- 1 -              Rev 2636/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2636/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. G., iz G. V., OIB: …, koju zastupa R. K.-K., odvjetnica u S. B., protiv tuženika V. O., iz S. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u S. B., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3/18-2 od 23. siječnja 2018. ispravljenih rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-3/18-4 od 24. travnja 2018., kojima je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-12/17-8 od 25. listopada 2017. te odbačena tužba, u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

I.              Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3/18-2 od 23. siječnja 2018. ispravljeni rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-3/18-4 od 24. travnja 2018. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II.               Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu presudom poslovni broj Pr-12/17-8 od 25. listopada 2017. pod točkom I. izreke utvrdio je da je tuženik tužiteljici nezakonito uskratio pravo na obavljanje ugovorenih poslova iz ugovora o radu na određeno vrijeme od 3. prosinca 2015. te da je tužiteljici nezakonito prekinut radni odnos, pod točkom II. izreke utvrdio je da je usmeni otkaz ugovora o radu temeljem kojeg je prekinut radni odnos s danom 7. siječnja 2016. nezakonit i nedopušten te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te je pod točkom III. izreke odredio sudski raskid ugovora o radu s danom 9. veljače 2016. Pod točkom IV. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu plaće za razdoblje od 7. siječnja 2016. do 9. veljače 2016. u bruto iznosu od 3.435,69 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2016. do isplate i pod točkom V. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.312,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2017. do isplate.

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž R-3/18-2 od 23. siječnja 2018. ispravljenom rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3/18-4 od 24. travnja 2018. preinačio je prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojom je utvrđeno da tužiteljici radni odnos kod tuženika nije prestao te u točkama III., IV. i V. izreke te je odbio tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje da je tuženik tužiteljici nezakonito uskratio pravo na obavljanje ugovorenih poslova iz ugovora o radu na određeno vrijeme od 3. prosinca 2015. te da je tužiteljici nezakonito prekinut radni odnos, da tužiteljici radni odnos kod tuženika nije prestao, kojim je tražila sudski raskid ugovora o radu s danom 9. veljače 2016. i isplatu plaće u bruto iznosu za razdoblje od 7. siječnja 2016. do 9. veljače 2016. u bruto iznosu od 3.435,69 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2016. do isplate te da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.281,25 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2017. do isplate.

 

Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj: Gž R-3/18-2 od 23. siječnja 2018. ispravljenim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3/18-4 od 24. travnja 2018. pod točkom I. izreke ukinuo je prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojom je utvrđeno da je usmeni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. prosinca 2015. kojeg je tuženik dao tužiteljici te joj temeljem istog prekinuo radni odnos s danom 7. siječnja 2016. nezakonit i nedopušten te je u tom dijelu odbacio tužbu, pod točkom II izreke naložio je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak, dok je pod točkom III. naložio tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 781,25 kuna u roku od 8 dana.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP), bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 385. st. 2. ZPP) i bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred drugostupanjskim sudom (čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev odnosno potvrdi prvostupanjsku presudu ili da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revidentica sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada ističe da je drugostupanjski sud naveo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP pri čemu ne obrazlaže na koji način je sud prekoračio tužbeni zahtjev.

 

Iako je točno da je drugostupanjski sud naveo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, iz sadržaja odluke proizlazi da je riječ o očitoj pogrešci u pisanju broja te da se radi o povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP s obzirom da drugostupanjski sud nalazi da tužba zbog utvrđenja nezakonitosti odnosno nedopuštenosti otkaza nije podnesena u roku iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, dalje: ZR). Upravo iz tog razloga je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu pozivajući se na odredbu čl. 369. st. 2. ZPP kojom je propisano da će sud ukinuti presudu i odbaciti tužbu ako su u postupku pred prvostupanjskim sudom, između ostalog, povrijeđene odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

 

Neosnovano revidentica navodi da je izreka presude u suprotnosti s obrazloženjem jer da je drugostupanjski sud sam naveo da je tužiteljica pravovremeno uložila zahtjev za zaštitu zakonitosti. Naime, drugostupanjski sud je naveo da je tužiteljica pravovremeno uložila zahtjev za zaštitu prava pa i tužbu, ali samo u odnosu na utvrđenje da joj je tuženik nezakonito uskratio pravo na rad, da je tužiteljici nezakonito prestao radni odnos te kojom je tražila vraćanje na rad i isplatu naknade plaće. Međutim, sud dalje navodi da tužiteljica nije pravovremeno podnijela tužbu za utvrđenje nezakonitosti odnosno nedopuštenosti otkaza te je u odnosu na taj zahtjev sud ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu pa stoga nema suprotnosti izreke s obrazloženjem kako to navodi tužiteljica.

 

Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kako niti u odnosu na glavnu stvar tako ni u odnosu na parnični trošak s obzirom da je drugostupanjski sud kako bi otklonio svoj propust donio dopunsko rješenje o trošku.

 

Odredba čl. 337. ZPP, na pogrešnu primjenu koje ukazuje revidentica ističući tvrdnju o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 337. ZPP, brisana je odredbom čl. 75. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 25/13) zbog čega sud nije mogao ni uzeti u razmatranje navedenu povredu.

 

Suprotno tvrdnji revidentice, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

 

Slijedom iznesenog nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tuženik tužiteljici nezakonito uskratio pravo na obavljanje ugovorenih poslova iz ugovora o radu, da joj je nezakonito prekinut radni odnos, da radni odnos tužiteljice nije prestao, zahtjev za utvrđenje sudskog raskida i isplatu plaće te da je usmeni otkaz koji joj je tuženik dao i temeljem kojeg je prekinuo radni odnos nezakonit i nedopušten.

