Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679
- 1 - Gž 10/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i doc. dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice I. D. F. iz C. d. V., V., Francuska, OIB: ..., koju zastupana punomoćnica G. G., odvjetnica u G. i p. j.t.d. sa sjedištem u Z., protiv protustranke V. d. S. M. iz T., Italija, radi priznanja stranog arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-25/18-24 od 22. svibnja 2020. u st. II. izreke, ispravljenog rješenjem od 20. rujna 2019., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.,
r i j e š i o j e:
Žalba predlagateljice I. D. F. odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-25/18-24 od 22. svibnja 2020. u st. II. izreke ispravljeno rješenjem od 20. rujna 2019.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog predlagateljice za izdavanje potvrde o ovršnosti rješenja od 23. kolovoza 2019. (st. I.), te je odbijen prijedlog predlagateljice za izdavanje potvrde o priznanju i izvršenju rješenja prema čl. 53. Uredbe EZ 1215/12 od 12. prosinca 2012. (st. II.).
Protiv tog rješenja predlagateljica je podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, time da iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da žaliteljica pobija prvostupanjsko rješenje u st. II. izreke. Da je tome tako proizlazi i iz prijedloga ovom sudu u kojem se navodi pobijano rješenje ukinuti i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno preinačiti odluku "na način da se izda potvrda o priznanju i izvršenju".
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
U postupku pred sudom prvog stupnja nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti – čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
Prema stanju spisa predlagateljica je podnijela zahtjev prvostupanjskom sudu za priznanje strane arbitražne odluke (pravorijeka) od 30. lipnja 2007. koja je na temelju Zakona o arbitraži ("Narodne novine", broj 81/01 – dalje: ZA) priznata rješenjem suda prvog stupnja od 23. kolovoza 2019. ispravljenog rješenjem od 20. rujna 2019. (list 46-48 spisa).
Predlagateljica je na navedeno rješenje, između ostalog, zatražila izdavanje potvrde o priznanju i ovršnosti prema čl. 53. Uredbe (EU) 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba), a takav njezin prijedlog je sud prvog stupnja odbio st. III. izreke koji se pobija žalbom).
U obrazloženju se navodi da prema odredbi čl. 53. Uredbe sud porijekla na zahtjev zainteresirane stranke, izdaje potvrdu na obrascu iz Priloga I. Uredbe te da bi takav sud i bio prvostupanjski sud koji je donio rješenje od 23. kolovoza 2019. (ispravljeno rješenjem od 20. rujna 2019.) o priznanju arbitražnog pravorijeka, međutim obzirom na sadržaj čl. 1. st. 2. Uredbe koja se prema navodima suda primjenjuje (između ostalog) i na arbitražu (čl. 1. st. 2.d Uredbe), te odredbe čl. 47. i 49. ZA ipak zahtjev predlagateljice za izdavanje potvrde o priznanju i izvršenju prvostupanjskog rješenja od 23. kolovoza 2019. (ispravljenog rješenjem od 20. rujna 2019.) nije moguće prihvatiti. Naime, prema shvaćanju prvostupanjskog suda da bi se ostvarili učinci talijanske arbitražne odluke u nekoj trećoj zemlji, nije potrebno priznati hrvatsku odluku o priznanju talijanskog arbitražnog pravorijeka, već je za taj pravorijek također potrebno ishoditi priznanje u toj trećoj zemlji.
I prema ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužiteljice za izdavanje potvrde o priznanju i izvršenju rješenja od 23. kolovoza 2019. (ispravljenog rješenjem od 20. rujna 2019.), iako je pritom pogrešno naveo da se Uredba primjenjuje na arbitražu, međutim, navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
U ovom stupnju postupka nije riječ o zahtjevu za izdavanje potvrde o priznanju i izvršenju arbitražnog pravorijeka iz Italije, nego o zahtjevu za izdavanje potvrde o priznanju i izvršenju rješenja prvostupanjskog suda od 23. kolovoza 2019. ispravljenog od 20. rujna 2019. Stoga je za ukazati da se u Ispravku Uredbe iz 2016. (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima navodi pod toč. 3. na stranici 294, u čl. 1. stavku 2.; umjesto: "2. ova se Uredba na primjenjuje", treba stajati "2. ova se Uredba ne primjenjuje na:", od odlučnog utjecaja jer je u svakom slučaju prijedlog valjalo odbiti budući se slijedom navedenog Uredba u skladu s čl. 1. st. 2.d ne primjenjuje na arbitražu, što dakle znači da je prijedlog za izdavanje tražene potvrde na temelju te Uredbe pravilno odbijen.
Pritom je za ukazati i na dvanaestu uvodnu izjavu Uredbe u kojoj se u st. 4. navodi:
"Ova se Uredba ne primjenjuje na tužbe ili sporedne postupke koji se odnose na, posebno, uspostavu arbitražnih sudova, ovlasti arbitara, provođenja arbitražnog postupka ili drugim aspektima tog postupka, ni na koju tužbu ili presudu u vezi poništenja, revizije, žalbe, priznavanja ili izvršenja arbitražne odluke."
Slijedom izloženog proizlazi da rješenje prvostupanjskog suda o priznanju arbitražne odluke ne podliježe primjeni Uredbe ratione materiae, pa je u tom smislu pravilno odbijen zahtjev predlagateljice za izdavanje potvrde o priznanju i izvršenju rješenja od 23. kolovoza 2019. (ispravljenog rješenjem od 20. rujna 2019.) zatražene prema čl. 53. Uredbe, ali iz razloga navedenih u ovom rješenju.
Stoga je, na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. u vezi čl. 381. ZPP, valjalo žalbu predlagateljice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.