kod koje dijete živi dužan omogućiti drugom roditelju da ima redovite susrete i druženja s djetetom.

 

Stoga sud kod donošenja odluke o održavanju susreta i druženja zajedničke malodobne djece stranaka s roditeljem koji ne živi s djecom je vezan zahtjevima stranaka, već je ovlašten i dužan svoju odluku donijeti mimo i protiv prijedloga stranaka ako to zahtjeva dobrobit djeteta.

 

Prvostupanjski sud je dao jasne i argumentirane razloge zbog kojih je odlučio da otac malodobne djece ostvaruje roditeljsku skrb u pogledu školovanja i zdravlja djece, kao i razloga zbog kojih je odlučio da se osobni odnosi tužiteljice i maloljetnih kćeri odvijaju na način određen pobijanom presudom, pa su neosnovani žalbeni prigovori.

 

Roditelji su dužni uzdržavati svoje malodobne dijete te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi te dužnosti (članak 288. stavak 1. ObZ).

 

Sud u sporu o uzdržavanju utvrđuje ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje te ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta. Sud utvrđuje ukupne materijalne potrebe djeteta. Te potrebe određuju se prema standardu roditelja koji imaju obvezu plaćanja uzdržavanja, te sud je dužan utvrditi ukupne mogućnosti roditelja i obveznika uzdržavanja, a na temelju njihovih prihoda i imovinskog stanja.

 

U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je obvezao tužiteljicu da doprinosi za uzdržavanje svakog djeteta iznos od po 750,00 kuna mjesečno, dakle, i ispod minimuma propisanog odredbama ObZ-a.

 

Naime, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbe članka 307., 310. i 311. ObZ-a utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetne djece stranaka, te ocijenio imovinske i osobne prilike tužiteljice i tuženika, pa je na temelju takvih utvrđenja pravilno utvrdio novčani iznos koji na ime uzdržavanja tužiteljica u mogućnosti doprinositi za svoju maloljetnu djecu, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je istu obvezao da za uzdržavanje doprinosi iznos od po 750,00 kuna za svako dijete.

 

S obzirom da su prijedlozi stranaka za izdavanje privremene mjere konzumirani u petitu tužbenog zahtjeva, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog tužiteljice i tuženika za izdavanje privremene mjere.

 

Na žalbene navode tužiteljice za navesti je da je sud prvog stupnja odbio prijedlog iste da se provede vještačenje po Poliklinici za zaštitu djece Grada Z., jer je smatrao da je Centar K. proveo sveobuhvatnu obradu roditelja i djece, a s djecom je razgovor obavila i stručna suradnica suda.

 

Na žalbene navode tužiteljice da je trebalo provesti vještačenje po Poliklinici za zaštitu djece Grada Z., za navesti je da je sud prvog stupnja cijenio ne samo nalaz i mišljenje Centra K., nego i razgovor koji je posebna stručna suradnica suda obavila s djecom, te je pobijanu prvostupanjsku presudu donio na temelju provedenog dokaznog postupka cijeneći što je bolje za maloljetnu djecu, pri tome je iznio valjane razloge, koje je detaljno obrazložio.

 

Valja navesti da ocjena dokazne snage ispitanih dokaznih sredstava zavisi o svakom konkretnom slučaju od slobodne ocjene suda, koji prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a koji ukazuju na osnovanost i istinitost tvrdnji jedne od stranaka.

 

Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze ocijenio po svom slobodnog uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.

 

Sukladno odredbi članka 366. stavka 1. ObZ-a pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 25. lipnja 2020.

Sudac:

Miho Mratović