 

Na temelju utvrđenja da je tužiteljica radila kod tuženika na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme od 3. prosinca 2015. na radnom mjestu pomoćnog konobara do 29. veljače 2016., da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao 7. siječnja 2016. usmenim otkazom koji joj je dao tuženik, da je tužiteljica podnijela tužbu 8. veljače 2016. odnosno u roku određenom čl. 133. ZR te da nije utvrđeno koje je obveze iz radnog odnosa kršila tužiteljica, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik usmenim putem otkazao ugovor o radu što je protivno odredbi čl. 120. ZR te joj je nezakonito uskratio pravo na obavljanje poslova zbog čega je utvrdio i da je usmeni otkaz nezakonit i nedopušten. Nadalje, sud je utvrdio i da tuženik nije prije otkazivanja postupio u skladu s odredbom čl. 119. ZR i upozorio tužiteljicu na njene obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja kao i da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz sukladno čl. 115. st. 1. ZR. S obzirom da je utvrdio poremećenost međuljudskih odnosa, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR prihvatio tužbeni zahtjev za sudski raskid radnog odnosa s danom 9. veljače 2016., a primjenom odredbe čl. 95. st. 3. ZR prihvatio je zahtjev za isplatu naknade plaće.

 

Odlučujući o žalbi protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je pozivom na čl. 369. st. 2. ZPP ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu za utvrđenje da je usmeni otkaz koji joj je tuženik dao i temeljem kojeg je prekinuo radni odnos nezakonit i nedopušten zbog toga što je tužiteljica takav zahtjev postavila tek podneskom od 11. svibnja 2017. odnosno protekom roka iz čl. 133. st. 1. i 2. ZR. Nadalje, s obzirom da sud nije utvrdio da je predmetni otkaz ugovora o radu tužiteljice nedopušten, nisu ostvareni uvjeti iz čl. 124. st. 1. ZR za vraćanje tužiteljice na rad, iz čl. 125. st. 1. ZR za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu kao niti iz čl. 95. st. 3. ZR za isplatu naknade plaće pa je u tom dijelu sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. Iz istih razloga je sud odbio i tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik tužiteljici nezakonito uskratio pravo na obavljanje ugovorenih poslova iz ugovora o radu na određeno vrijeme te da joj je nezakonito prekinut radni odnos i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

 

Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revidentica vidi u tome što smatra da tužba nije podnesena izvan roka iz čl.133. st. 2. ZPP.

 

Odredbom čl. 133. st. 1. ZR propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

 

Stavkom 2. istog članka propisano je da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

 

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava i tužbu u roku propisanom čl. 133. st. 1. i 2. ZR. Nadalje, tužiteljica je tužbom podnesenom 8. veljače 2016. zahtijevala utvrđenje da joj je tuženik nezakonito uskratio pravo na rad, da joj je nezakonito prekinuo radni odnos te je tražila vraćanje na rad, dok je podneskom od 11. svibnja 2017. uredila tužbeni zahtjev tako da je uz postojeće zahtjeve tražila još i utvrđenje da je usmeni otkaz ugovora o radu nezakonit i nedopušten, da joj radni odnos nije prestao s danom 7. siječnja 2016., da je bila u radnom odnosu do 9. veljače 2016. i tražila je isplatu plaće.

 

Pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev kojeg je tužiteljica uredila podneskom od 11. svibnja 2017., a kojim je tražila, između ostalog, i utvrđenje da je usmeni otkaz ugovora o radu nezakonit i nedopušten, podnesen izvan roka propisanog čl. 133. st. 2. ZR.

 

Naime, u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tuženik tužiteljici nezakonito uskratio obavljanje poslova iz ugovora o radu, da joj je radni odnos nezakonito prekinut te kojim tužiteljica traži vraćanje na rad, sadržajno predstavlja osporavanje dopuštenosti otkaza odnosno traženje da se utvrdi nedopuštenim otkaz ugovora o radu.

 

Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica već tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od 8. veljače 2016. zahtijevala utvrđenje nedopuštenosti otkaza iz čega slijedi da je taj tužbeni zahtjev podnesen u roku iz čl. 133. st. 2. ZR.

 

Činjenica da je tužiteljica kasnijim podneskom od 11. svibnja 2017. uredila tužbeni zahtjev tako da je i izričito zahtijevala utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti usmenog otkaza ugovora o radu ne utječe na pravovremenost podnesene tužbe za utvrđenje nedopuštenosti otkaza jer je tim podneskom samo preciznije opisala ono što je tražila već u tužbi.

 

Slijedom navedenog, pogrešno je primijenjena odredba iz čl. 133. st. 2. ZR kada je sud zaključio da je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza podnesen izvan roka propisanog čl. 133. st. 2. ZR.

 

Kako drugostupanjski sud zbog pogrešne primjene čl. 133. st. 2. ZR nije razmotrio sve okolnosti i činjenice (odnosno žalbene razloge) odlučne za odluku o predmetu spora, valjalo je na temelju čl. 400. u vezi s čl. 399. i čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti rješenje, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci.

 

U ponovljenom postupku potrebno je postupiti prema izloženom shvaćanju revizijskog suda i nakon toga donijeti novu i zakonitu odluku.

 

Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku drugostupanjskog suda o troškovima postupka sukladno čl. 164. st. 4. ZPP-a.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 24. lipnja 2020.