Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Rev-x 854/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća, i Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. R. iz N., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. i J. iz R., protiv tuženice R. B. iz B., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u B., radi isplate i utvrđenja, u pravnoj stvari protutužiteljice R. B., protiv protutuženika: 1. L. R. i 2. E. d.o.o. N., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o reviziji tuženice-protutužiteljice R. B. protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, posl. br. Gž-1138/08-2 od 14. lipnja 2010., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bujama posl. br. P-306/03-69 od 5. prosinca 2007., u sjednici održanoj 29. siječnja 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos 439.177,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 1997. do isplate. Pod toč. II. izreke u preostalom dijelu iznad dosuđenog u toč. I. izreke za iznos 319.372,85 kn tužbeni zahtjev tužiteljice L. R. je odbijen. Pod toč. III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice L. R., na utvrđenje ima pravo zadržaja – retencije u posjedu nekretnine k.č. br. 1453/1 u naravi zemljište i objekt – skladište sagrađeno na navedenom zemljištu, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka u predmetu P-468/98 radi isplate i ispražnjenja. Pod toč. IV. izreke naloženo je 2. tuženiku E. d.o.o. da tužiteljici R. B. preda u posjed slobodan od osoba i stvari objekt – skladište koje se nalazi na k.č.br. 1453/1 k.o. B. kao i navedenu parcelu. Pod toč. V. izreke 1. protutužiteljica R. B. odbijena je sa zahtjevom da se naloži protutuženici L. R. da tužiteljici R. B. preda u posjed opisani objekt u toč. IV. izreke. Pod toč. VI. izreke naloženo je 2. protutuženiku E. d.o.o. da protutužiteljici R. B. na ime naknade za korištenje objekta i zemljišta počevši od 25. studenoga 1998. i dalje do ispražnjenja prostora isplati mjesečnu naknadu u iznosu 3.750,00 kn s pripadajućim kamatama. Pod toč. VII. izreke odbijen je tužbeni zahtjev protutužiteljice R. B. u odnosu na tuženicu L. R., a kojim se nalaže tuženici L. R. da protutužiteljici R. B. na ime naknade za korištenje objekta i zemljišta, počevši od 25. studenoga 1998. i dalje do ispražnjenja prostora, isplati mjesečnu naknadu u iznosu 3.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Pod toč. VIII. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina 1. protutužiteljice R. B. prema tuženici L. R. na ime naknade za stanovanje u mjesečnom iznosu od 3.000,00 kn ili godišnje 36.000,00 kn ili ukupno za pet godina 180.000,00 kn. Pod toč. IX. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Drugostupanjskom presudom u st. 1. izreke djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice-protutuženice L. R. i djelomičnim odbijanjem žalbe tuženice-protutužiteljice R. B. i tuženika E. d.o.o. N., kao neosnovanih preinačuje se presuda Općinskog suda u Bujama posl. br. P-306/03-69 od 5. prosinca 2007., u dosuđujućem i odbijajućem dijelu pod toč. I. i II. izreke na način da ista sada, u tom dijelu glasi:

 

"I.              Nalaže se tuženici-protutužiteljici  R. B. da tužiteljici-protutuženici L. R. isplati iznos od 651.628,36 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja na ta iznos teče počev od 1. siječnja 1997. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II.              U preostalom dijelu iznad iznosa dosuđenog pod toč. I. izreke ove presude za iznos od 106.921,52 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice L. R. odbija se kao neosnovan."

 

Ujedno je rješenjem djelomično prihvaćena žalba tužiteljice protutuženice te tuženice i protutužiteljice i 2. protutuženika i ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na dosuđeni trošak parničnog postupka i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnijela tuženica-protutužiteljica R. B. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnome ponavljajući žalbene navode da sud nije utvrdio je li protutužiteljica-tuženica R. B. sudjelovala i doprinijela izvedbi navedenih radova, u vezi čega postoje proturječnosti i nelogičnosti u obrazloženju presude. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje, podredno preinači i usvoji zahtjev protutužiteljice-tuženice R. B. u cijelosti u odnosu na oba tuženika, te odbije tužbeni zahtjev tužiteljice L. R..

 

Protutuženici nisu odgovorili na reviziju protutužiteljice-tuženice R. B..

 

Revizija protutužiteljice-tuženice R. B. nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.

 

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni i proturječni.

 

Protutužiteljica-tuženica R. B. u reviziji analizira i daje svoju ocjenu provedenih dokaza, čime ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz kojih razloga se u smislu odredbe čl. 385. ZPP revizija ne može ni podnijeti.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice-protutuženice L. R. za isplatu iznosa 758.549,88 kn na ime izvršenih ulaganja u objekte u vlasništvu tuženice-protutužiteljice R. B. a koji se sastoje u adaptaciji štale, renoviranja stare kuće, izgradnja novosagrađenog gospodarskog objekta – poslovnog prostora, izgradnja platoa i istovarne rampe, te izgradnja vodospreme, kao i zahtjev za retenciju – pravo zadržanja posjeda navedene nekretnine kčbr. 1453/1 u naravi zemljište i objekt – skladište sagrađeno na navedenoj čestici.  Ujedno i zahtjev tuženice-protutužiteljice R. B. da tužiteljici-protutuženici L. R. i 2. protutuženiku E. d.o.o. N. predaju u posjed slobodan od osoba i stvari objekt – skladište na kčbr. 1453/1, te da su joj isti dužni od 25. studenoga 1998. do ispražnjena tog prostora solidarno isplatiti mjesečnu naknadu 3.750,00 kn s pripadajućom kamatom, te zahtjev protutužiteljice-tuženice da se utvrdi postojanje njezine novčane tražbine u odnosu na protutuženicu-tužiteljicu L. R. na ime naknade za stanovanje u godišnjem iznosu 36.000,00 kn u odnosu ukupno 180.000,00 kn.

 

Iz spisa proizlazi nespornim da je tužiteljica L. R. kćer tuženice R. B., da je živjela kod svoje majke u razdoblju od 1990. do 1997., nakon čega se odselila. Nadalje, da tuženica R. B. vlasnica predmetne nekretnine kčbr. 1453/1 k.o. B., te da iz navoda protutužbe proizlazi da je između nje i tužiteljice L. R. postojao dogovor o prijenosu vlasništva te nekretnine (P-63/99). Nadalje, proizlazi da se tuženik E. d.o.o. nalazio i sada se nalazi u posjedu objekta – skladišta izgrađenog na predmetnoj nekretnini kčbr. 1453/1 k.o. B., koja činjenica proizlazi iz odgovora na tužbu tog tuženika (predmet P-63/99).

 

U postupku je utvrđeno da su ulaganja tužiteljice L. R. izvršeni radovi u navedenu nekretninu, a koji radovi za tuženicu-protutužiteljicu R. B. predstavljaju korisne i nužne troškove, koje je dužna naknaditi tužiteljici-protutuženici L. R. (iskazi saslušanih svjedoka, te nalaz i mišljenja građevinskog vještaka). Ulaganja tuženice-protutužiteljice R. B., N. Z. - njezine druge kćerke i unuka Z. M. su neznatna, sukladna utvrđenim materijalnim prilikama, koje predstavljaju obiteljsko pomaganje, a koji radovi nisu svakodnevni i od bitnog utjecaja, pa predstavljaju uobičajene radove kojima se članovi obitelji međusobno pomažu i ne radi se o njihovom znatnom doprinosu pri izvođenju tih radova. Utvrđeno je da su ulaganja tužiteljice-protutuženice L. R. u skladišni prostor i vodospremu korisna i za tuženicu-protutužiteljicu R. B. koja će te objekte moći davati u zakup budući postoji njezina namjera i zahtjev za isplatu zakupnine za korištenje tog prostora od II-tuženika E. d.o.o. N.. Stoga, budući da navedeni poslovni prostor koristi i drži u posjedu upravo II-tuženik E. d.o.o., to je taj tuženik dužan isti poslovni prostor predati u posjed tuženici-protutužiteljici odnosno za korištenje istog plaćati zakupninu. Utvrđeno je da su odnosi tužiteljice i tuženice bili skladni, da je tužiteljica besplatno stanovala kod tuženice i kod takvih odnosa su nastala ulaganja u objekte tuženice, radi čega je tužiteljica R. B. odbijena s tim dijelom tužbenog zahtjeva (toč. V. izreke prvostupanjske presude).

 

Drugostupanjski sud smatra da je u pravu tužiteljica-protutuženica L. R. kada ističe da izvršena ulaganja u izgrađene objekte koje je koristila za vrijeme stanovanja su korisna i za tuženicu-protutužiteljicu R. B., koja će navedeni objekt moći koristiti za te potrebe kao i iznajmljivanje, time da je navedenom izgradnjom i ulaganjima došlo do povećanja imovine tuženice-protutužiteljice R. B. za iznos 212.451,33 kn, zbog čega je u tom dijelu i preinačio prvostupanjsku presudu, pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja, drugostupanjski sud je pravilno prihvatio žalbu tužiteljice-protutuženice L. R. (i odlučio kao u toč. I. i II. drugostupanjske presude), a odbio kao neosnovanu žalbu tuženice-protutužiteljice R. B. i protutuženika E. d.o.o. N..

 

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo (toč. I. i II. izreke drugostupanjske presude – čl. 39. st. 5., čl. 72. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima “Narodne novine” br. 53/91, 9/92 i 77/92, čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima “Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i čl. 287. st. 1. i čl. 286. st. 1. Zakona o obveznim odnosima “Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01).

 

Prema odredbi čl. 396. a. st. 1. i 2. ZPP, kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. tog Zakona, revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, time da je tada dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, to se radi nepotrebnog ponavljanja na njih poziva, time da će se na internetskim stranicama ovog suda objaviti razlozi presude Županijskog suda u Puli-Pola, posl. br. Gž-1138/08-2 od 14. lipnja 2010..

 

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 393. u svezi čl. 396. a. st. 1. i 2. ZPP, reviziju tuženice-protutužiteljice R. B. odbiti (u odnosu na drugostupanjsku presudu) i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 29. siječnja 2013.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu