- 1 -              Revt 364/2014-2

Broj: Revt 364/2014-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika U. G. d.o.o u stečaju, Z., koga zastupa punomoćnica Đ. D.-G., odvjetnica u K. i umješača na strani tužitelja S. R., A., O., Republika Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Odvjetničkom uredu B., G., B. u Z., protiv prvotuženika M. S. iz V., i drugotuženika-protutužitelja D. F. iz Z., koga zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u O., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika i vraćanja dionica te utvrđenja prava vlasništva nad dionicama, odlučujući o reviziji drugotuženika-protutužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-4029/13-3 od 17. rujna 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-3712/11 od 5. studenoga 2012., u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se revizija drugotuženika-protutužitelja D. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je bez učinka prema stečajnoj masi Ugovor o zamjeni dionica (udjela) između tužitelja U. G. d.o.o. i drugotuženika D. F. (toč. I izreke), te je odbijen protutužbeni zahtjev drugotuženika kojim traži utvrđenje da je on vlasnik 36.437 dionica trgovačkog društva V. d.d. Z. koje se vode kao redovne dionice V.-R-A. a predstavljaju 11,87 % temeljnog kapitala tvrtke V. d.d. što je protutuženik U. G. d.o.o. u stečaju, Z. dužan priznati i izdati ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva na predmetnim dionicama u knjizi dionica (toč. II izreke). Istovremeno je rješenjem naloženo drugotuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka od 517.4334,64 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. I izreke) dok je odbijen preostali dio zahtjeva od 132.415,36 kn (toč. II izreke).

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda dok je rješenjem preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je naloženo drugotuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 434.045,95 kn.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio drugotuženik-protutužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti pobijane presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i prihvatiti njegov protutužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijane presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije osnovana.

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda i rješenje sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor na koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Pritom revident neosnovano ističe da zaključak drugostupanjskog suda u pogledu znanja drugotuženika o dugovima U. G. d.o.o., nema osnove u prvostupanjskoj presudi jer je drugostupanjski sud na temelju čl. 375. st. 5. ZPP u cijelosti prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda pa tako i zaključak da je iz poslovne povezanosti i odnosa sa prvotuženikom, drugotuženik mogao znati za dugove i financijsko stanje navedenog trgovačkog društva.

              Nadalje, neosnovano revident ističe da su sudovi pobijanim presudama u potpunosti izokrenuli primjenu propisa o teretu dokazivanja (čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP) i da je drugotuženik morao dokazati da nije znao niti mogao znati da će nastupiti u trenutku zaključenja ugovora, insolventnost stečajnog dužnika. To stoga što su nižestupanjski sudovi na temelju dokaza koje je predložio tužitelj zaključili da su tuženici imali namjeru oštetiti vjerovnike (sudovi nisu prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da drugotuženik nije dokazao da nije bilo namjere oštećenja vjerovnika već da nije predložio dokaze koji bi upućivali na drugačija činjenična utvrđenja).

              Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je predmetnim ugovorom o zamjeni dionica, tužitelj (U. G. d.o.o.) prepustilo drugotuženiku 24828 dionica V. d.d. u zamjenu za 5343 dionice društva N. d.d. koje je u trenutku sklapanja ugovora bilo u blokadi s dospjelim i nepodmirenim nalozima za plaćanje u iznosima od 30.000.000,00 kn. Nasuprot tome, predmetne dionice predstavljaju 11,87% temeljnog kapitala  društva V. d.d. i kotirale su na tržištu kapitala, Zagrebačkoj burzi.

              U vrijeme sklapanja ugovora o prepuštanju dionica, U. G. d.o.o. je imala dospjelih dugovanja višem od 3.000.000,00 kn (koja potraživanja su priznata u stečajnom postupku). Budući da je prvotuženik bio direktor tužitelja i da je bio u bliskim poslovnim odnosima s drugotuženikom koji mu je posuđivao novac da kao fizička osoba kupi dionice G. d.d. V. – sudovi su zaključili da je drugotuženik znao za financijsku situaciju tužitelja, odnosno stanje društva i da dionice V. d.d. imaju financijsku vrijednost, dok dionice društva N. d.d. nisu imale vrijednost zbog blokade od 7. svibnja 1995. Stoga su sudovi pravilno zaključili da su zamjenama dionica oštećeni vjerovnici stečajnog dužnika.

              Iz navedenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 131. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06) pa se neosnovano prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 24. lipnja 2020.