- 1 -              Revd 172/2020-2

Broj: Revd 172/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika G. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. R., dipl. iur. kod tuženika, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 3770/19-2 od 29. listopada 2019., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pst - 337/2014 od 18. lipnja 2019., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 3770/19-2 od 29. listopada 2019., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pst - 337/2014 od 18. lipnja 2019.

Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je u konkretnom slučaju riječ o naknadi za nekretninu (čl. 33. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14/) koja je oduzeta bez zakonom predviđenog postupka (faktično izvlaštenje), a koja tražbina prema shvaćanju ovog suda (Revx – 311/17 od 7. lipnja 2017.) ne može zastarjeti sve dok vlasnik može zahtijevati njezin povrat. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju s gradnjom prometnice započeto je 2011. u kojoj godini je izdana i pravomoćna lokacijska dozvola (15. travnja 2011.), dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 31. ožujka 2014. S druge strane Zakon o cestama ("Narodne novine" broj 84/11) stupio je na snagu 21. srpnja 2011. Dakle, zastarijevanje je prekinuto podnošenjem tužbe u roku predviđenom odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), koji rok se u konkretnom slučaju primjenjuje (Revx – 54/08 od 29. listopada 2008.), pa se pitanja kako ih je u prijedlogu postavio tuženik ne mogu cijeniti kao pitanja koja su važna za odluku u sporu i za za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. lipnja 2020.