Poslovni broj: 8 UsIpor-246/19-10

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

    Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

           Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja …. za popravak i preinake metalnih brodova, M. R., trgovac pojedinac, (skraćena tvrtka  …. t.p.), D., , OIB: …, zastupan po opunomoćenici M. K., odvjetnici u S., , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene 12. lipnja 2020. godine, u prisutnosti prokuriste tužitelja M. R. i odsutnosti tuženika, 23. lipnja 2020. godine,

                                             

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva Financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/19-01/241 URBROJ:513-04-19-2 od 04. srpnja 2019. godine.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

Dana 16. kolovoza 2019. godine tužitelj …. za popravak i preinake metalnih brodova M. R. t.p. D., , OIB: …, dostavio je tužbu protiv tuženika, Ministarstva financija, Samostalni upravni postupak, kojom tužbom traži poništenje rješenje tuženika, KLASA: UP/II-410-23/19-01/241, URBROJ: 513-04-19-2 od 04. srpnja 2019. godine, poništenje prvostupanjskog rješenja, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostava T., KLASA: UP/I-416-01/19-01/02, URBROJ: 513-07-17-09/19-02 od 01. ožujka 2019. godine, te da se utvrdi nastup zastare prava na utvrđenje i naplatu poreznog duga.

Dana 19. kolovoza 2019. godine tužitelj M. R. , P., T., OIB: …, dostavio je tužbu protiv tuženika, Ministarstva financija, Samostalni upravni postupak, kojom tužbom traži poništenje rješenje tuženika, KLASA: UP/II-410-23/19-01/241, URBROJ: 513-04-19-2 od 04. srpnja 2019. godine, poništenje prvostupanjskog rješenja, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostava T., KLASA: UP/I-416-01/19-01/02, URBROJ: 513-07-17-09/19-02 od 01. ožujka 2019. godine, te da se utvrdi nastup zastare prava na utvrđenje i naplatu poreznog duga.

Dana 19. kolovoza 2019. godine tužitelj ... za popravak i preinake metalnih brodova M. R. trgovac pojedinac D., , OIB: …, dostavio je tužbu protiv tuženika, Ministarstva financija, Samostalni upravni postupak, kojom tužbom traži poništenje rješenje tuženika, KLASA: UP/II-410-23/19-01/241 URBROJ: 513-04-19-2 od 04. srpnja 2019. godine, poništenje prvostupanjskog rješenja, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostava T., KLASA: UP/I-416-01/19-01/02, URBROJ: 513-07-17-09/19-02 od 01. ožujka 2019. godine, te da se utvrdi nastup zastare prava na utvrđenje i naplatu poreznog duga.

Nakon što je presuda donesena i objavljena dana 23. lipnja 2020. godine, a tijekom izrade presude, Sud je utvrdio da je rješenjem Trgovačkog suda u Z., Stalna služba u Š., poslovni broj: … od 23. lipnja 2020. godine objavljen upis brisanja  poslovnog subjekta …. za popravak i preinake metalnih brodova, M.R. t.p., D., .

Navedeno rješenje (kako je vidljivo iz istog rješenja), je objavljeno  na Web stranici Trgovačkog suda dana 24. lipnja 2020. godine, tako da pravni učinci navedenog rješenja počinju od dana objave istog rješenja dana 24. lipnja 2020. godine, tj. nakon donošenja presude.  

Kako se u sve tri tužbe traži poništenje istog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja, te kako sva tri označena tužitelja imaju isti OIB, sud je ocijenio da se sa stanovišta poreznih propisa radi o jednom poreznom obvezniku koju se vodi prema istom OIB-u, kojeg je odredilo upravo porezno tijelo.

S obzirom na navedeno Sud je rješenjem od 11. svibnja 2020. godine  odlučio da se navedeni predmeti spoje na način da se radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, spisi poslovni broj Uslpor-247/19 i Uslpor-248/19, pripoje spisu broj: Uslpor-246/19, tako da se navedeni pripojeni spisi nadalje vode pod poslovnim brojem Uslpor-246-19.

Istaći je da su sve tri tužbe označenih tužitelja potpuno identične.

