1              Poslovni broj 2 Kzd-136/2019-114

 

 

                            

 

              REPUBLIKA HRVATSKA

  OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

                ODJEL ZA MLADEŽ

         Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207                                Poslovni broj: 2. Kzd-136/2019-114    

 

              

U     I M E     R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu za mladež Dijani Rizvić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Tanje Markić, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. D.1, OIB …, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15., 61/15, 101/17 i 118/18; nastavno: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 1. veljače 2016. godine, broj KMP-DO-662/2015 sa izmjenom od 2. svibnja 2017. godine, od 25. veljače 2019. godine, od 26. veljače 2019. godine, 05. studenog 2019. godine i od 29. studenog 2019. godine, nakon nejavne rasprave dana 18. lipnja 2020. godine, održane u nazočnosti višeg savjetnika Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Dinka Delača, zamjenice punomoćnika oštećenika odvjetnice T. Ž., optuženog R. D.1 i braniteljice optuženika odvjetnice  M. M. M., dana 24. lipnja 2020., donio je i u nazočnosti punomoćnika oštećenog odvjetnika S.1 Lj., optuženog R. D.1 i braniteljice optuženika odvjetnice M. M. M., objavio je i

presudio  je

optuženi R. D.1, OIB..., bez nadimka, sin R. i Š., rođene F., rođen … u Z., sa prebivalištem u Z., državljanin …, elektrotehničar i upravni pravnik, pismen sa završenom Višom upravnom školom, nezaposlen, uzdržava se od ranijih prihoda, bez imovine, živi u unajmljenom stanu vlasništvo A. M. , otac dvoje djece u dobi oboje od 23 godine, čin vodnika, odlikovan … i …, neosuđivan, protiv kojeg ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v    j e

što je:

 

iako na temelju presude Općinskog suda u … broj …, ovršne 15. svibnja 1997., obvezan na ime uzdržavanja mlt. F.1 D.1, rođ… 1996., doprinositi iznos od 1.500,00 kuna mjesečno, do svakog 5-tog u mjesecu, na ruke majke i zakonske zastupnice, a na temelju presude Općinskog … suda u … broj …, ovršne 27. listopada 2017., kojom mu je smanjena obveza uzdržavanja na iznos od 1.000,00 kuna mjesečno do svakog 10-tog u mjesecu, s početkom primjene 16. listopada 2015., svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti joj udovoljiti jer je zdrav i radno sposoban osim razdoblja privremene nesposobnosti za rad godišnje po tri tjedna, u razdoblju od 4. prosinca 2009. do 02. svibnja 2017., osim iznosa od 22.028,67 kuna koji mu je prisilno ustegnut ovrhom, nije platio ništa, na koji način je pristao uskratiti dužno uzdržavanje svom sinu F.1 D.1, koji se i nadalje školuje, u iznosu od 102.471,33 kune,

 

- dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

 

              - čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u članku 172. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12. 56/15, 61/15.; nastavno KZ/11).

 

Na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11 optuženi R. D.1

 

o s u đ u j e    se

 

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

 

Na temelju članka 56. stavka 1. i 4. KZ/11 prema optuženom R. D.1 izriče se

 

UVJETNA OSUDA

 

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženi R. D.1 u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 nalaže se optuženom R. D.1 POSEBNA OBVEZA ispunjavanja obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju na način da u roku od 2 (dvije) godine isplati dospjele a neisplaćene obveze uzdržavanja za dijete F.1 D.1 od 102.471,33 kune (stodvijetisućečetristosedamdesetjednu kunu tridesettri lipe) sve na račun djeteta F.1 D.1 te da ubuduće ispunjava obveze uzdržavanja djeteta F.1 D.1 tako da temeljem presude Općinskog … suda u … broj … za dijete F.1 D.1 plaća iznos od 1.000,00 kuna do svakog 10-tog u mjesecu na račun djeteta F.1 D.1 sve dok za to postoje zakonski uvjeti.

 

Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

 

Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17. i 126/19.; nastavno: ZKP/08)  optuženi R. D.1 djelomično se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime vještačenja po vještaku psihijatru i vještaku za vještačenje radne sposobnosti u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem te troškova iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 10.000,00 kn (deset tisuća kuna) dok je dužan naknaditi troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 na ime nužnih izdataka oštećenika te nagrade i nužnih izdataka njegova opunomoćenika u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

                 UVOD

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je dana 1. veljače 2016. godine, optužnicu broj KMP-DO-662/2015 protiv optuženog R. D.1 za kazneno djelo iz članka 172. stavka 2. KZ/11 (list 52 do 54 spisa). Općinsko državno odvjetništvo je djelomično izmijenilo činjenični opis kaznenog djela i to dana 2. svibnja 2017. godine (list 209 do 210 spisa), 25. veljače 2019. godine (list 289 spisa), 26. veljače 2019. godine (list  292 spisa), 05. studenog 2019. godine (list 328 spisa) i 29. studenog 2019. godine (list 330 spisa).

Presudom ovog suda od 02. svibnja 2017. godine broj Kzd-116/2016-27 optuženi R. D.1 proglašen je krivim zbog predmetnog kaznenog djela te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s primjenom uvjetne osude i vremenom provjeravanja od 4 (četiri) godine kao i posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. i 10. KZ/11 (list 212 do 219 spisa).

Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 25. rujna 2017. godine broj Kžzd.22/17 ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet vraćen na ponovno suđenje s obrazloženjem da je u prvostupanjskom postupku ostvarena apsolutno bitna povreda postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je o odlučnim činjenicama postojala znatna proturječnost u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danim u postupku i samih tih isprava a radi se o iskazu svjedokinje S.2 D.1 te u pogledu odluke o troškovima postupka – u izreci je navedeno da se radi o 500,00 kuna a u obrazloženju o 300,00 kuna. Također u postupku je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno glede statusa oštećenika i studiranja (list 226 do 227 spisa).

Presudom ovog suda od 10. rujna 2018. godine broj Kzd-37/2018-14 optuženi R. D.1 proglašen je krivim zbog predmetnog kaznenog djela te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s primjenom uvjetne osude i vremenom provjeravanja od 4 (četiri) godine kao i posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. i 10. KZ/11 (list 270 do 278 spisa).

Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 26. studenog 2018. godine broj Kžzd.21/18 ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet vraćen na ponovno suđenje s obrazloženjem da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer sud u prvostupanjskom postupku nije uzeo u obzir presudu Općinskog suda u … poslovni broj … od 7. travnja 2017. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u … poslovni broj … od 4. srpnja 2017., a kojom je izmijenjen mjesečni iznos uzdržavanja s 1.500,00 na 1.000,00 kuna počevši od 16. listopada 2015. (list 283 do 284 spisa).

Presudom ovog suda od 14. ožujka 2019. godine broj Kzd-4/2019-7 optuženi R. D.1 proglašen je krivim zbog predmetnog kaznenog djela te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s primjenom uvjetne osude i vremenom provjeravanja od 4 (četiri) godine i posebnim obvezama iz članka 61. stavka 1. točki 1. i 10. KZ/11 (list 296 do 305 spisa).

Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 01. srpnja 2019. godine broj Kžzd.15/2019 ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet vraćen na ponovno suđenje pred izmijenjenim sastavom suda s obrazloženjem da je u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđena bitna povreda odredaba kaznenog postupka zbog kontradiktornosti u odlučnim činjenicama te znatne proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava jer je sud propustio uzeti u obzir presudu Općinskog suda u … poslovni broj … od 7. travnja 2017. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u … poslovni broj … od 4. srpnja 2017., a kojom je izmijenjen mjesečni iznos uzdržavanja s 1.500,00 na 1.000,00 kuna počevši od 16. listopada 2015., na koji način bi bilo razvidno za koji je iznos uskraćeno dužno uzdržavanje oštećenika po presudi Općinskog suda u … broj …, a koliko po presudi … (list 312 do 313 spisa).

                 IZJAVA OPTUŽENIKA O OSNOVANOSTI OPTUŽNOG AKTA

              Očitujući se o optužbi, optuženi R. D.1 je i u četvrtom ponovljenom postupku porekao optužbu za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom.

                  IZVEDENI DOKAZI

U dokaznom postupku sud je ispitao optuženog R. D.1 dana 18. lipnja 2020. godine (list 451 do 452 spisa) te pregledao njegove ranije iskaze i to od 19. siječnja 2016. godine (list 40 do 46 spisa), od 28. lipnja 2016. godine (list 69 spisa), od 16. rujna 2016. godine (list 118 spisa), od 02. svibnja 2017. godine (list 209-2010 spisa) i od 10. rujna 2018. godine (list 267 spisa) i od 14. ožujka 2019. godine (list 293 spisa).

 

Isto tako u dokaznom postupku sud je ispitao u svojstvu svjedoka M.1 P. (list 31-33, 69-70, 202, 435 do 436 spisa), H. G. (list 433 do 434 spisa) i S.2 D.1 (list 118/2, 434 do 435 spisa).

 

Nadalje u dokaznom postupku sud je ispitao u svojstvu vještaka psihijatra dr. S.3 K.1 (list 397-401, 431 spisa) te vještaka za medicinu rada dr. M.1 Z. (list 181-184, 199, 404-407, 431-432 spisa).

 

Na temelju članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka F.1 D.1 od 28.06.2016. godine (list 70 spisa), od 02.05.2017. godine (list 209 spisa) i od 04.12.2019. godine (list 347 spisa).

 

Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedokinje L. T. od 24.05.2018. godine (list 249 spisa).

 

Na temelju članka 419. stavka 5. točke 1. ZKP/08 pregledani su sljedeći dokazi optužbe – uz suglasnost obrane: presuda od 17.03.1997. godine broj … (list 2-4, 12-13, 22-23 spisa), izvod sa računa F.1 D.1 (list 5-6, 27-30, 357-391, 423-426 spisa), rodni list F.1 D.1 (list 10 spisa), dopis  zavoda od 06.11.2015. godine (list 14 spisa), dopis … uprave od 12.11.2015. godine (list 15-19 spisa), dopis zavoda od 06.11.2015. godine (list 20-21 spisa), potvrda Fakulteta … od 22.01.2016. godine (list 49 spisa), medicinska dokumentacija na ime optuženika (list 72-83, 86-179, 287-288 spisa), dopis F. od 31.01.2017. godine (list 194 spisa), potvrda … fakulteta od 27.01.2017. godine (list 200-201 spisa), kupoprodajne ugovore (list 204-208 spisa), preslika indeksa (list 235-237 spisa), potvrda … fakulteta od 20.12.2017. godine (list 238 spisa), dopisi i potvrda … fakulteta od 29.03.2018. godine (list 242-243 spisa), dopis …fakulteta sa prilozima od 08.06.2018. godine (list 250-263 spisa), uplatnice o uplati uzdržavanja od 23.05.2018. godine (list 269 spisa), izvod iz matice vjenčanih (list 281 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb … od 16.09.2019. godine (list 321 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb … od 20.09.2019. godine (list 323-325 spisa), ispis F. (list 331-344 spisa), rješenje o nastavku ovršnog postupka od 19.11.2019. godine (list 349 spisa), dopis F. od 31.12.2019. godine (list 393-394 spisa), izvod iz prekršajne evidencije optuženika od 12.05.2020. godine (list 421 spisa) te izvod iz kaznene evidencije optuženika od 12.05.2020. godine (list 422 spisa).

 

Sud je po službenoj dužnosti pročitao i pregledao potvrde i ocjene te preporuka za određivanja prava redovitih studenata predano na raspravi 10. lipnja 2020. godine (list 440 do 445 spisa) kao i spis predmeta Općinskog … suda u … broj ...

 

Sud je po prijedlogu braniteljice pročitao i prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i rješenje predano na raspravi 10. lipnja 2020. godine (list 446 do 449 spisa).

 

Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08 sud je odbio dokazni prijedlog optuženika za provođenjem novog vještačenja radne sposobnosti optuženika po novom vještaku kao nevažno i kao odugovlačećim.

Naime, optuženi R. D.1 i braniteljica optuženika, odvjetnica M. M. M. na raspravi dana 10. lipnja 2020. godine predložili su provođenje novog vještačenja radne sposobnosti optuženika po novom vještaku sa obrazloženjem da vještakinja za medicinu rada dr. M.1 Z. nije pregledala optuženika i nije ga ispitala o tome koje je on poslove radi a što je bitno za utvrđivanje radne sposobnosti, zatim da je vještakinja dala nalaz na temelju Pravilnika i pretpostavljenog bolovanja jer  u liječničkom kartonu optuženika nije zabilježeno bolovanje a obrana ne može ulaziti u način rada liječnika i zašto nije evidentirao bolovanje u liječničkom kartonu no zavod vodi sve podatke o svim bolovanjima i vještakinja ako nije imala taj podatak trebala je zatražiti od suda da sud to pribavi, a kako to nije učinila na temelju ovakvog nalaza po mišljenju obrane ne može se temeljiti sudska odluka.

Sud je odbio navedeni dokazni prijedlog u prvom redu kao nevažan i nepotreban obzirom da je vještakinja M.1 Z. ispitana na sve bitne okolnosti više puta tijekom ovog kaznenog postupka, objasnila zašto za njen nalaz nije potreban pregled optuženika te je vještakinja obavila i multidisciplinarno vještačenje sa vještakinjom psihijatrom. Isto tako sud je ocijenio navedeni dokazni prijedlog odugovlačećim jer obrana tijekom cijelog postupka nije priložila još neku dokumentaciju koju vještakinja nije imala na uvidu a ako je istom raspolagala mogla ju je priložiti u spis te tek na zadnjoj raspravi na te okolnosti obrana je predložila novo vještačenje po novom vještaku.

 

ISKAZ OPTUŽENIKA

Optuženi R. D.1 u svojoj obrani (list 40-46, 69, 118, 209-210, 267, 293, 451-452 spisa) u pogledu bitnih okolnosti da li je plaćao za uzdržavanje djeteta F.1 D.1, naveo je da je s gospođom M.1 P. živio jedno vrijeme do 2001. godine nakon čega se ona udala i za to razdoblje on ne posjeduje potvrde o plaćanju uzdržavanja jer su živjeli zajedno a presuda je donijeta na inzistiranje roditelja M.1 P. iako se radilo o vremenu dok su oni živjeli zajedno. U nastavku obrane za to isto razdoblje je dodao da su on i odvjetnica iz ovršnog spisa pribavili potvrde o plaćanju i to 400,00 kuna 28. prosinca 2000., 1.000,00 kuna od 28. prosinca 2000., 900,00 kuna od 4. rujna 2000., 400,00 kuna od 21. srpnja 2000. godine te je sudu predočio i potvrde o primitku pošiljke, na kojima nije bilo naznačeno da bi se radilo o vrijednosnim pismima i o novčanim iznosima a datumi su bili 23. svibnja 2000., 11. travnja 2000., 18. travnja 2000., 22. srpnja 2000., 26. svibnja 2000. i 27. travnja 2000. godine. Optuženik je dodao da je ovo zadnje istaknuo jer želi prikazati da su lažni navodi majke djeteta M.1 P. da nikada ništa nije uplaćeno na ime uzdržavanja sina.

