Broj: Rev-x 182/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari  tužitelja N. D. iz B., I. H. iz B. i P. B. iz S., koje zastupa punomoćnica I. J., odvjetnica u S., protiv tuženika K. p. S. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u S. i Općine B., koju zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u S., radi predaje nekretnine u posjed, kao i u pravnoj stvari tuženice Općine B. protiv tužitelja radi  utvrđenja prava vlasništva nekretnine i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-6039/08, Gžx-253/08 od 21. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-561/07 od 30. svibnja 2008., u sjednici održanoj 6. veljače 2013.

r i j e š i o   j e

              Odbacuje se revizija tužitelja protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod II. – kao nedopuštena.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se revizija tužitelja protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod I. i III. – kao neosnovana.

Obrazloženje

              Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              «1. Nalaže se tuženiku pod I i tuženiku – protutužitelju pod 2 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predaju u posjed tužiteljima-protutuženicima slobodnu od osoba i stvari nekretninu označenu kao čest. zgr. 321/1 Z.U. 1040 k.o. B., u naravi zgradu (kuća-kino).»

              II. Usvaja se protutužbeni zahtjev koji glasi:

              Utvrđuje se da je Općina B. isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. 321/1 Z.U. 1040 k.o. B., a koja u naravi predstavlja kuću – kino u B., te su dužni tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe izdati joj tabularnu ispravu radi upisa tog prava na  svoje ime uz prethodni izbris s imena upisanog J. K. Š., u protivnom će takovu ispravu zamijeniti ova presuda.

              III. Nalaže se tužiteljima – protutuženicima da  tuženiku ad. 1. naknade parnični trošak u iznosu od 58.560,00 kuna, te tuženiku ad. 2. – protutužitelju u iznosu od 234.606,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

              Protiv te presude reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se pobijana presuda preinači.

              U odgovoru na reviziju tuženica Općina B. predlaže da se revizija odbije.

              Revizija djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

              Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

              Vrijednost predmeta spora dijela presude koji se odnosi na tužbeni zahtjev (izreka prvostupanjske presude pod I.) je 1,185.000,00 kn (utvrđena po sudu na temelju čl. 40. st. 3. ZPP – list 9), dok je vrijednost predmeta spora dijela presude koji se odnosi na protutužbeni zahtjev (izreka prvostupanjske presude pod II.) 1.500,00 kn (naznačena u tužbi u spojenom predmetu P-389/01 na temelju čl. 40. st. 2. ZPP).

              Dakle, na temelju čl. 382. st. 1. ZPP dopuštena je revizija protiv dijela presude koji se odnosi na tužbeni zahtjev, ali nije dopuštena protiv dijela presude koji se odnosi na protutužbeni zahtjev.

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

              Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP je propisano da u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

              Međutim, revidenti u predmetnoj reviziji ne navode određeno pravno pitanje niti razlog zbog kojeg smatraju da bi neko pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

              Zbog toga predmetna revizija u odnosu na dio drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod II. nije dopuštena niti na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa je na temelju čl. 392. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

              Prema odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti  na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidenti se pozivaju na odredbu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, navodeći da su razlozi pobijane presude nejasni i proturječni.

              Međutim, navodi revidenata u reviziji u tom pravcu ne sadrže ništa određeno, već su ti navodi sadržajno činjenični prigovori i iznošenje vlastitih zaključaka suprotnim utvrđenjima u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

              Zbog toga, a i u smislu odredaba čl. 385. st. 1. ZPP takvi navodi revidenata nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje, pa niti u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

              U ovom predmetu je riječ o  zahtjevu tužitelja za predaju u posjed nekretnine na temelju čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06) jer tužitelji smatraju da su oni stekli  vlasništvo te nekretnine.

              Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da tužitelji nisu stekli vlasništvo sporne nekretnine, pa da nisu ovlašteni tražiti vlasničkopravnu zaštitu u odnosu na tu nekretninu.

              Revidenti u reviziji osporavaju pravilnost takvog stajališta ponavljajući svoje ranije materijalnopravne stavove i prigovore u tom pravcu iz dosadašnjeg postupka.

              Međutim, revizijski prigovori tom dijelu presude nisu osnovani, jer nisu od značaja za pravilnost primjene materijalnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Naime, pravomoćnom presudom (u dijelu protiv kojeg revizija nije dopuštena) utvrđeno je da je drugotuženica Općina B. vlasnica predmetne nekretnine, pa se pravilno ukazuje odluka o odbijanju tužbenog zahtjeva tužitelja i revizijski prigovori nisu od utjecaja na primjenu materijalnog prava u tom dijelu presude.

              Iz tih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu, 6. veljače 2013.