- 1 -              Rev 2483/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2483/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.d. u stečaju iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po stečajnom upravitelju M. S., a on po odvjetniku H. K. iz Z., ..., protiv tuženika Z. b. d.d., ..., Z., OIB: ..., zastupane po R. T., odvjetniku iz OD T. i partneri d.o.o. iz Z., ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-216/18-2 od 16. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5615/2017 od 21. prosinca 2017., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-216/18-2 od 16. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5615/2017 od 21. prosinca 2017., u odnosu na glavni zahtjev, odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuje se revizija tužitelja u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki 1. I., izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u kojem je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati 50.527.464,85 kn.

 

U točki 1. II., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka.

 

U točki 1. III. naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 440.000,00 kn.

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke, dok je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke na način da je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 190.625,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezivanje tuženika da mu nadoknadi troškove postupka, uključujući i troškove revizijskog postupka, podredno predlaže ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode tužitelja i predlaže odbaciti istu, zbog nedostatka pravnog interesa, podredno predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Revizija je u odnosu na glavni zahtjev neosnovana, a u odnosu na odluku o troškovima postupka nedopuštena.

 

Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 50.527.464,85 kn, a koje potraživanje temelji na Obveznici koju je RH izdala predniku tužitelja, poduzeću T. Z., 1. svibnja 1992. za podmirenje obveza prema tuženiku sukladno odredbama Zakona o izdavanju obveznica za restrukturiranje gospodarstva u RH ("Narodne novine", broj 27/91).

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da tužitelj nije dokazao u čemu bi se sastojala obveza tuženika i na čemu bi ona bila utemeljena, odnosno da nije dokazao svoje tvrdnje da je tuženik direktno od tužitelja naplatio svoje potraživanje, za koje je predmetnom Obveznicom jamčila RH, te da je tuženik svoje potraživanje, i pored direktne naplate od tužitelja, za naplatu iskoristio i predmetnu Obveznicu prema RH.

 

Neosnovane su tvrdnje tužitelja o bitnoj povredi odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, vezano za čl. 40. st. 2. i 3., te čl. 186.b ZPP-a, u odnosu na tužbeni zahtjev jer se njegov konačno postavljeni tužbeni zahtjev odnosi na isplatu iznosa od 50.527.464,85 kn, dakle radi se o novčanom, a ne nenovčanom zahtjevu, pa neovisno o tome što tužitelj u podnesenoj tužbi i prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, pozivom na čl. 186.b ZPP-a, nije bio označio VPS, sud u nastavku postupka, nakon postavljanja tužbenog zahtjeva za isplatu navedenog novčanog iznosa, nije bio ni dužan pozivati tužitelja da označi VPS, niti provjeravati njegovu pravilnost, a tužitelj u reviziji nije ni pojasnio na koji bi način, sve kada bi se i radilo o navedenoj povredi, to bilo od utjecaja na navedeni novčani tužbeni zahtjev (na sastav suda, stvarnu nadležnost, ovlaštenje za zastupanje, na izjavljivanje revizije).

 

Neosnovane su tvrdnje tužitelja i o bitnoj povredi odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, vezano za čl. 217. st. 3. ZPP-a, vezano za presumirano povlačenje tužbe jer je rješenjem prvostupanjskog suda od 7. svibnja 2012., toga dana, nastupilo mirovanje postupka. Podnesak na koji se tužitelj poziva, od 18. rujna 2012., podnesen je nakon isteka roka od 4. mjeseca. Tužitelj je zbog propuštanja navedenog roka zatražio povrat u prijašnje stanje, a taj prijedlog je odbijen rješenjem od 7. prosinca 2012. Tim rješenjem nije utvrđeno da je došlo do presumiranog povlačenja tužbe u smislu čl. 217. st. 2. ZPP-a već je rješenjem od 24. kolovoza 2017, određen nastavak postupka, a na to rješenje tužitelj nije podnosio pravni lijek niti je u nastavljenom postupku disponirao svojim zahtjevom i povukao tužbu. U takvoj situaciji, u kojoj je imao mogućnost disponiranja svojim zahtjevom, neosnovano sada na tome inzistira pozivajući se na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, vezano za čl. 217. st. 3. ZPP-a.

 

Revizijski prigovori o pogrešnoj primjeni materijalnog prava ničim nisu obrazloženi pa kao takvi nisu ni razmatrani od strane ovoga suda (čl. 386. ZPP-a).

 

Iz navedenih razloga valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 393. ZPP-a, riješiti kao u izreci ove presude.

 

Podnesena revizija zbog navedenih bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava odnosi se i na troškove parničnog postupka.

 

U odnosu na te revizijske navode ističe se da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem pravomoćna odluka o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka (jednako kao i odluka o troškovima postupka sadržana u presudi) nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova postupak niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispedencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u odnosu na troškove postupka reviziju tužitelja valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 24. lipnja 2020.