- 1 -              Rev 769/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 769/2015-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. D. iz H., kojeg zastupa punomoćnik B. D., odvjetnik u S., protiv tuženika D. Č. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici M. P., J. F. i J. C., odvjetnici u S., radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gžst-183/14-3 od 20. studenoga 2014. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Starom Gradu broj P-54/11 od 30. prosinca 2013., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžst-183/14-3 od 20. studenoga 2014. u toč. 1. i dijelu točke 2. njene izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove i presuda Općinskog suda u Starom Gradu broj P-54/11 od 30. prosinca 2013. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao čest.zem.33/2 i čest.zem.33/4 z.u.1263 k.o. H. za cijelo, pa se isti ovlašćuje da na temelju ove presude zatraži i postigne u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika."

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju troškove ovog postupka."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 38.125,00 kn, u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

 

"1. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Starom Gradu posl. br. III-P-54/11 od 30. prosinca 2013. godine u odluci o glavnoj stvari (točka I. izreke prvostupanjske presude).

 

2. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Starom Gradu posl. br. III-P-54/11 od 30. prosinca 2013. godine i rješava:

Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 26.875,00 kuna, dok se ostali zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 12.250,00 kuna odbija.

 

3. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova odgovora na žalbu."

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspio u sporu, tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude tako da prihvati tužbeni zahtjev ili da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

 

Revizija je osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Predmet ovog postupka tužiteljevi su zahtjevi da se presudom utvrdi njegovo pravo vlasništva nekretnina opisanih u izreci prvostupanjske presude na temelju dosjelosti i da ga se ovlasti da to pravo upiše u zemljišne knjige.

 

U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je koji su sve dokazi provedeni, opširno su reinterpretirani iskazi saslušanih svjedoka i stranaka te sadržaj isprava u koje je izvršen uvid, među kojim dokazima su i oni u prilog tuženikovih tvrdnji na kojima temelji protivljenje tužbenom zahtjevu, a tiču se tvrdnji o tome da je tužiteljeva baka pravnim poslom, darovanjem, raspolagala predmetnim nekretninama i da ih je tuženik stekao pravnim poslom kroz daljnji slijed pravnih raspolaganja tim nekretninama, te da je od njihova stjecanja i u njihovu posjedu. Međutim, u konačnici se ocjena o neosnovanosti tužbenih zahtjeva svela na zaključak o nepoštenju tužiteljeva posjeda i, stoga, na nedostatak pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91) i Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12), jer tužitelj nije pošteni odnosno savjesni posjednik predmetnih nekretnina. Zaključak o tome da tužiteljev posjed nije pošten odnosno savjestan obrazložen je pak utvrđenjem da „...se u konkretnom slučaju radi o nekretninama koje su oduzete konfiskacijom ocu tužitelja D. M. pok. T., pa kako iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da mu je već 1946. godine bilo poznato da je cjelokupna imovina njegovog oca konfiscirana, uključujući i predmetne nekretnine, to ovaj sud smatra da tužitelj kao nepošten (nesavjestan) posjednik nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed ...“.

 

Obrazloženje drugostupanjske presude, glede odluke o glavnom zahtjevu, utemeljeno je na odredbi čl. 368. st. 1. ZPP i zaključku o pravilnosti utvrđenja u vezi s nepoštenjem tužiteljeva posjeda i posljedično tome o nedostatku pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću primjenom istoga materijalnog prava na koje se pozvao i prvostupanjski sud.

 

Osnovano se u reviziji ukazuje na proturječnost razloga glede zaključka o nepoštenju tužiteljeva posjeda s obzirom na činjenična utvrđenja na koja se sami nižestupanjski sudovi pozivaju. Naime, nije uopće sporno da su predmetne nekretnine konfiscirane tužiteljevu ocu odlukom Kotarskog narodnog suda u Hvaru broj Konf-29/45 od 17. siječnja 1945. i da je tužitelj za to znao. Te je činjenice tužitelj sam iznio već u tužbi, pa činjenicu njegova saznanja za konfiskaciju nekretnina njegovu ocu, na kojoj se gradi zaključak o nepoštenju tužiteljeva posjeda, uopće nije trebalo utvrđivati dokazima (čl. 221. st. 1. ZPP). Međutim, nastavno na izloženo obrazloženje o utjecaju tužiteljeva saznanja za činjenicu konfiskacije predmetnih nekretnina njegovu ocu, obrazloženje obje nižestupanjske odluke sadrži, kao odlučno, i utvrđenje da je spomenuta odluka o konfiskaciji od 17. siječnja 1946. ukinuta odlukom istoga tijela od 31. kolovoza 1946., kojom je vlasništvo predmetnih nekretnina ujedno i preneseno na tužiteljevu baku M. D. (a ne vraćeno tužiteljevu ocu kojem su nekretnine konfiscirane). Ta činjenica među strankama i nije sporna. Kako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da tužitelj tvrdi da su „njegova obitelj i on osobno u kvalificiranom i kontinuiranom posjedu predmetnih nekretnina već više od 70 godina“, proizlazi zapravo tužiteljeva tvrdnja o kontinuitetu posjeda njega i njegovih prednika (bake). Tuženik, pak, ne osporava da je vlasnica nekretnina nakon konfiskacije postala tužiteljeva baka, već osporava da je tužitelj uopće u bilo kakvom posjedu predmetne nekretnine nakon što je sada pokojna tužiteljeva baka, kako to tvrdi tužitelj, njima raspolagala pravnim poslom, što tijekom postupka i dokazuje.

 

S obzirom na navedeno, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, između ostaloga, i ako su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke).

 

U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, vodeći računa o tome što je među strankama sporno, nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu, a u odluci će dati jasne razloge o odlučnim činjenicama.

 

Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke).

 

Zagreb, 24. lipnja 2020.