- 1 -              Rev 35/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 35/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik K. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. o. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4603/18-2 od 11. rujna 2018., kojom je u pobijanom dijelu potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3788/15-84 od 5. lipnja 2018., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju 527.131,58 kn i naknaditi mu parniči trošak u iznosu od 47.937,50 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom pobliže određenom izrekom presude (toč. I. izreke). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu kamate na iznose od 41.705,43 kn i 173.406,53 kn za razdoblja pobliže određena izrekom presude (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka (toč. III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. i III. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

 

Revizija nije osnovana.

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev temeljen na  odredbi čl. 208. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

 

              Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev, osim djelomično u pogledu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata, ocijenili su osnovanim uz obrazloženje

 

              - da se dana ... u Z. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradala B. T. i teško ozlijeđen njezin sin M. T.;

 

              - da je do nezgode došlo na način da je B. T. zajedno sa sinom prelazila kolnik Aleje Bologne izvan pješačkog prijelaza (pothodnika);

 

              - da je na njih automobilom reg. oznake ... naletio osiguranik tuženika D. M., pri čemu je B. T. odbačena na južnu stranu kolnika te ju je automobilom reg. oznake ... pregazio osiguranik tužitelja N. P. koji se kretao tom stranom kolnika;

 

              - da je D. M. presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Ks-495/93 od 23. rujna 1997. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela ugrožavanja sigurnosti biće kojeg čini prometna nezgoda od 4. prosinca 1990.;

 

              - da je tužitelj kao osiguratelj vozila ... u više navrata u izvršenju presuda po zahtjevima oštećenika iz tog štetnog događaja isplatio ukupan iznos od 527.131,58 kn;

 

              - da je sada pok. B. T. doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 30%;

 

- da nema krivnje osiguranika tužitelja za nastanak štete.

 

              Pritom nižestupanjski sudovi ocijenili su neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i njegove tvrdnje o sukrivnji osiguranika tužitelja za nastalu štetu i zastari potraživanja.

 

U revizijskom stupnju postupka tuženik ustraje u svojim tvrdnjama o promašenoj pasivnoj legitimaciji te sukrivnji osiguranika tužitelja za nastanak štete te nastupanju zastare.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik ničim ne obrazlaže. Stoga ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Prema odredbi čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti.

 

Tuženik nazivajući to prigovorom zastare u reviziji po prvi put iznosi činjenicu da je tužitelj isplatio zastarjelu tražbinu. Budući da takve tvrdnje nisu obuhvaćene iznimkom iz čl. 387. ZPP to nove činjenične tvrdnje tuženika kao nedopuštene nisu ocjenjivane.

 

Suprotno tvrdnji revidenta nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo iz čl. 87. st. 3. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 46/97, 50/99,116/99 i 11/02) kada su otklonili kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i materijalno pravo iz čl. 177. st. 3. i čl. 178. st. 1. ZOO kad su ocijenili doprinos sada pok. B. T. nastanku štete u omjeru od 30% i kad nisu našli skrivljeno ponašanje osiguranika tuženika. Jednako tako pravilno su primijenili i materijalno pravo iz čl. 371. ZOO, kada su primijenivši petogodišnji zastarni rok otklonili prigovor zastare.

 

Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Kad odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona, revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva (čl. 396.a st. 2. ZPP).

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava tuženik se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 24. lipnja 2020.