- 1 -              Revd 629/2020-2

Broj: Revd 629/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. iz S. B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik H. Č. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. D. Ć. iz B., OIB: …, 2. V. – V. Ć. iz G., H., OIB: … i 3. M. Ć. iz B., OIB: …, koje zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u S., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 2197/2019-2 od 9. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P - 1919/2018 od 2. travnja 2019., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 2197/2019-2 od 9. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P - 1919/2018 od 2. travnja 2019.

Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi prihvatili su zahtjev tužiteljice primjenom odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) cijeneći da su ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću do trenutka kada je objavljena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-I-58/1997, U-I-1235/1997 od 17. studenog 1999. - "Narodne novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) kojom je ukinuta navedena odredba (dakle, citirajući pravno shvaćanje iznijeto u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske, zahtjev broj 35298/04, te naknadno u predmetima Jakeljić protiv Republike Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Republike Hrvatske i Gashi protiv Republike Hrvatske). S druge strane, tuženici se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivaju se na različito pravno shvaćanje (Rev – 3462/93 od 3. svibnja 1995.) koje se odnosi na pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u primjeni odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91) kojom je izvan snage stavljena odredba čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koja se odnosila na stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. U tom smislu prema razlozima na koje se u prijedlogu pozivaju tuženici pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda (Rev – 291714 od 17. travnja 2018., Rev – 2776/16 od 29. siječnja 2019., Rev – 3014/19 od 12. svibnja 2020., Rev – 615/19 od 12. svibnja 2020. i dalje), pa se za postavljeno pitanje ne može uzeti da je važno za za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. lipnja 2020.