- 1 -              Revd 1239/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1239/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. d.o.o. Z., P. Č., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Z., protiv tuženice I. T. iz Z., (OIB:…), radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-521/2018-2 od 23. listopada 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povr-824/2017-8 od 27. travnja 2018., u sjednici održanoj 24. lipnja 2020.

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-521/2018-2 od 23. listopada 2019. se odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

 

Županijski sud u Bjelovaru presudom poslovni broj Gž-521/2018-2 od 23. listopada 2019. prihvatio je žalbu tuženika te je preinačio presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povr-824/2017-8 od 27. travnja 2018. i sudio:

 

„1. Uvažava se žalba tužene i preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-824/2017 od 27. travnja 2018., na način da se ukida u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z., M. J. poslovni broj Ovrv-17729/17 od 3. veljače 2017. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 342,36 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos:

 

- 57,06 od 16. veljače 2016. do isplate,

- 57,06 od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 57,06 od 16. travnja 2016. do isplate,

- 57,06 od 16. svibnja 2016. do isplate,

- 57,06 od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 57,06 od 16. srpnja 2016. do isplate,

 

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 8 dana, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

 

2. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška u iznosu od 200,00 kuna kao neosnovan.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, kojom pobija presudu zbog revizijskog razloga pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. U reviziji je tužitelj naveo da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tako je suđeno u sporu radi isplate naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP), koji zakon je stupio na snagu 1. rujna 2019., a primjenjuje se u ovom slučaju jer je drugostupanjska presuda donesena 23. listopada 2019. stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

 

Samo iznimno, i nakon stupanja na snagu ZID ZPP, prema odredbi čl. 382.a ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sporu: o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o utvrđivanju majčinstva ili očinstva, u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije te u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

 

U ovom slučaju je drugostupanjska presuda donesena 23. listopada 2019., s tim što nije riječ o presudi iz čl. 382.a. ZPP protiv koje stranka može podnijeti reviziju bez dopuštenja Vrhovnog suda RH, (predmet spora isplata naknade za odvoz komunalnog otpada), a Vrhovni sud RH nije prethodno donio rješenje kojim dopušta reviziju, niti je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Stoga podnesena revizija nije dopuštena.

 

Zbog iznijetih razloga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 7. ZPP valjalo reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 24. lipnja 2020.