Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1384/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1384/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. spol s.r.o., R. Č., OIB: , kojeg zastupaju punomoćnici F. Ž., odvjetnik u Z. i K. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. J. iz Z., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj - 383/2017-4 od 29. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 5015/14-9 od 28. travnja 2016., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj - 383/2017-4 od 29. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 5015/14-9 od 28. travnja 2016.

 

Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja na činjeničnom utvrđenju da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje ugovora o zajmu između stranaka, na kojem činjeničnom osnovu tužitelj temelji svoj zahtjev, dok tužitelj u prijedlogu postavlja više pitanja koja se svode na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja. Daljnja pitanja tužitelja iscrpljuju se u isticanju bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok drugostupanjska odluka nije donesena na temelju nekog zauzetog shvaćanja u primjeni postupovnih odredbi na koje se u prijedlogu poziva tužitelj (koje eventualno nije podudarno s nekim drugim shvaćanjem), pa se za postavljena pitanja ne može uzeti da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

 

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 24. lipnja 2020.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu