Broj: Rev-x 1076/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H., Podružnica V., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. i B. u V., protiv tuženika 1. R. S. i 2. B. S., oboje zastupanih po punomoćniku A. K., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gžx-55/12-3 od 18. rujna 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-651/11-71 od 3. svibnja 2012., u sjednici održanoj 23. siječnja 2013.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke naloženo je tuženicima isplatiti solidarno tužitelju iznos od 60.362,86 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 23. listopada 2009. do isplate, u roku od 15 dana.

              U toč. II. izreke, s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 257.576,74 kn tužitelj je odbijen.

              U toč. III. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 59.906,00 kn, u roku od 15 dana.

              Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane, te je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

              Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj, a odluku pobija u onom dijelu kojom je odbijen s tužbenim zahtjevom, iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

              Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda zajedno s presudom suda prvog stupnja ukinu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije osnovana.

              Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje ZPP) samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda sadrži razloge, koje ovaj sud ocjenjuje dostatnima da se pobijana presuda može ispitati.

              I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je tužbenom zahtjevu udovoljeno u djelomično dosuđenoj visini od 60.362,86 kn, a s iznosom od 257.576,74 kn tužitelj je odbijen.

              Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od kojih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je tužitelj 23. listopada 2009. predao tuženicima u posjed predmetne nekretnine, a do kojeg je trenutka tužitelj ove nekretnine koristio u poslovne svrhe i izvršio adaptaciju stambenog prostora radi korištenja u poslovne svrhe.

              Utvrđeno je da je tužitelj u vrijeme vršenja radova, tj. adaptacije, bio nepošteni posjednik jer je spornu nekretninu koristio temeljem potvrde Mjesne zajednice C. V. od 2. studenog 1992., koja nije bila ovlaštena raspolagati ovom nekretninom, koja je bila u privatnom vlasništvu.

              Slijedom takvih utvrđenja, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj ima pravo, prema čl. 39. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje ZOVO), te slijedom čl. 164. st. 7. i 165. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje ZVDSP) na naknadu nužnih troškova koje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega, a ima pravo i na naknadu korisnih troškova prema stavku 5, ukoliko su isti korisni osobno za vlasnika.

              Utvrđeno je tako da ukupna visina nužnih i korisnih troškova prema procjeni vještaka čini iznos od 94.316,96 kn.

              Suprotno reviziji, pravilno je od ukupnog iznosa odbijen iznos od 33.954,10 kn zbog umanjenja vrijednosti radova uslijed starosti, zbog čega je i pravilno onda dosuđeno tužitelju iznos od 60.362,86 kn, a s preostalim dijelom tužitelj je zato pravilno odbijen.

              Umanjenje vrijednosti radova kojima tuženik revizijom prigovara, nije utvrđeno samo po parametru starosti od 30 godina, već je do umanjenja od 0,36% vještak došao stavljanjem u omjer izračunate starosti radova od 11 godina i vijeka trajanja izvedenih radova od 30 godina (list 141 spisa).

              U preostalom se dijelu revizija tužitelja svodi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušteni revizijski razlog sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP-a, zbog čega se ovaj revizijski sud ne može baviti prigovorima na utvrđeno činjenično stanje.

              Iz navedenog je razloga, a kako revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, reviziju valjalo odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 23. siječnja 2013.