- 1 -              Rev 603/2014-2

 

 

 

 

Broj: Rev 603/2014-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeće i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. Z. G. iz Č. i tužitelja 2. C. G. iz Č., koje zastupa odvjetnik D. R. iz O., protiv tuženika I. B. iz O., kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda R. V. & S. B. iz O., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3051/11 od 14. studenog 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-195/2010 od 4. svibnja 2011., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice Z. G. i tužitelja C. G., kao neosnovana u odnosu na tuženika I. B.

 

r i je š i o  je:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž 3051/11 od 14. studenog 2013. te presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-195/2010 od 4. svibnja 2011. u odnosu na tuženika I. d.o.o. iz O.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-195/2010 od 4. svibnja 2011. odbijen je (toč. 1. izreke) tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              " Nalaže se I-tuženiku I. B. iz O. i II-tuženiku I. d.o.o. O., da I-tužitelju C. G. iz O. i II-tužiteljici Z. G. iz O., solidarno isplate iznos od 1,264.517,05 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2002. godine do isplate, kao i da im naknade prouzročeni parnični trošak pod prijetnjom ovrhe."

 

              Odlukom o troškovima (toč. 2. izreke) naloženo je tužiteljima da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 157.826,25 kn, dok je s preostalim zahtjevom za naknadom parničnih troškova tuženik odbijen.

 

              Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3051/11 od 14. studenog 2013., odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova revizije.

 

              Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 ,57/11 i 25/13; dalje: ZPP), revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom (u odnosu na tuženika I. B.) i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Uvodno pozivanje na revizijski razlog bitnih povreda odredaba postupka tužitelji ničim navedenim u obrazloženju revizije ne obrazlažu, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju drugostupanjskog suda, odnosno u pobijanoj presudi.

 

              Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja protiv tuženika (prvotno protiv tuženika I. d.o.o. i I. B. kao direktora I. d.o.o.) za isplatom iznosa od 1.264.517,05 kuna, koji je (prema navodima tužbe) tuženik pribavio prodajom stanova u vlasništvu tužitelja i koji su bili predmet Ugovora o zamjeni imovine.

 

              Tijekom postupka utvrđeno je:

 

              - da su tužitelji bili vlasnici stanova u O., … od 56,90 m2, a upisanog u z.k.ul. …, poduložak … k.o. O., te stana u Z., na P., u …, objekt …, VII ulaz, I kat, tip C, broj … od 64,45 m2;

 

              - da su tužitelji dokumentom nazvanim "zamjena imovine u vlasništvu" od 19. prosinca 1999. i 14. veljače 2000. dali navedene stanove za "stanove u izgradnji na lokaciji R. ili B. O., iste kvadrature u vlasništvu I. d.o.o. O. po direktoru I. B. iz O.";

 

- da su tužitelji su nakon "zamjene imovine u vlasništvu" raspolagali svojim stanovima te potpisali kupoprodajni ugovor u kojem je naznačeno da su primili cjelokupan kupoprodajni iznos novca;

 

- da je rješenjem Stečajnog vijeća VIII-ST-117/08-21 od 24. ožujka 2009. tuženik I. d.o.o. O. brisan iz sudskog registra.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika I. B. (s obzirom na to da je tijekom postupka tuženik I. d.o.o. brisan iz sudskog registra i da je u odnosu na njega prekinut postupak) s obrazloženjem iz kojeg, u bitnom, proizlazi kako tužitelji nisu dokazali (sukladno odredbi čl. 221.a ZPP) da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove (čl. 210. Zakona obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) niti "(…) kojim je to  konkretnim nezakonitim i nedopuštenim radnjama tuženik kao fizička osoba i direktor I. d.o.o. naštetio tužiteljima (…)".

 

Odluku prvostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i drugostupanjski sud.

