- 1 -              Rev 456/2017-2

Broj: Rev 456/2017-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Š. iz S., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u S., protiv tuženika J. G. iz S., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1668/2015 od 3. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-148/13 od 5. svibnja 2015., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.,

r i j e š i o     j e :

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1668/2015 od 3. ožujka 2016. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-148/13 od 5. svibnja 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati 62.500,00 eura protuvrijednost u kunama, s pripadajućim kamatama, naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 46.237,50 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev podredno ukine pobijanu odluku i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za umanjenje kupoprodajne cijene od 25% od tržišne vrijednosti nekretnine odnosno zahtjev za isplatu 62.500,00 eura protuvrijednost u kunama zbog nemogućnosti korištenja južnog puta na kupljenoj nekretnini, zbog mana volje - zablude u postojanju prava služnosti na pristupnom putu do nekretnine koja je predmet kupoprodaje.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je 7. travnja 1961. sklopljen ugovor o pravu služnosti puta u korist čest. zem. 8076/1 z.u. 19013 k.o. S. i kuće koja je na istoj sagrađena (koja je predmet kupoprodajnog ugovora u ovom postupku) na teret čest. zem. 8079 i 8980 k.o. S., da pravo služnosti nije upisano u zemljišne knjige,

- da je tuženik obavijestio tužiteljicu prilikom kupnje nekretnine da on s južne strane nekretnine nesmetano dolazi i pristupa na zemljište koje je predmet kupoprodaje te da je na tom putu nesmetano parkirao svoje vozilo,

- da u kupoprodajnom ugovoru od 18. veljače 2012. koji su zaključili tužiteljica i tuženik nije navedeno da u korist nekretnine koja je predmet kupoprodaje postoji pravo služnosti puta na nekretnini označenoj kao čest. zem. 8079 i 8980 k.o. S.,

- da se predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. 8076/1 tuženik nije obvezao predati zajedno s pravom služnosti puta s južne strane, niti je pravo služnosti bilo predmet ugovora, da je tužiteljica nekretninu preuzela prilikom zaključenja ugovora u stanju u kojem se nalazila i na ugovor nije stavila nikakve primjedbe,

- da tuženik, niti njegovi prednici nikada ni od koga nisu bili ometani u prolazu do nekretnine koja je predmet kupoprodajnog ugovora,

- da je tužiteljica mogla provjeriti u zemljišno knjizi je li upisano pravo stvarne služnosti u korist kupljene nekretnine jer bi takvu pažnju upotrijebio svaki kupac prilikom kupnje nekretnine,

- da je tužiteljica tužbom 8. svibnja 2012. kao uknjižena vlasnica nekretnine čest. zem. 8076/1 z.u. 19013 k.o. S. na kojoj nekretnini se uknjižila na temelju ugovora o kupoprodaji od 18. siječnja 2012. pokrenula postupak radi utvrđenja prava stvarne služnosti preko nekretnine označene kao čest. 8079, da je tuženik bio umješač na strani tužiteljice u tom postupku, da je tuženik 17. ožujka 2012. dao izjavu, ovjerenu od javnog bilježnika, kojom se obvezao da će u slučaju da tužiteljica ne uspije u toj parnici zbog nemogućnosti korištenja južnog pristupa, tužiteljici naknaditi na ime smanjene vrijednosti objekta 25% od tržišne vrijednost nekretnine, da je tužiteljica povukla tužbu u tom predmetu 6. rujna 2012.

Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi zaključili da tužiteljici ne pripada pravo na sniženje cijene u smislu čl. 410. st. 1. toč. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 108/12 - dalje: ZOO). Ocijenili su da se zbog zablude ne može zahtijevati sniženje cijene, već eventualno poništenje ugovora i odbili su tužbeni zahtjev u cijelosti.

Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revidentica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da taj sud smatra s jedne strane da predmetni put, odnosno nemogućnost korištenja istog kao prilaza nekretnini tužiteljice s južne strane ne predstavlja materijalni nedostatak kupljene stvari, dok s druge strane navodu da se radi o nedostatku koji nesporno postoji i za koji je tužiteljica znala te da joj zbog toga ne pripada pravo na sniženje cijene u smislu čl. 410. st. 1. toč. 3. ZOO.

U pravu je revidentica da je zaključak u pobijanoj presudi da nedostatak nekretnine odnosno nemogućnost korištenja južnog prilaza kupljenoj nekretnini nije mogao ostati nepoznat tužiteljici proturječan zaključku u istoj odluci da nemogućnost korištenja južnog prilaza nekretnini ne predstavlja materijalni nedostatak stvari.

Drugostupanjski sud nije sankcionirao već je prihvatio ovakve proturječne zaključke prvostupanjskog suda čime je i sam počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 24. lipnja 2020.