U tužbi se navodi da se označeno rješenje tuženika poništava zbog: bitne povrede postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava; da je  tužitelj dana 31. prosinca 2018. godine podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na utvrđenje porezne obveze, utvrđenje nastupa zastare na utvrđenje poreznog duga i utvrđenje zastare prava na naplatu poreznog duga, što je naveo i tuženik u svojem rješenju; da iako se radi o zahtjevima istog sadržaja, da su različite osnove oporezivanja; da Porezna uprava u svojim evidencijama vodi tri različita M. R. pod istim OIB-om; da je predmetni zahtjev za utvrđivanje zastare od dana 31. prosinca 2018. godine podnesen iz razloga što je člankom 197. stavak 4. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16) predviđeno brisanje članka 108. stavak 6. istog Zakona, dana 31. prosinca 2018. godine, a  brisanjem navedenog članka postupci pred sudom ne utječu na računanje zastare; da je  Izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 106/18), koji je stupio na snagu 01. siječnja 2019. godine, u članku 47. propisao da se briše članak 197. stavak 4. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16), kojim je brisan članak 108. stavak 6 na dan 31. prosinca 2018. godine. Slijedom navedenog da je dana 31. prosinca 2018. godine nastupila zastara; da je prvostupanjsko tijelo predmetni zahtjev za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze odbilo s obrazloženjem da Porezna uprava nije nikada utvrđivala nikakve porezne obveze prema tužitelju, niti je u tijeku nikakav postupak utvrđivanja poreznih obveza ni po kojem poreznom osnovu. Poziva se na odluke ovog suda koje su donesene u drugim predmetima. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje tuženika, prvostupanjsko rješenje od 01. ožujka 2019. godine i da se utvrdi nastup zastare prava na utvrđenje i naplatu poreznog duga.

Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-23/19-01/241, URBROJ: 513-04-19-2 od 04. srpnja 2019. godine odbijena je žalba tužitelja, ... za popravak i preinake metalnih brodova, M. R., trgovac pojedinac, D., , OIB: …, podnijeta protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostava T., KLASA: UP/I-416-01/19-01/02, URBROJ: 513-07-17-09/19-02 od 01. ožujka 2019. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev M. R., OIB: …, za utvrđivanje nastupa prava na zastaru na utvrđenje porezne obveze, podnijet dana 31. prosinca 2018. godine.

Na ročištu za raspravu održanom pred ovim sudom dana 12. lipnja 2020. godine za tužitelja, ... za popravak i preinake metalnih brodova, M. R., trgovac pojedinac, D., , OIB: … pristupio je prokurist tužitelja, M. R. iskazao je da u svemu ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. U spis je predao rješenje Trgovačkog suda u Z., Stalne službe u Š., broj: … od 26. travnja 2017. godine, presude ovog suda broj: 8 Uslpor-60/17-10 od 14. svibnja 2017. godine i broj: 8Uslpor-12/19-10 od 25. rujna 2019. godine, presudu Visokog upravnog suda RH broj: Usž-4137/18-2 od 12. rujna 2019. godine. Naveo je da tuženik u svom rješenju nije dao valjano obrazloženje što znači voditi poslovne knjige i poslovne evidencije na trgovački način. Ustrajao je u navodu da je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze nastupila dana 31. prosinca 2018. godine. Osvrće se na druge podnijete zahtjeve za utvrđenje zastare i na druge presude ovog suda.

Na raspravu je pristupio i L. M., odvjetnik u Z. a u spis je predao punomoći, te se je isti legitimirao kao opunomoćenik tužitelja M. R., trgovca pojedinca i kao opunomoćenik M. R., fizičke osobe, koji je iskazao da ostaje kod sadržaja tužbe. Naveo je da je najprije trebalo utvrditi koliki porezni dug ima tvrtka da bi se išlo u naplatu duga, što nije učinjeno, jer dug tvrtke nije utvrđen, te je tvrtka više puta podnosila zahtjeve za utvrđenje nastupa zastare na utvrđenje i naplatu i to: 02.01.2016., 02.01.2017., 02.01.2018., 31.12.2018., 02.01.2019. i 02.01.2020. godine. U spis u bitnom predaje istovjetne dokaze. Naveo je da popisuje trošak upravnog spora i to trošak pristupa na ročište i trošak puta na relaciji Zagreb-Split-Zagreb.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 04. srpnja 2019. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao cjelokupni sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog tješenja tuženika od 04. srpnja 2019. godine, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja od 31. prosinca 2018. godine, privremeno prekinut postupak po zahtjevu tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na utvrđenje zastare prava na naplatu poreza podnijet dana 31. prosinca 2018. godine.

Vezano za višeznačno određenu osobnost tužitelja istaći je da prema članku 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj:111/93 do 110/15, dalje: ZTD-a) trgovac pojedinac je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu i upisana je u sudski registar kao trgovac pojedinac. Trgovac pojedinac je, mada upisan u sudski registar i dalje fizička osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost.               Fizička osoba koja posluje u skladu s propisima o obrtu može tražiti da se upiše u sudski registar kao trgovac pojedinac ako njen godišnji prihod prelazi svotu od 2 milijuna kuna, a dužna je zatražiti da se upiše u sudski registar ako joj godišnji prihod prelazi 15 milijuna kuna.

Upisom u registar trgovačkog suda, trgovac pojedinac ne mijenja svoj pravni status, nego ostvaruje status trgovca, koji je dužan poslove voditi na trgovački način jer se na njega sukladno članku 3. stavak 8. Zakona o trgovačkim društvima, na odgovarajući način primjenjuju odredbe I. dijela tog Zakona. Voditi poslovne knjige kao trgovac, između ostalih znači i voditi poslovne knjige i sastavljati financijska izvješća prema Zakonu o računovodstvu.