 

Što se tiče daljnjeg razdoblja od 2001. godine do 2008. godine optuženik je u nastavku obrane iskazao da se on se sa majkom oštećenika vidio šest puta, nije joj davao novac za uzdržavanje svaki mjesec no u više navrata da joj je određene novčane iznose na ruke i to jednom 1.500,00 kuna, drugi put 15.000,00 kuna, a u rujnu 2008. 36.000,00 kuna kod javnog bilježnika u N. ulici te je zadnji iznos bio za naredne 2 godine, dakle do kraja 2010. godine.

 

Što se tiče daljnjeg razdoblja od 2010. do 2017. godine optuženik je dalje iskazao da je sve na ime uzdržavanja naplaćeno ovrhom te je tako do srpnja 2017. godine ovrhom naplaćeno 33.500,00 kuna a do 16. ožujka 2020. godine 43.352,14 kuna.

 

Što se tiče razdoblja tijekom 2018./2019. godinu iskazao je da je na račun sina izvršio 6-7 uplata u iznosu od 800,00 kuna, 700,00 kuna, 450,00 kuna, 550,00 kuna od čega su tri vraćene a četiri nisu a ove što su vraćene, to je bilo jer ih oštećenik nije htio primiti. Pozvan objasniti da li je razgovarao sa oštećenikom u vezi tih uplata naveo je da nije te da je uplate izvršavao na račun naveden u kaznenoj presudi.

 

I na kraju u pogledu iste okolnosti optuženik je iskazao da ni na koji drugi način osim novčanih doprinosa nije doprinosio za uzdržavanje sina jer mu to nije bilo dopušteno. Naime, majka oštećenika udala i on nije zbog ljubomore njenog supruga stupiti u kontakt sa sinom. On je pokušavao i putem Centra za socijalnu skrb… regulirati te odnose i uputio 117 dopisa no od toga nije bilo ništa te mu je bilo rečeno da to pokuša kada sin odraste. Isto tako sam je pokušao ostvariti kontakt s oštećenikom, no oštećenik je to odbijao. Uz navedeno djed oštećenika po majčinoj lozi radio je u policiji te je on nakon obraćanja Centru dobio prijave da ih uznemirava. I na kraju je dodao da njega niti oštećenik niti njegova majka nisu obavijestili kad je oštećenik postupao punoljetan i da li se oštećenik dalje školuje.

 

Pozvan objasniti kada i u kojoj prilici je dao majci oštećenika 36.000,00 kuna, u jednoj obrani je naveo da je to bilo 2008. godine ali se ne sjeća točno kada da bi u drugoj obrani naveo da je to bilo u rujnu 2018. godine. U pogledu okolnosti da li je netko bio prisutan toj predaji novca naveo je da to može potvrditi njegova bivša supruga S.2 D.1 no ista nije bila prisutna i to je učinio u prolazu ispod ureda javnog bilježnika. Pozvan objasniti od kuda mu taj novac naveo je da je isti dobio na ime otpremnine u tvrtki A. u kojoj je tada radio s time da su mu oni dali 54.000,00 kuna a u drugoj obrani navodi da se radi o iznosu od 56.000,00 kuna.  Dodao je da je njegova bivša supruga S.2 D.1 s kojom ima sina F.2 koji je oštećenikov vršnjak, znala za ovo jer je očekivala da će tih 56.000,00 kuna koje je dobio od otpreminine dati njoj ali je on odvojio 36.000,00 kuna jer je imao neku grižnju savijesti te je te novce dao gospođi P. a ostatak od 20.000,00 kuna dao je gospođi S.2. Isto je dodao da je tada između njega i S.2 došlo do svađe jer je ona njemu prigovorila zašto nije tražio potvrdu kada je davao te novce.

 

I pozvan objasniti da li je tražio broj računa na koji treba plaćati uzdržavanje za dijete F.1 D.1 i zašto je novac od 36.000,00 kuna za koji tvrdi da je dao na ruke oštećenikovoj majci, dao na takav način naveo je da od majke oštećenika i oštećenika nikada nije tražio broj računa da na iste uplati uzdržavanje a novac je davao na ruke majci djeteta jer nisu bili u lošim odnosima, dapače, u navedenim prilikama otišli su i na piće.

 

Nadalje, u pogledu zaposlenja u ovom razdoblju, optuženik je iskazao da osim 2007. i 2008. godine, uglavnom je radio pa je tako od 2009. do 2017. radio u firmi S. d.o.o. po 6 mjeseci godišnje prijavljeno a i kad nije radio zbog tegoba, dobivao je plaću u iznosu od

 

2.200,00 kuna. Isto tako bavio se i preprodajom automobila i tako zarađivao na proviziji a danas se time više ne bavi. Naime bila je dopuštena prodaja tri automobila mjesečno bez plaćanja poreza i on je to često radio pa bi tako jedan mjesec je prodao dva automobila marke Fiat Punto, a dobio bi proviziju od 10 ili 20 posto, dakle zaradio bi od 200 do 500 eura, odnosno na tri automobila oko 1000 eura mjesečno. Dakle, uzdržavao se od tog povremenog rada u S. d.o.o. a sa provizijom za preprodaju automobila plaćao je najam stana kod gospodina M. 1.500,00 kuna dok su troškovi režija niski a drugih većih troškova nije imao pa je tako, primjerice, odjeća na njemu stara 27 godina. Nakon 2017. godine ne plaća više najamninu jer nema čime a i roditeljima gospodina M. pomagao je za vrijeme rata.

 

Što se tiče imovine, njegovoj obitelji oduzete su nekretnine za vrijeme bivše države i on je niz vremena vodio spor oko tih nekretnina jer se protustranka M.2 J. uspio upisati kao vlasnik tih nekretnina na temelju dosjelosti no na kraju je donijeta presuda i on je formalni vlasnik tih nekretnina, iako nije u njihovom posjedu a radi se o zemljištu površine 27.500,00 m2 koje prema procjeni … uprave zemljište vrijedi 300.000,00 eura.

 

Pozvan objasniti da li je tim nekretninama kojih je vlasnik, pokušao riješiti dug  za uzdržavanja oštećenika najprije je naveo da je iste naslijedio 2014. godine te je on suglasan da se od prodaje istih naplati dug za uzdržavanje oštećenika. Pozvan objasniti zašto onda taj dug nije riješen na taj način naveo je da je on u tom postupku prigovarao samo s osnova visine i zato što je odvjetnik Lj. za isti iznos pokrenuo dva ovršna postupka kod dva različita suda a uz to problematičnim smatra i to što je na jednoj od kuća formalno upisan kao vlasnik, no od 1975. godine prema kupoprodajnom ugovoru kuća je vlasništvo gospodina J.

