- 1 -              Revd 869/2020-2

Broj: Revd 869/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik N., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., Stalna služba u N., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3503/2019-2 od 12. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-457/2019-7 od 4. studenoga 2019., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3503/2019-2 od 12. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-457/2019-7 od 4. studenoga 2019.

              Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, iz sadržaja prvog i trećeg pitanja proizlaze da podnositeljica prijedloga polazi od tvrdnji i činjenica na kojima nižestupanjski sudovi nisu utemeljili odluke, pa o istima ne ovisi odluka u sporu. U situaciji kada nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da je tuženik zajedno sa svojim pravnim prednicima bio u neprekinutom posjedu spornih nekretnina još od 50-ih godina, zbog čega je do dana podnošenja tužbe proteklo više od 40 godina, niti četvrto pitanje, nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Drugim pitanjem podnositeljica prigovara nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, slijedom čega isto pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. lipnja 2020.