- 1 -              Revr 190/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 190/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz T., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik A. F., odvjetnik u O., protiv tuženika T. M. d.o.o. iz O., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-186/17-2 od 29. lipnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-241/16-19 od 3. ožujka 2017., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Prihvaća se revizija tuženika, preinačavaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-186/17-2 od 29. lipnja 2017. i presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-241/16-19 od 3. ožujka 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2008. do 30. travnja 2009. iznos od 9.121,18 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose i sudi:

 

Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.121,18 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

 

- na iznos od 1.009,04 kn od 16.09.2008. do isplate 

- na iznos od 1.009,04 kn od 16.10.2008. do isplate,

- na iznos od 1.009,04 kn od 15.11.2008. do isplate,

- na iznos od 1.009,04 kn od 15.12.2008. do isplate,

- na iznos od 1.009,04 kn od 15.01.2009. do isplate,

- na iznos od 1.009,04 kn od 16.02.2009. do isplate,

- na iznos od 1.009,04 kn  od 15.03.2009. do isplate,

- na iznos do 1.028,95 kn od 15.04.2009. do isplate

- na iznos od 1.028,95 kn od 16.05.2009. do isplate,

 

              II.              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog i trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.402,15 kn, u roku od 8 dana.

 

              III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 25.880,00 kn s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama (točka I. izreke) te manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2008. do 31. svibnja 2009. u ukupnom iznosu od 10.150,13 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema svakomjesečnom dospijeću za isplatu i to: za kolovoz 2008. iznos od 1.009,04 kn s kamatama od 16. rujna 2008. do isplate, za rujan 2008. iznos od 1.009,04 kn s kamatama od 16. listopada 2008. do isplate, za listopad 2008. iznos od 1.009,04 kn s kamatama od 15. studenoga 2008. do isplate, za studeni 2008. iznos od 1.009,04 kn s kamatama od 15. prosinca 2008. do isplate, za prosinac 2008. iznos od 1.009,04 kn s kamatama od 15. siječnja 2009. do isplate, za veljaču 2009. iznos od 1.009,04 kn s kamatama od 15. ožujka 2009., za ožujak 2009. iznos od 1.028,95 kn s kamatama od 15. travnja 2009., za travanj 2009. iznos od 1.018,95 kn s kamatama od 16. svibnja 2009. do isplate, za svibanj 2009. iznos od 1.028,95 kn s kamatama od 15. lipnja 2009. do isplate (točka II. izreke). Preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti, preko dosuđenog iznosa, odbijen je kao neosnovan (točka III. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 16.331,25 kn (točka IV. izreke), a preostali dio zahtjeva tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan (točka IV. izreke).

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odlučeno da se tužitelju ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu (točka II. izreke).

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) u kojoj predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske odluke na način da tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, osim za iznos razlike plaće za mjesec svibanj u iznosu od 1.028,95 kn, te tužitelju dosudi troškove postupka, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija je u odnosu na materijalnopravno pitanje naznačeno u reviziji osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a tuženik je naznačio veći broj postupovnopravnih i jedno materijalnopravno pitanje, a razloge važnosti, ukazujući na odluku revizijskog suda broj Rev-662/07 od 14. studenoga 2007., navodi samo u odnosu na materijalnopravno pitanje:

 

"Saznaje li oštećeni za štetu kod naknade štete s naslova izgubljene zarade, u vidu razlike između isplaćene naknade za bolovanje i plaće koju bi oštećeni u normalnom tijeku stvari ostvarivao, tek po prestanku privremene spriječenosti za rad odnosno da li se za početak tijeka zastarijevanja naknade štete s osnove izgubljene zarade koja nastaje sukcesivno, a u vidu razlike između isplaćene naknade za bolovanje i plaće koju bi oštećeni u normalom tijeku stvari ostvarivao, uzima datum isplate naknade plaće ili dan prestanka privremene spriječenosti za rad?"

 

Po ocjeni ovog suda naznačeno materijalnopravno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj, kao zaposlenik tuženika, pretrpio uslijed ozljede na radu u štetnom događaju od 31. srpnja 2008.

 

              Sporno je je li nastupila zastara zahtjeva za naknadu štete s osnove izgubljene zarade koju tužitelj potražuje u visini razlike između plaće i naknade za bolovanje.

 

              Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio zahtjev za naknadu štete s osnove izgubljene zarade za razdoblje od 1. kolovoza 2008. do 31. svibnja 2009. u iznosu od 10.150,13 kn za s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a drugostupanjski sud je, ocijenivši da je prigovor zastare pravilno odbijen, potvrdio prvostupanjsku presudu uz obrazloženje da je tužitelj za štetu s osnove izgubljene zarade saznao kada je prestala privremena nesposobnost za rad tj. 31. svibnja 2009. te da, stoga, do dana podnošenja tužbe (22. svibnja 2012.) nije protekao subjektivni zastarni rok od tri godine.

 

              Tuženik smatra da je tužitelj saznao za štetu s osnove izgubljene zarade neposredno nakon isplate naknade za bolovanje, pa da je, stoga, nastupila zastara, osim u dijelu koji se odnosi na razliku plaće za mjesec svibanj 2009. u iznosu od 1.028,95 kn koji revizijom ne osporava.

 

              Prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

 

              Prema odredbama čl. 230. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st. 1.), a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (st. 2).

 

              Za štetu koja se ogleda u razlici između plaće i naknade za vrijeme bolovanja tužitelj je saznao neposredno nakon isplate naknade za bolovanje. To znači da je prije podnošenja tužbe (22. svibnja 2012.) protekao trogodišnji subjektivni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO-a, računajući od saznanja za štetu i počinitelja, te da je za štetu s osnove izgubljene zarade za razdoblje od 1. kolovoza 2008. do 30. travnja 2009. nastupila zastara.

 

              Pogrešno su, stoga, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 230. st. 1. ZOO-a kada su ocijenili prigovor zastare neosnovanim te slijedom toga u cijelosti prihvatili zahtjev za naknadu štete s osnove izgubljene zarade.

 

              Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, revizija tuženika prihvaćena, preinačene su nižestupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete s osnove izgubljene zarade za razdoblje od 1. kolovoza 2008. do 30. travnja 2009. u ukupnom iznosu od 9.121,18 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

 

              Uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u postupku, ovaj sud nalazi da je uspjeh stranaka podjednak te da bi u konkretnoj situaciji valjalo primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a odrediti da svaka stanka snosi svoje troškove postupka. Međutim, budući da ovaj sud nije mogao preinačiti nižestupanjske odluke na štetu revidenta, odluka o troškovima parničnog postupka nije dirana.

 

Kako je tuženik djelomično uspio s revizijom te kako se u konačnici i žalba tuženika protiv prvostupanjske presude ukazuje djelomično osnovanom, valjalo je razmjerno uspjehu u tim stadijima postupka dosuditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 655,47 kn te trošak revizijskog postupka u iznosu od 746,68 kn, što ukupno iznosi 1.402,15 kn (Tbr. 10. t. 1. i t. 6. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika,"Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14) te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

              Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 24. lipnja 2020.