Broj: Gž-216/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                        U ime Republike Hrvatske, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Joza Šoletića kao predsjednika vijeća, te Marije Vetme kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. „B.“ pok. L. iz V. L., kojeg zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u B., protiv tuženice Općine V. L., koju kao punomoćnica zastupa S. J. dipl. prav., tuženičina zaposlenica, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda  u Korčuli posl.br. P-773/07 od 14. prosinca 2010. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 06. veljače 2013. godine

p r e s u d i o   j e

Žalba se djelomično uvažuje, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, tako da se presuda Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-773/07 od 14. prosinca 2010. godine:

a)        potvrđuje u toč. I izreke i dijelu toč. II izreke kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju parnične troškove u svoti od 5.535,00 kuna u roku od 15 dana;

b)       preinačuje u preostalom dijelu toč. II izreke tako da se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u svoti od 800,00 kuna odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

                        Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

                        „I. Utvrđuje se da je tužitelj A. P. „B.“ pok. L. vlasnik čest zgr.132/1 zk. ul. 2349 k.o. V. L. , pa se tužitelj ovlašćuje  temeljem ove presude postići uknjižbu  toga prava na svoje ime u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje sa imena prednika tužene Društveno vlasništvo sa organom upravljanja u korist: Narodni odbor Općine V. L..

                        II. Nalaže se tuženoj naknaditi  tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.335,00 kn, u rou od 15 dana.“

                        Protiv navedene presude pravodobnu žalbu  izjavila je  tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st . 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

                        Tužitelj je odgovorio na žalbu i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

                        Žalba je djelomično osnovana protiv odluke o parničnim troškovima (dio toč. II. izreke), a nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari (toč. I. izreke).

                        Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbi čl. 365. st . 2. ZPP.

                        Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žaliteljica tvrdnjom da sud nije naveo koji je materijalno-pravne propise primijenio prihvaćajući tužbeni zahtjev. Žaliteljica u žalbi ustraje u tvrdnji da je stvar (čest. zgr. 132/1 k.o. Vela Luka) propala, tako da je i prestalo tužiteljevo vlasništvo, a navodi da među strankama nije sporno da je prijeporna nekretnina javna površina pa da stoga i ne može biti sposobna biti objektom prava vlasništva. I konačno žalitelj navodi da je sud radi utvrđenja činjenice da prijeporna zgrada ne postoji , već da se radi o javnoj površini, općem dobru, sud odbio provesti predložene dokaze ukazujući time na bitnu povredu procesnog prava.

                        Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost  prvostupanjske presude.

                        Spisu na listu 1.E prileži preslik izjave tuženičinog predsjednika Općinskog poglavarstva, T. G.-Bakana, 25.3.2004. godine kojom ovlašćuje tužiteljeve  prednike L. P. „B.“ pok. I. iz V. L. i  dr. A. P. „B.“ iz K. za uknjižbu prijeporne nekretnine.

                        Prijeporna nekretnina, označena katastarskom oznakom čest. zgr. 132/1, upisna je u z.ul. 2349 k.o. V. L. kao društveno vlasništvo s nositeljem prava upravljanja Narodnim odborom Općinom V. L. 1960. godine pod posl. br. Z-2013/60 na temelju rješenja Narodnog odbora Općine V. L., Komisije za nacionalizaciju br. 04-N-1967/2-1959 od 9. travnja 1960. godine. Prethodno je prijeporna nekretnina, kao nekretnina u privatnom vlasništvu , bila upisana u z.ul.929 k.o. V. L..

                        Rješenje o nacionalizaciji posl. br.04-N-1967/2-1959 od 9. travnja 1960. godine poništeno je rješenjem tuženičinog prednika od 25.5.1961. posl. br.N-752/2-61, tako da je prijeporna nekretnina ostavljena u vlasništvu ranijih vlasnika i ta činjenica među strankama nije sporna.

                        Neosnovan je žalbeni  navod kako se iz obrazloženja pobijane presude  ne može zaključiti koje je materijalno prvo prvostupanjski sud primijenio prihvativši tužbeni zahtjev.

                        Imajući u vidu naprijed navedene činjenice, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženica nije postala vlasnica, ranije nositeljica ranije korištenja, prijeporne nekretnine jer je rješenje o nacionalizaciji poništeno.

                        Kako je rješenje o nacionalizaciji na kojemu tuženica temelji svoje pravo vlasništva poništeno, a stvar (nekretnina) nije propala (da je stvar  propala ne bi mogla biti ni u tuženičinom vlasništvu), a tuženica nije dokazala neku drugu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva nekretnine, pravilno je  prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

                        U ocjeni žalbenih navoda valja kazati da je neosnovan tuženičin žalbeni navod kako među strankama nije sporno da prijeporna nekretnina predstavlja javnu površinu. Okolnost da je zgrada srušena i da se zemljište, na kojemu je zgrada bila izgrađena, koristila tuženica davajući zemljište u najam u svrhu prodaje određenih proizvoda kako je to navela tuženičina punomoćnica na zapisniku 28. ožujka 2008. godine (list spisa 4.), ne znači da je zemljište postalo opće dobro.

                        Pravilno je prvostupanjski sud odbio tuženičin dokazni prijedlog očevidom na licu mjesta radi utvrđenja činjenice da zgrada više ne postoji, jer ta činjenica među strankama i nije sporna, a okolnost da su treće osobe podnijele zahtjev za naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, ne znači  da su te osobe vlasnici prijeporne nekretnine (one to mogu postati temeljem odluke nadležne vlasti – nadležnog upravnog tijela).  Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge na kojima temelji  tužiteljevu aktivnu legitimaciju, koje prihvaća i ovaj sud, pa se žaliteljica radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude.

                        Kako žalba izjavljena protiv odluke o glavnoj stvari (toč. I. izreke) nema opravdanja, odlučeno je kao u toč. a. izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe čl. 368. st . 1. ZPP-a.

                        Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog  prava u dijelu toč. II. izreke kojom je tužitelju dosuđen trošak sudskih pristojbi u svoti od 800,00 kn. Tužitelj nije podnio određen zahtjev za troškove sudskih pristojbi, a u spisu ne prileži dokaz da je tužitelj platio pristojbu u visini od 800,00 kuna. Stoga tužitelju pripadaju troškovi postupka u visini nagrade odvjetniku za sastav tužbe i pristup na 5 ročišta (750 kuna x 5 + 23%) u ukupnoj svoti od 5.435,00 kuna.  Odluku o parničnim troškovima  valjalo je potvrditi za svotu od 5.535,00 kuna, a odbiti zahtjev  za naknadu sudske pristojbe u visini od 800,00 kuna, radi čega je odlučeno kao u točki a) i b) izreke ove  drugostupanjske odluke temeljem odredbe čl. 166. i 154. st . 1. ZPP.

U Dubrovniku, 06. veljače 2013. godine