 

Što se tiče njegovog zdravstvenog stanja optuženik je iskazao da je do kraja 2008. godine bolovao od raznih bolesti, liječio se i kod psihijatra od somatoformnog poremećaja pod dijagnozom F45 bolovao je i od vrtoglavica i iako je u 2007. i 2008. bio formalno zaposlen zapravo je cijelo vrijeme bio na bolovanju a doznake se tada nisu nosile. U daljnjem razdoblju utvrđeno je da je prehodao puknuće čira, krenuo je i kod psihijatra a od 2011. teškoće su bile izraženije.  Sadašnje stanje je da njegov liječnik opće medicine smatra da boluje od karcinoma prostate a liječnik K.2 u K. S. M. ne misli tako pa je u veljači 2020. dao uzorak no do današnjeg dana nije dobio rezultate. Dodao je da u njegovom liječničkom kartonu nije upisano pola toga, primjerice operacija madeža i ateroma a kada je bilo vještačenje kod dr. Z., nije bio na pregledu kod iste.

 

I kraju optuženik je istaknuo još nekoliko okolnosti a to je da se on ne osjeća krivim jer je plaćao koliko je mogao a nije plaćao jer nije imao, na rubu, zatim da se pred parničnim sudom vodi postupak u vezi s imovinom, pa  se majka oštećenika može tamo naplatiti i na kraju da smatra da je ovaj postupak pokrenut jer je majka oštećenika uvrijeđena obzirom da on nije oštećeniku F.1 D.1 rekao da ima polubrata.

 

 

ODLUKA

Nakon analize i ocjene provedenih dokaza sud je našao dokazanim da je optuženi R. D.1 počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom.

 

 

 

     ČINJENIČNA I PRAVNA UTVRĐENJA

 

U ovom postupku u prvom redu nije bilo sporno da su roditelji oštećenika F.1 D.1 optuženi R. D.1 i M.1 P. (rođena D.2), kao niti da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog … suda u … broj … od 17. ožujka 1997. optuženik dužan plaćati za uzdržavanje oštećenika, na ruke majke i zakonske zastupnice M.1 P., mjesečni iznos od 1.500,00 kuna počevši od 1. travnja 1997. Nadalje, nije sporno niti da je pravomoćnom i ovršnom presudom istoga suda broj … od 7. travnja 2017. dana promijenjen iznos za uzdržavanje te je optuženiku naloženo plaćanje mjesečnog iznosa od 1.000,00 kuna počevši od 16. listopada 2015. I nije sporno da optuženik u razdoblju od 4. prosinca 2009. godine do 2. svibnja 2017. godine nije plaćao uzdržavanje po 1.500,00 kuna (od 4. prosinca 2009. do 16. listopada 2015. godine) odnosno po 1.000,00 kuna mjesečno (od 16. listopada 2015. godine do 2. svibnja 2017. godine).

 

Navedeno proizlazi iz rodnog lista oštećenika (list 10 spisa), presude broj … od 17. ožujka 1997. (list 2-3 spisa) te presude broj … od dana 7. travnja 2017 (spis priklopljen spisu). Isto proizlazi i iz iskaza oštećenog F.1 D.1 (list 70, 209, 347 spisa) i njegove majke M.1 P. (list 31-33, 69-70, 202, 435 do 436 spisa). I sve navedeno nije osporavao niti optuženik u svojoj obrani (list 40-46, 69, 118, 209-210, 267, 293, 451-452 spisa). Navedene dokaze u pogledu nespornih okolnosti sud je ocijenio vjerodostojnim.     

 

Međutim, kako je optuženik tvrdio da je on u rujnu 2008. godine dao majci oštećenika 36.000,00 kuna na ime budućih iznosa uzdržavanja za slijedeće dvije godine, u ovom postupku bilo je sporno da li je takva uplata doista bila, odnosno da li je optuženik nešto uplatio za razdoblje od 4. prosinca 2009. godine do 2. svibnja 2017. godine vezano za uzdržavanje oštećenika.

 

Nadalje, kako je optuženik tvrdio da je on u ovom razdoblju iako formalno zaposlen imao zdravstvenih teškoća koje su ga onemogućavale u radu te i nije imao sredstva za plaćanje uzdržavanja, tijekom postupka bilo je sporno da li je optuženik u istom razdoblju bio radno sposoban i imao objektivnih razloga za neplaćanje uzdržavanja.

 

Isto tako kako je obrana optuženika isticala da je upitna obveza optuženika na plaćanje uzdržavanja za oštećenika obzirom na njegov način studiranja, tijekom postupka bilo je sporno da li je optuženik bio uopće dužan do 2. svibnja 2017. godine doprinositi za uzdržavanje oštećenika.

 

I kako je obrana isticala da se ovdje uopće ne radi o kaznenom djelu, da optuženik ima namjeru platiti uzdržavanje te se ta njegova obveza naplaćuje i u ovršnom postupku, tijekom postupka bilo je sporno da li se radi o kaznenom djelu iz članka 172. stavka 2. KZ/11.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka sud je u odnosu na sporne okolnosti utvrdio slijedeće činjenično stanje.

 

Dakle, u odnosu na prvu spornu okolnost sud je utvrdio da optuženik u i za inkriminirano razdoblje od prosinca 2009. do svibnja 2017. godine, za redovno uzdržavanje oštećenika, nije dao ništa.

 

Naime, prema uvjerljivim navodima majke oštećenika M.1 P. (list 31-33, 69-70, 202, 435 do 436 spisa) nije točno da bi optuženik njoj dao 36.000,00 kuna u rujnu 2008. godine za plaćanje uzdržavanja za dvije buduće godine do rujna 2010. godine kako je to tvrdio optuženik. Svjedokinja je detaljno ispričala da su optuženik i ona imali dva susreta i to jedan u P. i drugi u N. kada je optuženik potpisao privolu da F.1 putuje bez roditelja. I svjedokinja je uvjerljivo ispričala kako je došlo do ovog kaznenog postupka, da optuženik nije uplaćivao ništa, da ona ništa nije niti tražila, da do sada nije niti pokretala nikakve postupke jer bila je mlada, brzo se udala i novi suprug je rekao da će on brinuti i uzdržavati F.1 no sada kad je F.1 punoljetan, razgovarali su o ovoj situaciji, o činjenici da mu otac cijeli život ne plaća uzdržavanje pa je F.1 odlučio pokrenuti kazneni postupak a pokrenuo je i dva ovršna postupka, jedan na nekretninama a drugi na računima optuženika.

 

Isto tako prema uvjerljivim navodima oštećenog F.1 D.1 (list 70, 209 i 347 spisa) optuženik koliko je njemu poznato nije plaćao ništa za njegovo uzdržavanje nego tek kada je on pokrenuo ovršni postupak, u ovršnom postupku od 2015. do 2016. uspio se namiriti za oko 13.000,00 kuna odnosno do 2017. oko 20.000,00 kuna.

 

              Ocjenjujući navedene iskaze sud je prihvatio iste kao vjerodostojne te je ocijenio da je optuženik neistinito prikazao kao da je u rujnu 2008. godine kada se doista susreo s majkom oštećenika kod javnog bilježnika radi potpisa za putovnicu za sina, istoj dao i novac od 36.000,00 kuna za buduće uzdržavanje za dijete.

 

              U tom smislu sud je cijenio i iskaz njegove druge supruge S.2 D.1 (list 118/2, 434 do 435 spisa) koja je potvrđivala navode optuženika, iskazujući da je optuženik njoj rekao da je od otpremine od 56.000,00 kuna dao 36.000,00 kuna za F.1 D.1. Sud je ocijenio da je i svjedokinja o tome neistinito iskazala te da je to iskonstruirana priča kako bi se optuženiku pomoglo u ovom kaznenom postupku.

 

              Naime, iz provedenih dokaza je bilo jasno da optuženik i majka oštećenika su imali minimalne kontakte nakon prestanka njihove veze, da je majka oštećenika ubrzo započela novu zajednicu, da majka oštećenika nije ništa na ime uzdržavanja tražila niti dobila od optuženika te je optuženik pokazao pasivan i negativan stav prema toj obvezi. Što se tiče poštanskih uplatnica koje je optuženik predočavao ovom sudu iz 2000. godine da bi on plaćao uzdržavanje za sina F.1 D.1 (list 269, 458-462 spisa) a koje je predočio i predao u smislu da su navodi majke djeteta u pogledu svega neistiniti, sud je ocijenio da su isti nevažni za ocjenu dokaza u ovom predmetu. Naime, svjedokinja M.1 P. je uvjerljivo navela da ne zna ništa o tim uplatnicama te u spisu nema nikakvih dokaza da su te uplate doista i izvršene i u koju svrhu izvršene od strane optuženika te da bi bile preuzete od strane M.1 P. ili njezinog oca. Sam optuženik o odnosima s M.1 P., potpuno neuvjerljivo i proturječno iskazuje. Najprije ističe da su oni živjeli zajedno do 2001. i da u tom razdoblju nije plaćao uzdržavanje jer je živio s oštećenikom i njegovom majkom dok predočene uplatnice potječu iz 2000. godine. Onda navodi da mu M.1 P. nije dala kontakte sa oštećenikom i da se višekratno zbog toga obraćao Centru za socijalnu skrb da bi zatim naveo da s njom dobro slagao, da bi se vidjeli čak 6 puta u ovom razdoblju, da bi svaki puta išli na kavu, da zato nije tražio potvrdu o primitku novca od 36.000,00 kuna. Sud ocjenjuje da je priča optuženika izmišljena te nikakav novac nije predao 2008. godine kako bi to bilo za uzdržavanje do rujna 2010. godine. Sud ocjenjuje i da su optuženik i nova supruga optuženika S.2 D.1 izmislili priču o predaji tog novca i njenoj navodnoj ljutnji zašto je predao taj novac majci oštećenika bez potvrde. Naime, oni su proturječno iskazivali da li su u to vrijeme uopće živjeli zajedno pa se višekratnim ispitivanjima iz iskaza S.2 D.1 ispostavilo da tada nisu više živjeli zajedno, da ona o tome zna površno iz priča optuženika te je stoga je onda potpuno neživotno da bi se ona ljutila zašto on nije tražio potvrdu od M.1 P. za primitak tog novca kada tada nije imala nikakve više veze s životom optuženika.

 

              Što se tiče nekih drugih davanja u ovom razdoblju od prosinca 2009. do svibnja 2017. godine, na temelju obrane optuženika (list 40-46, 69, 118, 209-210, 267, 293, 451-452 spisa) utvrđeno je da ništa nije dobrovoljno platio na ime uzdržavanja oštećenika i svi iznosi koji su naplaćeni, su naplaćeni ovršnim putem.               

 

I u pogledu iste okolnosti prema izvodu sa računa oštećenika (list 331-334 spisa) utvrđeno je da do 16. listopada 2019. godine je naplaćeno s računa optuženika 22.028,67 kuna i da se isto nije odnosilo na ime glavnice neplaćenog uzdržavanja već samo kamata.

 

U odnosu na drugu spornu okolnost da li je optuženik imao nekih objektivnih razloga za neplaćanje uzdržavanja, sud je utvrdio da optuženik nije imao takvih razloga te je mogao ispunjavati svoju obvezu.

 

Naime, u odnosu na navedenu okolnost sud je u prvom redu na temelju medicinske dokumentacije na ime optuženika (list 72-83, 86-179, 287-288 spisa) kao i nalaza vještaka medicine rada dr. M.1 Z. (list 181-184, 199, 404-407, 431-432 spisa) i vještaka psihijatra dr. S.3 K.1 (list 397-401, 431 spisa) utvrdio da je optuženik u inkriminiranom razdoblju osim kratkih razdoblja privremene nesposobnosti za rad od 20 tak dana godišnje, bio zdrav i radno sposoban.

 

Tako iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr. M.1 Z. (list 181-184, 199, 404-407, 431-432 spisa) proizlazi da je optuženik u ovom razdoblju a i ranije, liječen od vrtoglavica, somatoformnog poremećaja (glavno obilježje istog je učestalo iznošenje tjelesnih simptoma zajedno sa zahtjevima za medicinskim pretragama unatoč ponovljenim negativnim nalazima i liječničkim uvjeravanjima bolesnika da simptomi nemaju tjelesnu osnovu), u jednom slučaju zbog sumnje na melenu te zbog depresivnog sindroma. Vještakinja je utvrdila da je optuženik u 2007. godini je bio na bolovanju ukupno 92 dana a u ostalim godinama prosječno do dvadesetak dana s time da je istaknula da u vrlo oskudnoj medicinskoj dokumentaciji optuženika praktički nema podataka o bolovanju iako je iz sveukupne dokumentacije vidljivo da je optuženi veliki dio vremena u inkriminiranom razdoblju bio u radnom odnosu. Vještakinja je nadalje navela da obzirom na nedostatak podataka o bolovanju, služila se, u korist pacijenta, Pravilnikom zavoda o najdužem bolovanju kod pojedinih bolesti, kako bi približno odredila dane u kojima bi radno sposobna osoba bila privremeno nesposobna, odnosno u kojim je razdobljima objektivno trebalo biti otvoreno bolovanje. Vještakinja je nadalje objasnila da se tom prilikom služila podacima iz optuženikova kartona, posjetima liječniku, simptomima koje je optuženik navodio a uzela je u obzir zanimanja i poslovi koje je optuženik radio. I vještakinja je u konačnici navela da nije pregledala optuženika jer su njegove tegobe prvenstveno psihičke prirode, a tegobe na koje se tužio svom izabranom liječniku jesu kratkotrajnog karaktera i različitog spektra i sukladno tome specijalist medicine rada ne može donijeti nikakav drugi zaključak osim onoga iz medicinske dokumentacije te pregledom optuženika njen nalaz ne bi bio izmijenjen jer ona na pregledu može samo tjelesno pregledati optuženika, a anamnestičke podatke koje on daje mora provjeriti u medicinskoj dokumentaciji.

 

Isto tako prema nalazu vještaka psihijatra S.3 K.1 (list 397-401, 431 spisa) optuženik je osoba koja aktualno klinički prezentira sliku depresivne epizode (anamnestički – ponovljene), blažeg intenziteta te somatoformnog poremećaja. Vještakinja je dalje navela da ovi poremećaji imaju širok spektar intenziteta te ovisno o kliničkoj slici utječu na radno, obiteljsko, socijalno zakazivanje bolesnika te sukladno tome zahtijevaju ambulantno i ili bolničko liječenje. Vještakinja je isto tako navela da iz medicinske dokumentacije – ljeto i rujan 2007. godine vidljivo je da se optuženik kraće vrijeme liječio po psihijatru i to samo ambulantno te je opisana slika somatoformanog poremećaja – blažeg intenziteta te da je iz zdravstvenog kartona i aktualnog pregleda vidljivo je da se radi o depresivnom raspoloženju te redovitom uzimanju antidepresiva i anksiolitika, sve do sada. I vještakinja je zaključno navela da nakon kraćeg ambulantnog psihijatrijskog liječenja, praktički sve do sada optuženik je uredno funkcionirao tj. radio pa da je uvažavajući nalaz medicine rada optuženik u 2007. godini bio zbog pretraga ukupno 92 dana na bolovanju a u ostalim godinama prosječno po 20-tak dana te da opisani poremećaji kod optuženika nisu bili takvog intenziteta da bi bio radno nesposoban kroz duže vrijeme.

 

Ocjenjujući provedene dokaze, sud je ocijenio medicinsku dokumentaciju optuženika vjerodostojnom a nalaze vještaka objektivnim i stručnim. Uvažavajući rezultate nalaza sud je djelomično izmijenio činjenični opis kaznenog djela na način da je umetnuo riječi iza zdrav i radno sposoban „osim razdoblja privremene nesposobnosti za rad godišnje po tri tjedna“.

 

Isto tako sud nije ocijenio niti da bi optuženikove imovne prilike bile objektivan razlog za neplaćanje uzdržavanja od 2009. do 2017. godine.

 

Naime, iz obrane optuženika (list 40-46, 69, 118, 209-210, 267, 293, 451-452 spisa) jasno proizlazi da je on cijelo vrijeme prijavljeno bio zaposlen i mjesečno zarađujući po 2.200,00 kuna a uz to povremeno je zarađivao neprijavljenim radom, mjesečno zarađujući do 1.000 Eura, da je od svoje zarade uzdržavao sebe, plaćao najam za stan u kojem je živio 1.500,00 kuna mjesečno i plaćao režije za taj stan a prema navodima njegove bivše supruge S.2 D.1 (list 118/2, 434 do 435 spisa) plaćao i uzdržavanje za sina iz druge zajednice. 

 

Nadalje, iz obrane optuženika  (list 40-46, 69, 118, 209-210, 267, 293, 451-452 spisa) jasno proizlazi da je on 2014. godine naslijedio nekretnine površine 27.500,00 m2 koje procjenom … uprave zemljište je vrijednosti 300.000,00 eura.

 

Iz podataka … uprave (list 15-19 spisa), podataka zavoda (list 20-21 spisa), podataka zavoda (list 116-117 spisa) proizlazi da je optuženik od 2007. godine pa nadalje cijelo vrijeme bio zaposlen u trgovačkom društvu S. d.o.o., da je optuženik 2014. godine naslijedio više nekretnina, da je optuženik u 2015. godini evidentiran kao otuđitelj dva vozila ukupne vrijednosti 45.953,00 kuna te se nije prijavljivao kao nezaposlena osoba.

 

I iz obrane optuženika (list 40-46, 69, 118, 209-210, 267, 293, 451-452 spisa), iskaza oštećenog F.1 D.1 (list 70, 209 i 347 spisa), iskaza majke oštećenika M.1 P. (list 31-33, 69-70, 202, 435 do 436 spisa), rješenja o nastavku ovršnog postupka od 19. studenog 2019. godine (list 349 spisa) te podataka F. (list 331 spisa) proizlazi da su protiv optuženika pokrenuti ovršni postupci radi naplate uzdržavanja od svibnja 2015. godine no optuženik je podnosio prigovore i stoga isti nisu dovršeni do danas.

 

Ocjenjujući navedene dokaze sud je ocijenio ovaj dio obrane optuženika kao i iskaz svjedokinje D.1 te dokumentaciju vjerodostojnom i iz istih dokaza je jasno proizlazilo da je optuženik mogao svojim radom kao i prodajom svoje imovine kao i u ovršnom postupku namiriti uzdržavanje za oštećenika. Primjedbe optuženika da je u pogledu te ovrhe postojalo više spornih okolnosti (vođenje dva ovršna postupka, vlasništvo objekta na zemljištu od strane druge osobe) pa da je zato iznosio prigovore u tim postupcima, sud je ocijenio da su ti prigovori neosnovani i u slučaju da optuženik ima stvarnu namjeru i volju plaćati za uzdržavanje djeteta F.1 D.1, on bi riješio tu situaciju u dogovoru sa oštećenikom.

 

Nadalje, u odnosu na treću spornu okolnost do kada je postojala obveza optuženika plaćati uzdržavanje za dijete F.1 D.1, da li se školovanje oštećenika smatra redovnim školovanjem te da li je optuženik to znao sud je u dokaznom postupku utvrdio da je optuženik bio dužan plaćati uzdržavanje za oštećenika do 2. svibnja 2017. godine kako se to stavljalo na teret optužnicom.

 

Naime, to je u prvom redu proizlazilo iz iskaza oštećenog F.1 D.1 (list 70, 209, 347 spisa) te iskaza majke oštećenika M.1 P. (list 31-33, 69-70, 202, 435 do 436 spisa) prema kojim dokazima oštećenik je uredno završio srednju školu, zatim upisao izvanredni studij na … fakuletu, nakon jednog semestra je odustao od studija na tom Fakultetu i upisao … fakultet te je tamo redovni student i redovno ispunjava sve obveze.

 

Isto tako to je proizlazilo iz iskaza djelatnika … fakulteta L. T. (list 249 spisa) i H. G. (list 433 do 434 spisa) prema kojim iskazima oštećeni F.1 D.1 je na … fakultetu upisao prvu godinu sveučilišnog studija akademske godine 2016/2017, isti je cijelo vrijeme redoviti student kao i sada pa tako do svibnja 2017. godine (što je inkriminirano razdoblje). Svjedok H. G. je još odgovarajući na pitanja objasnio da su termini pad godine i parcijala (o čemu je govorila obrana) zastarjeli budući da se odnose na predbolonjsko razdoblje, odnosno period prije 2005. Svjedok je nadalje objasnio da na potvrdi za oštećenika navedeno je da se kod njega radi o ponovnom upisu prve godine, a to nije pad prve godine pa da isti mora ponavljati sve ispite s prve godine, nego se radi o tome da student u tom ponovnom upisu upisuje nove kolegije i dalje nastavlja studiranje prema konačnom cilju, a to je diploma. Svjedok je dalje objasnio da je praktično moguće da u jednom trogodišnjem studiju student ima prvi upis prve godine, zatim ponovni upis prve godine i onda upis treće godine pa da u tri godine završi cijeli trogodišnji studij. Svjedok je dalje objasnio da svaki student ima pravo svaki predmet odslušati dva puta, što u konkretnom slučaju znači da oštećenik iduće akademske godine ne bi više bio student da nije izvršio svoje obveze. I svjedok je u konačnici naveo da sukladno preporukama Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje iz 2007., studij koji traje 3 godine student može studirati 6 godina, a na studiju koji traje 2 godine ukupno 4 godine te za to vrijeme imati određena studentska prava.

 

Isto je proizlazilo i iz dokumentacije o studiju koja je predana u spis (list 49, 200-201, 235-237, 238, 242-243, 440-445 spisa) prema kojoj oštećenik je 2015./2016. upisao Fakultet …, sa istog se ispisao, te se zatim 2016./2017 godinu upisao na … fakultet kao redovni student te je i dalje na istom Fakultetu redovni student i može imati sva prava redovnih studenata tijekom dvostrukog trajanja studija propisanog studijskim programom.

 

I u konačnici prema presudi Općinskog … suda u … broj … od 7. travnja 2017. godine i presudi Županijskog suda u … broj … od 4. srpnja 2017. godine (spis pomoćni omot predmeta) pod točkom 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja R. D.1 da se ukine obveza uzdržavanja prema tuženom F.1 D.1 s danom 31.08.2015. godine, pod točkom 2. izmijenjen je iznos uzdržavanja na 1.000,00 kuna počevši od 16. listopada 2015. godine i pod točkom 3. da se odbija tužbeni zahtjev za sniženje uzdržavanja preko dosuđenih 1.000,00 kuna do zatraženih 650,00 kuna mjesečno sa obrazloženjem da je oštećenik punoljetno dijete koje pohađa studij kao redovni student te za sada uredno i redovito ispunjava svoje studentske obveze, optuženik i majka oštećenika dužni su ga uzdržavati. Iz istih sudskih odluka kao i cjelokupnog spisa predmeta je vidljivo da je optuženik iste prigovore da oštećenik nije redovan student i nije ispunjavao uredno svoje obveze i da on nije dužan plaćati uzdržavanje za oštećenika još od 31.08.2015. godine kada je završio srednju školu isticao i ranije u tim parničnim postupcima te su i prvostupanjski i drugostupanjski sud te prigovore odbili kao neosnovane i u travnju odnosno srpnju 2017. godine (a inkriminirano razdoblje u ovom predmetu traje do svibnja 2017. godine) pravomoćno utvrdili da oštećenik ima pravo na uzdržavanje od svog oca sukladno Obiteljskom zakonu i Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. 

 

Ocjenjujući provedene dokaze, sud je ocijenio da je oštećenik istinito naveo podatke o svom školovanju te prema iskazima stručnih i objektivnih osoba L. T. i H. G. iz … fakulteta kao i dokumentaciji radi se o redovnom školovanju i optuženik je bio dužan plaćati uzdržavanje za sina od prestanka njegove srednje škole do 2. svibnja 2017. godine kako mu se to stavlja na teret pa i u daljnjem razdoblju jer se oštećenik i nadalje uredno školuje, no to nije predmet ovog postupka. Sud nije prihvatio primjedbe obrane u tom pogledu te sudsku praksu koju je priložila (list 446-449 spisa) te je sud ocijenio da se ista praksa ne odnosi na konkretan slučaj a osim toga sve te primjedbe obrana je isticala i u parničnom postupku u kojem je to prethodno pitanje o redovnom školovanju oštećenika, pravomoćno riješeno.

 

I u odnosu na četvrtu spornu okolnost da li se u ovom predmetu uopće radi o kaznenom djelu ili građansko pravnom odnosu, da li pokrenuti ovršni postupak isključuje kaznenu odgovornost optuženika u ovom postupku i da li je optuženik imao namjeru počiniti predmetno kazneno djelo, sud je u dokaznom postupku utvrdio da je optuženik ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11.

 

Naime, prema iskazima iz iskaza oštećenog F.1 D.1 (list 70, 209, 347 spisa) te iskaza majke oštećenika M.1 P. (list 31-33, 69-70, 202, 435 do 436 spisa), optuženik osim pri samom rođenju oštećenika nije nikada ništa dobrovoljno dao na ime uzdržavanja oštećenika a znao je da ima obvezu uzdržavanja djeteta F.1 D.1 po 1.500,00 kuna mjesečno do svakog 5-tog u mjesecu.

 

Prema obrani optuženog R. D.1 (list 40-46, 69, 118, 209-210, 267, 293, 451-452 spisa) on nikada nije tražio broj računa niti majke djeteta niti djeteta.

 

Iz obrane optuženika (list 40-46, 69, 118, 209-210, 267, 293, 451-452 spisa), iskaza oštećenog F.1 D.1 (list 70, 209 i 347 spisa), iskaza majke oštećenika M.1 P. (list 31-33, 69-70, 202, 435 do 436 spisa), rješenja o nastavku ovršnog postupka od 19. studenog 2019. godine (list 349 spisa) te podataka F. (list 331 spisa) proizlazi da su protiv optuženika pokrenuta dva ovršna postupka radi naplate uzdržavanja od svibnja 2015. godine te iako optuženik je vlasnik nekretnina koje je mogao dati na ime uzdržavanja djeteta, isti je podnosio prigovore u tom postupku i nije pristajao na plaćanje tražbine za uzdržavanje djeteta.

 

Prema obrani optuženika (list 40-46, 69, 118, 209-210, 267, 293, 451-452 spisa) on je u ovom razdoblju ostvarivao primanja prijavljenim radom a i neprijavljenim te time ostvarivao sredstva za svoje uzdržavanje kao i uzdržavanje drugog djeteta no za oštećenika nije ništa platio osim ovršnim putem.

 

I iz izvoda F. o naplatama s računa optuženika (list 331-344 spisa) u razdoblju kad je podnijet prijedlog za ovrhu 18.05.2015. godine do 16.10.2019. godine naplaćeno je samo 22.028,67 kuna i to na ime kamata a glavnica od po 1.500,00 kuna i 1.000,00 kuna mjesečno, se nije počela naplaćivati.

 

Ocjenjujući provedene dokaze, sud je ocijenio kroz obranu optuženika te iskaz oštećenika i podatke F., da optuženik ima negativan stav prema obvezi uzdržavanja i sam ovršni postupak u kojem su se tek počele naplaćivati kamate, nije od nikakvog utjecaja na postojanje kaznenog djela, nego još jedan od pokazatelja da zbog neplaćanja uzdržavanja, oštećenik je morao pokrenuti ovršni postupak. Što se tiče dokumentacije koju je optuženik priložio u spis - izvod sa svog računa od 11. svibnja 2015. godine do 16. ožujka 2020. godine (list 453-457 spisa) na kojem je netko zaokružio da je naplaćeno ovrhom 43.352,14 kuna odnosno do 7. mjeseca 2017. godine 33.500,00 kuna, za napomenuti je da isto nije od utjecaja na utvrđenja suda jer se i dalje očito radi samo o naplati kamata dok je preostali dug na ime glavnica, kamata i troškova u puno većem iznosu (list 344 spisa).

 

Slijedom svega iznijetog, kako optuženik u razdoblju od 8 godina odnosno od 4. prosinca 2009. do 02. svibnja 2017. godine  nije postupao po dvije ovršne sudske odluke kojima mu je naloženo plaćanje uzdržavanja djeteta, iako je bio svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti joj udovoljiti jer je zdrav i radno sposoban osim razdoblja privremene nesposobnosti za rad godišnje po tri tjedna, s time da mu je ovrhom ustegnuto samo 22.028,67 kn on je time pristao uskratiti dužno uzdržavanje svom sinu F.1 D.1, koji se i nadalje školuje, u iznosu od 102.471,33 kune. Postupajući na opisani način optuženik je ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11 jer nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta a i subjektivna, jer je bio svjestan da je dužan postupati po ovršnim sudskim presudama Općinskog suda u … broj …, ovršne 15. svibnja 1997. te broj …, ovršne 27. listopada 2017. godine no ipak nije postupao po istima, pristao je na neplaćanje, dakle postupao je s neizravnom namjerom nepostupanja po ovršnoj sudskoj odluci. 

 

Pritom za napomenuti je da je sud u dokaznom postupku utvrdio i veći iznos duga no obzirom da nije ovlašten mijenjati činjenični opis kaznenog djela na štetu optuženika, sud je optuženika osudio za iznos duga od 102.471,33 kune.

