- 1 -              Rev 5077/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 5077/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice J. M. V., OIB: …, i drugotužitelja M. V., OIB: …, oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., protiv tuženice H. r., OIB: …, Z., koju zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-196/2019-3 od 19. lipnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3767/16-28 od 28. prosinca 2018., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-196/2019-3 od 19. lipnja 2019. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "I Nalaže se tuženiku H. r. isplatiti I tužiteljici J. M. V. iznos od 30.000,00 kn i II tužitelju M. V. iznos od 30.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. prosinca 2016.godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

 

              II Odbija se I tužiteljica J. M. V. s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 20.000,00 kn i II tužitelj M. V. s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 20.000,00 kn kao previsoko postavljenim.

 

III Nalaže se tuženiku naknaditi I i II tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 9.217,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. prosinca 2018.godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a u roku od 15 dana."

 

              Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pn-3767/16-28 od 28. prosinca 2018. u pobijanim toč. I. i III. izreke i sudi:

 

              1. Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužiteljice J. M. V. (OIB: …) i 2. tužitelja M. V. (OIB: …), oboje iz Z., da im tuženik H. r. (OIB: …) iz Zagreba, svakome isplati iznos od 30.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. prosinca 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao neosnovan.

 

              2. Odbijaju se tužitelji J. M. V. i M. V. sa zahtjevom da im tuženik H. r. nadoknadi parnične troškove ove parnice s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. prosinca 2018. do isplate, kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužiteljima J. M. V. i M. V. da naknade tuženiku H. r. iz Z. parnične troškove u iznosu od 7.212,50 kuna u roku od 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnih pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu odluku.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da stranke u izvanrednoj reviziji trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora jest zahtjev prvotužiteljice i drugotužitelja za naknadu neimovinske štete svakome u visini od 50.000,00 kuna, zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na dostojanstvo, ugled i čast, te povrede prava na privatnost, javnim emitiranjem fotografija i video snimke s privatnog događanja.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je 28. rujna 2016. u emisiji P. u. k. s početkom u 20,13 sati na prvom programu H., objavljen prilog u trajanju od 22'37'' do 28'43'' navedene emisije, urednice B. K.,

 

- da su u spornom prilogu objavljene fotografije i video snimke sa privatnog događaja, svadbene svečanosti koja se održavala 2016. godine, na kojim snimkama se, između ostalih, nalaze tužitelji u krupnom planu,

 

- da su navedene fotografije i video snimke objavljene bez njihovog znanja i pristanka, da su objavljene u izrazito negativnom, osuđujućem i omalovažavajućem kontekstu koji prati sporne objave, te komentarima urednice B. K., novinara V. K. i njihovih sugovornika A. L. i Ž. S.,

 

- da su tužitelji prikazani kao nekulturni ljudi, kao primjer pobjede "nekulture nad kulturom" i kao primjer kiča i to sve sa napomenom da bi se i u "vlastitom domu" trebali kulturno ponašati, a ne nekulturno.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je emitiranje emisije bez pristanka tužitelja dovelo do povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo i privatnost tužitelja, koja objava u konkretnom slučaju nije bila opravdana potrebom informiranja javnosti, slijedom čega su povrijeđena prava zaštićena odredbama čl. 7. st. 1. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04 i 84/11 – dalje: ZM), čl. 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97 – dalje: Konvencija), stoga postoji odgovornost za štetu, u smislu odredbe čl. 21 st. 1 ZM.

 

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženice, preinačio prvostupanjsku presudu, pozivom na odredbu čl. 373. točku 3. ZPP, i odbio tužbeni zahtjev ocijenivši, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, da sadržaj spornog priloga u odnosu na tužitelje nema objektivnih elemenata koji bi ga kvalificirao kao neprimjerenog i omalovažavajućeg, a ako je već netko i povrijedio štićenu vrijednost privatnosti tužitelja, to svakako izvorno nije tuženica, već osoba koja je omogućila dostupnost njihovih fotografija i video isječaka na globalnoj i svima dostupnoj internetskoj platformi.

 

U izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude tužitelji su postavili sljedeća pravna pitanja:

 

1. „Može li se bez provođenja dokaza uvidom u internetsku poveznicu utvrditi da bi na nekoj web adresi bio objavljen kakav medijski zapis određenog sadržaja?

 

2. Može li se pravo na privatnost izmjeriti u sekundama trajanja same povrede privatnosti na nacionalnoj televiziji?

 

3. Može li nakladnik medija/štetnik bez ikakve suglasnosti te znanja ili privole oštećenih objavljivati putem medija video snimke ili fotografije oštećenih nastale na privatnim te za javnost zatvorenim događanjima?“

 

Obrazlažući razloge važnosti navedenih pravnih pitanja postavljenih u reviziji revidenti su se pozvali na odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2165/18 od 11. lipnja 2019. i broj Gž-1648/18 od 29. travnja 2019., te odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1133/19 od 19. ožujka 2019..

 

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena u odnosu na treće postavljeno pravno pitanje koje je ujedno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Osnovano revidenti ukazuju da je u konkretnom slučaju, s obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova da je tuženica bez pristanka tužitelja emitirala na nacionalnoj televiziji fotografije i video snimku tužitelja sa privatnog događanja, svadbene svečanosti, navedenom radnjom povrijeđeno pravo tužitelja na privatnost.

 

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, okolnost što je događanje održano u muzeju, kojeg inače koristi javnost, nije od utjecaja na činjenicu da je svadbena svečanost na kojoj su tužitelji snimljeni privatne naravi, i kao takva bez njihove privole ne može biti predmetom objavljivanja na nacionalnoj televiziji. Pritom ne stoji usporedba drugostupanjskog suda između tužitelja i državnih dužnosnika koji su u spornom prilogu prikazani kao ilustracija odvijanja komercijalnih sadržaja u kulturnim institucijama, iz razloga što tužitelji, za razliku od državnih dužnosnika nisu javne osobe, u pogledu kojih vrijedi ograničenje prava na privatnost propisano čl. 7. st. 2. ZM.

 

Prema tome, pogrešno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo s obzirom na činjenice utvrđene u postupku.

 

Budući da je iz naprijed navedenih razloga treće pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tog pravnog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije tužitelja to o rješavanju prvog i drugog pravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji ne ovisi odluka u ovom postupku.

 

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da tužiteljima emitiranjem spornog priloga nije povrijeđeno pravo na privatnost, drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, posebno žalbene prigovore u odnosu na visinu naknade štete, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP za konačnu odluku.

 

Zagreb, 24. lipnja 2020.