Pristupanje sadržaju
- 1 - Revr 186/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. A., odvjetnik u S., protiv tuženika Ustanove … D., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-551/14 od 22. listopada 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-469/12 od 2. travnja 2014., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-551/14 od 22. listopada 2015. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 1. veljače 1999. do 31. prosinca 2007. bruto iznos od 214.830,98 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, kako je to pobliže označeno u izreci. Ujedno je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 74.690,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske odluke reviziju je podnio tuženik pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud nižestupanjske presude preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode te predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
Revizija tuženika je osnovana.
Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za koju tužitelj tvrdi da bi mu bila isplaćena u razdoblju od veljače 1999. do prosinca 2007. u slučaju da mu tuženik nije nedopušteno otkazao Ugovor o radu na radnom mjestu samostalni referent grafičke djelatnosti.
U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da je tužitelj kao zaposlenik tuženika, radio na radnom mjestu samostalnog referenta grafičke djelatnosti u komercijalnoj službi i to temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog dana 25. ožujka 1996.,
- da je navedenim Ugovorom o radu određeno da će tužitelju biti isplaćena plaća u visini od 610 bodova,
- da je taj Ugovor otkazan Odlukom tuženika br. 16/SG S. 11. siječnja 1999. god", a tužitelju je istovremeno ponuđeno zaključenje Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto pomoćni skladištar u R. K.,
- da je Ugovor o radu za radno mjesto pomoćni skladištar tužitelj zaključio s tuženikom dana 25. siječnja 1999., a navedenim Ugovorom i to čl. 9. istog, određena je plaća tužitelja u visini od 610 bodova,
- da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1780/02 od 15. listopada 2003. poništen Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora br. 16/SG S. 11. siječnja 1999. god." te je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na poslove radnog mjesta samostalni referent grafičke djelatnosti,
- da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1175/04 od 2. srpnja 2004.,
- da je u dopisu tuženika broj: 1525/SA/SG od 10. rujna 2004., upućenom tužitelju, navedeno da se sukladno presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž-1175/04 od 2. srpnja 2004., a kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1780/02 od 15. listopada 2003., poništava Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora broj 16/SG od 11. siječnja 1999. te se tužitelj vraća na poslove samostalni referent grafičke djelatnosti, tako da i dalje ostaje na snazi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25. ožujka 1996. kojim je tužitelj raspoređen na poslove samostalni referent grafičke djelatnosti,
- da je dopisom broj 1699/SA/SG od 11. listopada 2004., upućenom tužitelju, tuženik obavijestio tužitelja da ostaje na snazi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25. ožujka 1996. kojim je tužitelj raspoređen na radno mjesto samostalni referent grafičke djelatnosti, a tužiteljeva plaća po istom Ugovoru o radu da iznosi 610 bodova, a što preračunato u sadašnje koeficijente složenosti radnog mjesta da iznosi koeficijent 1,42,
- da je radno mjesto samostalnog referenta grafičke djelatnosti ukinuto zbog promjene sistematizacije radnih mjesta (Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta),
- da su radna mjesta samostalnog komercijalnog referenta (do 7. siječnja 2004.), samostalnog komercijalista (u razdoblju od 7. siječnja 2004. do 16. siječnja 2007.) i stručnog suradnika za nabavu (u razdoblju od 17. siječnja 2007. pa do umirovljenja tužitelja u prosincu 2007.) radna mjesta sa sličnim poslovima radnog mjesta samostalnog referenta grafičke djelatnosti,
- da razlika plaće po kojoj je tužitelj bio plaćen i plaće obračunate po koeficijentu 2,60 za razdoblje do 31. siječnja 2004. i koeficijenta 2,40 za razdoblje nakon 1. veljače 2004. u spornom razdoblju iznosi u bruto svoti 214.830,98 kuna (prema nalazu i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka dipl. oec. V. K.).
Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud u bitnom zaključuje da tužitelj ostvaruje pravo na isplatu razlike koja bi tužitelju bila isplaćena da nije došlo do nedopuštenog otkazivanja njegovog Ugovora o radu na radnom mjestu samostalnog referenta grafičke djelatnosti u komercijalnoj službi (koje radno mjesto je uslijed promjene sistematizacije tuženika ukinuto, međutim odgovara mu radno mjesto (odnosno plaća) samostalnog komercijalnog referenta, samostalnog komercijalista i stručnog suradnika za nabavu te plaće koja je tužitelju kroz utuženo razdoblje isplaćivana za radno mjesto pomoćnog skladištara u R. K., pri čemu prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u ukidnoj odluci poslovni broj Gžx-814/11 od 15. ožujka 2012. nije odlučujuća stručna sprema koja se zahtjeva za pojedino radno mjesto, već je to vrsta poslova koje obavlja radnik. Shodno navedenom, prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 85. st. 3. i 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 i 68/05 – dalje: ZR), obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama.
Drugostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a, potvrđuje prvostupanjsku odluku, prihvaćajući analizu i utvrđenje prvostupanjskog suda o sličnosti ukinutog radnog mjesta samostalnog referenta grafičke djelatnosti i stručnog suradnika za nabavu. Pri tome drugostupanjski sud izvodi zaključak da se na temelju ugovora o radu ne plaća stručna sprema već rad i radni učinci, a školska sprema je pretpostavka za korektno obavljanje poslova koje radnik izvršava.
Revident u okviru revizijskih razloga opravdano ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. To iz razloga što je prvostupanjski sud, između ostalog, utvrdio da ukinutom radnom mjestu samostalnog referenta grafičke djelatnosti prema vrsti poslova odgovara radno mjesto samostalnog komercijalista i stručnog suradnika za nabavu, a koje utvrđenje je tuženik osporavao u žalbi protiv prvostupanjske presude, dok drugostupanjska presuda ne sadrži razloge na kojima drugostupanjski sud zasniva činjenično utvrđenje o sličnosti ukinutog radnog mjesta i radnog mjesta samostalnog komercijalista.
Kod ocjene dokaza (čl. 8. ZPP-a), sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama) i onda kad sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju odluku o činjenicama koje smatra istinitima.
Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer pobijana odluka ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku drugostupanjski sud će, imajući na umu naprijed navedeno, ocijeniti sve relevantne žalbene prigovore i nakon toga donijeti novu odluku o žalbi tuženika.
Pri tome će imati na umu da u situaciji kada je naloženo vraćanje radnika na rad na radno mjesto koje je uslijed promjene sistematizacije tuženika ukinuto (Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta), poslodavac ispunjava svoju obvezu vraćanja na posao i ako radnika rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu (tako i Revr- 1424/10-2 od 23. ožujka 2011 i Revr-360/18-2 od 5. lipnja 2019.).
Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Željko Glušić, v.r.