 

Naime, od prosinca 2009. godine do listopada 2015. godine radi se o 71 mjesec koji pomnoženi sa 1.500,00 kuna mjesečne obveze uzdržavanja po presudi broj …, ovršne 15. svibnja 1997. godine, predstavljaju dug od 106.500,00 kuna. Nadalje, od studenog 2015. godine do svibnja 2017. godine radi se o 19 mjeseci koji pomnoženi sa 1.000,00 kuna mjesečne obveze uzdržavanja po presudi broj …, predstavljaju dug 19.000,00 kuna.  Zbrojem iznosa od 106.500,00 kuna i 19.000,00 kuna dobije se iznos duga od 125.500,00 kuna.

 

Nadalje, sud je počevši od 2010. godine (jer je inkriminirano razdoblje već kraj 2009. godine) sve do svibnja 2017. godine uzeo u obzir da je optuženik godišnje bio privremeno nesposoban za rad po tri tjedna što predstavlja 8 mjeseci. Kada se tih 8 mjeseci usporedi s iznosom mjesečne obveze kroz inkriminirano razdoblje, to od 2010. do 2015. iznosi 6 godina odnosno 6 mjeseci (u svakoj godini po 3 tjedna privremene nesposobnosti za rad odnosno okvirno mjesec dana) što pomnoženo s 1.500,00 kuna, daje iznos od 9.000,00 kuna. Isto tako razdoblje od 2016. do 2017. godine predstavlja 2 godine odnosno 2 mjeseca što pomnoženo s 1.000,00 kuna, daje iznos od 2.000,00 kuna. Dakle, osam mjeseci privremene nesposobnosti za rad optuženika u razdoblju od prosinca 2009. godine do svibnja 2017. godine iznosi u novcu vezano za uzdržavanje djeteta 11.000,00 kuna. I kada se od iznosa duga za uzdržavanje od 125.500,00 kuna oduzme razdoblje privremene nesposobnosti za rad odnosno obveza od 11.000,00 kuna, dug je 114.500,00 kuna.

 

Slijedom svega iznijetog sud je utvrdio da je za inkriminirano razdoblje prema oštećeniku iznos duga 114.500,00 kuna, međutim, unatoč tome sud je ostavio u činjeničnom opisu iznos duga od 102.471,33 kune jer mijenjanjem tog iznosa na više bi predstavljalo prekoračenje optužbe. Za napomenuti je da je u postupku doista utvrđeno da je ovršnim putem naplaćeno 22. 028,67 kuna no to se odnosilo na kamate a ne glavnicu pa sud nije od duga oduzimao i taj dio naplaćen ovršnim putem.

 

Za napomenuti je da sud nije skraćivao inkriminirano razdoblje od 4. prosinca 2009. godine neovisno što je zastarni rok iz članka 81. stavka 1. alineje 5. KZ/11 za predmetno kazneno djelo 10 godina obzirom da sukladno odredbi članka 81. stavka 3. KZ/11 zastarni rok se produljuje za 2 godine obzirom da je prije ove presude već donijeta prvostupanjska presuda.

 

Ubrojivost optuženika tijekom ovog postupka i njegova svijest o zabranjenosti kaznenog djela nije dovedena u pitanje.

              ODLUKA O KAZNI

 

Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije koju bi trebalo primijeniti prema optuženiku sud je uzeo u obzir sljedeće okolnosti.

 

Sud je kao olakotno cijenio okolnost da optuženik nije kazneno ni prekršajno osuđivan, da je živio socijalno prihvatljvim načinom života, radio i tako ostvarivao sredstva te da je bio sudionik Domovinskog rata za što je i odlikovan.

 

Navedeno je proizlazilo iz izvoda iz prekršajne evidencije optuženika od 12. svibnja 2020. godine (list 421 spisa), izvoda iz kaznene evidencije optuženika od 12. svibnja 2020. godine (list 422 spisa) te obrane optuženika (list 40-46, 69, 118, 209-210, 267, 293, 451-452 spisa).

 

Od otegotnih okolnosti sud je cijenio duljinu inkriminiranog razdoblja te iako optuženik ima pravo izabrati način obrane i isti je izabrao poricanje, sud je cijenio otegotnim njegovu potpunu nekritičnost prema počinjenom što se očitovalo kroz njihovu obranu te postupanje prema oštećeniku.

 

Dakle, sud je nakon razmatranja svih navedenih okolnosti u razmjeru propisane kazne zatvora od tri mjeseca do tri godine odredio optuženiku kao primjerenu izrekao kaznu zatvora od 1 (jedne) godine s primjenom uvjetne osude i vremenom provjeravanja od 4 (četiri) godine.

 

Isto tako radi ostvarenja svrhe kažnjavanja a to je da se oštećeniku u konačnici naknadi uzdržavanje, sud je optuženiku uz uvjetnu osudu odredio i posebnu obvezu iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11.

 

Na temelju navedene zakonske odredbe naloženo je optuženiku da uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju u roku od 2 (dvije) godine isplati dospjele a neisplaćene obveze uzdržavanja za dijete F.1 D.1 od 102.471,33 kune sve na račun djeteta F.1 D.1 te da ubuduće ispunjava obveze uzdržavanja djeteta F.1 D.1 tako da temeljem presude Općinskog … suda u … broj … za dijete F.1 D.1 plaća iznos od 1.000,00 kuna do svakog 10-tog u mjesecu na račun djeteta F.1 D.1 sve dok za to postoje zakonski uvjeti.

 

Isto tako na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 ili ih teško i ustrajno krši. A ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

 

Sud smatra da je navedena kazna primjerena osobi optuženika, njegovom stupnju krivnje i svim okolnostima kaznenog djela te da će ostvariti svrhu kažnjavanja te sud smatra da će optuženik u roku od 2 godine moći naknaditi navedeni dug te da će moći i dalje plaćati redovnu obvezu uzdržavanja za oštećenika a obzirom na svoje prihode i imovinu.

 

              ODLUKA O TROŠKOVIMA KAZNENOG POSTUPKA

 

Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavka 6. ZKP/08, prema kojoj u odluci kojom rješava o troškovima postupka sud može okrivljenika osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. - 6. ZKP/08 te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati. 

Kako je optuženik sada s manjim prihodima te ima obveze iz ovog predmeta - naknaditi dug za uzdržavanje djeteta te dalje plaćati za uzdržavanje a ima obvezu uzdržavanja i drugog djeteta, sud je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženog R. D.1 oslobodio onih troškova kaznenog postupka kojih ga je po ZKP mogao osloboditi i to iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime vještačenja po vještaku psihijatru i vještaku za vještačenje radne sposobnosti u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem te troškova iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 10.000,00 kn (deset tisuća kuna). Odluka o visini paušalne svote temelji se na posebnim propisima te je tako sud u razmjeru troškova od 300,00 do 50.000,00 kuna te uvažavajući broj provedenih radnji u postupku odredio navedeni iznos.

Kako optuženik je dužan naknaditi troškove zastupanja oštećenika po opunomoćeniku neovisno o svim osobnim i imovnim prilikama sud je na temelju iste zakonske odredbe odredio da je optuženik dužan naknaditi troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 na ime nužnih izdataka oštećenika te nagrade i nužnih izdataka njegova opunomoćenika u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 24. lipnja 2020.

                                                                                                                                            Sudac za mladež:

 

              Dijana Rizvić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

                     Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud u Dubrovniku.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KMP-DO-662/2015     
2. Optuženi R. D.1, Z…
3. Branitelj optuženika, odvjetnica M. M. M. - pretinac
4. Punomoćnik oštećenika, odvjetnik S.1 Lj. - pretinac
5. Probacijski ured…- po pravomoćnosti
6. Centar za socijalnu skrb Z…, - po pravomoćnosti
7. U spis