 

Pri ocjeni pravilnosti primjene materijalnog prava (odgovornosti direktora i člana društva za obveze društva) ovdje treba voditi računa o tome da je:

 

- odredbom čl. 210. ZOO, stjecanje bez osnove definirano kao prelazak nečije imovine (ili njezinog dijela), pod čime se razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, u imovinu druge osobe bez osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. U tom slučaju obogaćena strana, odnosno stjecatelj, dužan je vratiti imovinu, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi;

 

- odredbom čl. 252. Zakon o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03 - dalje: ZTD). propisana obveza članova uprave na vođenje poslova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvanje poslovne tajne društva te da članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici;

 

- odredbom čl. 10. st. 2. ZTD, propisano da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkog i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva, izuzev kada je to određeno tim zakonom. Nadalje, prema odredbi čl. 10. st. 3. ZTD onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze, dok se sukladno st. 4. istog čl. smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz st. 3. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina te ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe u manji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

 

Pritom je potrebno je naglasiti da društvo tijekom svoga poslovanja stječe imovinu u svoje ime i za svoj račun i da je ta imovina različita od imovine članova društva. Za preuzete obveze trgovačka društva uvijek odgovaraju cijelom svojom imovinom a pri tome članovi trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva. Međutim, radi sprečavanja zloupotreba, prijevara, protuzakonitog izbjegavanja odgovornosti i sličnog postupanja u određenim slučajevima dolazi do probijanja pravne osobnosti i zakonskog načela odvojenosti trgovačkog društva od njegovih članova. U takvim slučajevima članovi društva (i fizičke i pravne osobe) ipak (iznimno) osobno odgovaraju za obveze društva čl. 10. st. 3. ZTD.

 

              Polazeći od utvrđenja da su tužitelji osobno (kao fizičke osobe, a ne ovlaštene osobe ili zastupnici društva) raspolagali predmetnim nekretninama (navedeni kao prodavatelji nekretnina koje su bile predmet "ugovora o zamjeni nekretnina" te da su potvrdili primitak kupoprodajne cijene) te da u ovoj parnici tužitelji nisu dokazali da bi eventualni iznos kupoprodajne cijene bio uplaćen na račun I. d.o.o, odnosno da bi tuženik kao član uprave prilikom vođenja poslova društva povrijedio dužnost primijeniti pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika (čl. 252. ZTD) i/ili da bi zloupotrijebio okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovora za obveze društva (čl. 10. st. 2. ZTD), pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju (čl. 221.a ZPP), da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

              Dakle, suprotno navodima revizije, imajući na umu citirane zakonske odredbe kao i činjenična utvrđenja iz postupka koji je prethodio reviziji, pravilan je i po ocjeni ovoga suda zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelji nisu dokazali da bi u konkretnom slučaju imovina tužitelja uopće prešla u imovinu društva I. d.o.o., niti su dokazali posebne pretpostavke za odgovornosti direktora i člana društva - tuženika I. B. (u smislu gore citiranih zakonskih odredbi). Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

              Ostali navodi revizije (koji se odnose na razloge valjanosti punomoći za zaključenje "ugovora o zamjeni" te zastari potraživanja) bez utjecaja su na ocjenu ovoga suda o pravilnosti pobijane drugostupanjske presude.

 

Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

 

              Međutim, osnovano tužitelji ističu da su sudovi neosnovano donijeli presudu i u odnosu na tuženika I. d.o.o. obzirom da je rješenjem od 7. veljače 2011. utvrđen prekid u odnosu na tog tuženika jer je brisan iz registra rješenje stečajnog vijeća VIII-ST-117/08 od 24. ožujka 2009.

 

Budući da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta odlučivanju u odnosu na tuženika I. d.o.o jer u odnosu na njega je postupak i dalje u prekidu to je ovaj sud, zbog učinjene bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP ukinuo nižestupanjske presude u odnosu I. d.o.o (tako i VSRH u Rev-1796/17) i to bez vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, pri čemu u preostalom dijelu nižestupanjske presude i dalje egzistiraju (u odnosu na tuženika I. B.).

 

Obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci rješenja na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 24. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.