- 1 -              Rev 594/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 594/2020-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u G., G., OIB: ..., protiv tuženika M. Ž. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5237/17-3 od 27. kolovoza 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-685/10-49 od 25. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5237/17-3 od 27. kolovoza 2019. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 34.848,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 7.500,00 kn.

 

              Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je prvostupanjskom presudom odbijeni tužbeni zahtjev prihvaćen. Ujedno je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 9.250,00 kn, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka te je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi i trošak žalbe u iznosu od 1.000,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu odbijanjem žalbe tužitelja i potvrđivanjem prvostupanjske presude.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik naznačuje pitanja koje se u bitnom svode na pitanje:

 

Postoji li, u situaciji kad je obveznik uzdržavanja ispunjavao svoju obvezu naloženu pravomoćnom sudskom presudom, o čemu majka djece kao ovlaštenika uzdržavanja, nije izvijestila nadležni centar za socijalnu skrb, obveza tuženika za vraćanje iznosa isplaćenih na temelju odredbe čl. 352.  Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03,17/04, 136/04 i 107/04 - dalje: ObZ)?

 

Obrazlažući važnost navedenog pitanja ukazuje na odluku ovog suda broj Rev-654/11-2  od 28. veljače 2012. u kojoj da je izraženo shvaćanje s kojim ono u pobijanoj presudi nije podudarno.

 

Po ocjeni ovog suda navedeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu svote od 34.848,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od isplate svake pojedinačne svote, a koje je Centar za socijalnu skrb S., Podružnica O., na temelju svojega rješenja od 20. ožujka 2008. isplaćivao na ime privremenog uzdržavanja za djecu tuženika, mlljt. F. i mlljt. F. Ž. iz O., njihovoj majci i zakonskoj zastupnici K. B.

 

Pošavši od utvrđenja

 

- da je rješenjem, Centra za socijalnu skrb S., Podružnica O. od 20. ožujka 2008., donesenim na temelju odredbe čl. 352. ObZ odobrena isplata novčanih sredstava za privremeno uzdržavanje djece tuženika u svoti od 968,00 kn mjesečno sve dok tuženik obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati svoju obvezu;

 

- da je u razdoblju od 31. siječnja 2008. do 31. siječnja 2011., na koje se odnosi razdoblje u kojemu je Centar za socijalnu skrb S., Podružnica O. tuženik uplaćivao svotu dosuđenog zakonskog uzdržavanja u visini iznad dosuđene mjesečne svote privremenog uzdržavanja, a o čemu majka mlljt. djece nije izvijestila Centar za socijalnu skrb,

 

prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

 

Pritom prvostupanjski sud navodi da privremeno uzdržavanje nema za cilj prisilnu naplatu cjelokupno dosuđenog uzdržavanja prema pravomoćnoj sudskoj odluci, već je odlučno da tuženik ne podmiruje svoje tekuće obveze uzdržavanja, a što bi predstavljalo pretpostavku za održavanje na snazi rješenja o privremenom uzdržavanju od 20. ožujka 2008. Budući da je ta pretpostavka otpala da više nije postojao razlog za postupanje po navedenom rješenju.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio neodlučnom  činjenicu da je tuženik izvršavao svoju obvezu, a i kad bi bile točne tvrdnje o ispunjavanju obveze da je tuženik taj koji je o tome trebao izvijestiti Centar za socijalnu skrb S. Smatra drugostupanjski sud da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da na strani tuženika nije došlo do stjecanje bez osnove u širem smislu, odnosno da nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

 

Osnovana je tvrdnja tuženika da je drugostupanjski sud ocjenjujući neodlučnom činjenicu da je on u razdoblju u kojem je Centar za socijalnu skrb S. postupao po rješenju od 20. ožujka 2008. izvršavao svoju obvezu uzdržavanja pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1119. ZOO.

 

Prema navedenoj odredbi tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

 

Utvrđenje je prvostupanjskog suda da je prema navedenom rješenju Centra za socijalnu skrb S. isplata odobrenih sredstava trebala biti vršena sve dok tuženik ne počne izvršavati svoju obvezu, dok je u toč. III. rješenja određeno da je majka djece K. B. dužna odmah, a najkasnije u roku od osam dana od nastanka prijaviti svaku promjenu koja bi mogla utjecati na ostvarivanje prava iz toč. I. rješenja.

 

Ako je tuženik izvršavao svoju obvezu uzdržavanja prestala je obveza Centra za socijalni rad S. za postupanje po rješenju od 20. ožujka 2008. i plaćanjem odobrenog iznosa privremenog uzdržavanja, tužitelj plaćanjem utuženih iznosa nije učinio izdatak za tuženika i na strani tuženika nije došlo dio stjecanja bez osnove (u širem smislu).

 

Budući da je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio dati razloge o žalbenim navodima vezanim na ispunjenje tražbine po tuženiku nema mjesta preinaci drugostupanjske presude već je trebalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 24. lipnja 2020.