Upisom u registar trgovačkog suda, prema članku 44. Zakona o obrtu („Narodne novine“, broj: 143/13) nadležni Županijski ured utvrđuje mirovanje obrta, ali samo u obrtničkom registru, jer obrt nastavlja djelatnost kao trgovac pojedinac. Prema podacima iz obrtnog registra proizlazi da je tužitelj obrt stavio u mirovanje dana 03. studenog 2006. godine.

Slijedom navedenog proizlazi da se nakon što je obrtnik M. R. upisan u registar trgovačkog suda kao trgovac pojedinac nije promijenio njegov pravni status jer i dalje kao trgovac pojedinac ima pravnu osobnost fizičke osobe, te i kao  trgovac pojedinac, za obveze proistekle iz poslovanja odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Zbog navedenih razloga porezno tijelo vodi trgovca pojedinca u registru poreznih obveznika fizičkih osoba, a to znači prema OIB-u građana.

Navedeno potvrđuje i stav izražen u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. broj:Us-7021/2011-3 od 21. kolovoza 2014. godine  koje je odlučujući u upravnoj stvari izdavanja dvaju OIB-a fizičkoj osobi, zauzeo stav da fizička osoba može imati samo jedan OIB-a, pa se iz navedenog može zaključiti da neovisno na koji način fizička osoba posluje i u koji registar je upisana, da ista može poslovati samo pod jednim OIB-om kao fizička osoba.

Slijedom navedenog proizlazi da se radi samo o jednom poreznom obvezniku s osobnim identifikacijskim brojem … i to M. R., koji kao poduzetnik za obveze proizašle iz poslovanja odgovara  cjelokupnom svojom imovinom.

Navedeni pravni stav zauzet je u presudi ovog suda poslovni broj: 8 Uslpor-198/18-7 od 27. svibnja 2019. godine, na koju se poziva i tuženik u obrazloženju osporenog rješenja od 04. srpnja 2019. godine.

Slijedom navedenog  cijenjen je identitet ostalih označenih tužitelja, kako je naprijed navedeno  i to: (M. R.-trgovac pojedinac i M. R.-fizička osoba), kao i prisustvo opunomoćenika istih tj. kao više opunomoćenika istog tužitelja.

Uz navedeno, ukazuje se da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom  broj: Usž-1465/18-3 od 03. srpnja 2019. godine, kojom je odbijena tužiteljeva žalba,  na stranici 4. pasus 3 obrazloženja presude, neosnovanim ocijenilo tužiteljeve navode koji se odnose na sporenje istovjetnosti identiteta u smislu naprijed navedenog.

Neosnovan je navod tužitelja koji se odnose na tumačenje odredbe članka 197. stavak 4. OPZ-a (NN br. 115/16) tj. prestanak važenja odredbe članka 108. stavak 6. OPZ-a, tako da od 01. siječnja 2019. godine za vrijeme vođenja postupka pred sudom radi utvrđenja poreznog duga, zastara teče, za razliku od ranijeg određenja.

Izmjene OPZ-a koje spominje tužitelj imaju sasvim drugačiji učinak. Člankom 197. stavak 4. OPZ-a (NN br. 115/16) je propisano da odredba članka 108. stavak 6. ovog Zakona (kojom je propisano: „Ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče“), prestaje važiti 31. prosinca 2018. godine.               

Člankom 47. Zakona o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 106/18. koji je na snazi od 01. siječnja 2019. godine), je brisan stavak 4. članka 197. (NN br. 115/16), što znači da odredba članka 108. stavak 6. OPZ-a i dalje važi i bez ograničenja vremenskog trajanja, a to iz razloga što  je  izbrisana odredba članka 197. stavak 4. OPZ-a, prema kojoj odredbi je članak 108. stavak 6. OPZ-a trebala prestati važiti 31. prosinca 2018. godine, pa slijedom navedenog brisanje iste odredbe znači da  ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

S obzirom na navedeno, budući da za vrijeme trajanja postupka pred sudom zastara ne teče, zakonito je odbijen zahtjev tužitelja od 31. prosinca 2018. godine za utvrđivanje zastare, jer zastara nije nastupila.

Slijedom navedenog osporeno rješenje je pravilno i zakonito.

Stoga, valjalo je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen sukladno članku 79. ZUS-a, budući da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, jer je  tužbeni zahtjev odbijen.

 

                                 

U Splitu, 23. lipnja 2020. godine

 

                                                                                                                      S U D A C                                     

 

                                                                                                                  Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske  (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćenici tužitelja M. K., S., , uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni  

        postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 12. i 23.06.2020.,

-          u spis.

 

 

Kalendar 30 dana