- 1 -              Rev 1651/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1651/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz N., kojeg zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u Z., protiv tuženice T. J. Č. (OIB: ...), iz Z., koju zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u Z., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1013/2018-4 od 22. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-117/2015-55 od 29. svibnja 2018., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1013/2018-4 od 22. studenoga 2018., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-117/2015-55 od 29. svibnja 2018. u točki II. izreke, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1013/2018-4 od 22. studenoga 2018., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-117/2015-55 od 29. svibnja 2018. u točki I., IV. i VI. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici iseliti iz stana u Z., stan broj ... na ... katu, I stubište, koji se sastoji od jedne sobe, sobice, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika, ukupne površine 42,23 m2 te isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 277.872,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno dospjele iznose, pobliže opisanim u izreci presude (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 77.583,66 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno dospjele iznose pobliže opisanim u izreci presude (točka III. izreke). Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 38.889,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29. svibnja 2018. do isplate po stopi pobliže opisanim u izreci presude (točka IV. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 30.434,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29. svibnja 2018. do isplate (točka V. izreke), kao i zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka (točka VI. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I., II., IV. i VI. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti te ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženice protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke, nije osnovana.

 

Revizija tuženice protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I., IV. i VI. izreke, nije dopuštena.

 

Glede revizije tuženice protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke kojom je naložena isplata iznosa od 277.872,87 kn, primjenom čl. 40. st. 1. ZPP, dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP redovna revizija. Stoga je revizija u tom dijelu, bez obzira što je podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, razmatrana kao redovna revizija.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Iako je tuženica paušalno navela da podnosi reviziju zbog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ona te razloge u odnosu na dio presude kojom je tuženici naložena isplata iznosa od 277.872,87 kn, nije ničim obrazložila. Stoga, sukladno odredbama čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP, ovaj sud nije našao postojanje tih revizijskih razloga.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena u dijelu protiv pobijane presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke, valjalo je istu u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

Revizija tuženice protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke, razmatrana je na temelju odredbe čl. 382. st. 2 ZPP, na koju se odredbu tuženica u reviziji i pozvala, jer je za reviziju u ovom dijelu mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio u iznosu od 74.000,00 kn, sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZPP., pa s obzirom da nije ispunjen vrijednosni kriteriji iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1., a niti druge pretpostavke iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i toč. 3. ZPP, nije dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

 

Naime, da bi neko postavljeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) bilo određeno naznačeno u reviziji, potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ – što u konkretnom slučaju nije učinjeno. S druge pak strane treba napomenuti da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Tuženica u reviziji nije određeno naznačila pravno pitanje.

 

Dakle, u ovom predmetu nije ispunjena osnovna pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP (određeno postavljeno pravno pitanje).

 

Slijedom navedenog valjalo je u tom dijelu odbaciti reviziju tuženice protiv drugostupanjske presude, kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Glede revizije tuženice protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki IV. i VI. izreke kojima je odlučeno o parničnim troškovima, valja istaknuti da revizija glede odluke o parničnom trošku nije dopuštena.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

 

Slijedom navedenog revizija tuženice protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP, u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. ZPP istu valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 24. lipnja 2020.

 

              Predsjednica vijeća:

              Jasenka Žabčić, v.r.