1              Poslovni broj: K-24/2019-28

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-24/2019-28

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinje ovog suda Višnje Strinić, kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika S. B. i K. G., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vesne Šarolić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljene V. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi sa člankom 34. stavak 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje u tekstu: KZ/11), nakon javno održane i zaključene rasprave 17. lipnja 2020., u nazočnosti okrivljene V. K., braniteljice okrivljene I. Š., odvjetnice u S., te zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu M. D., a objavljene presude 23. lipnja 2020. godine,

 

 

p r e s u d i o j e :

 

Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine”, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje u tekstu: ZKP/08)

 

OKRIVLJENA: V. K., zvana V., OIB: ..., kći I. i S., rođene T., rođena ... u S., s prebivalištem u S., ..., Hrvatica, državljanka Republike Hrvatske, neudana, majka jednog djeteta u dobi od osam i po godina, ugostitelj, trenutno nezaposlena, bez primanja, bez imovine, u istražnom zatvoru bila od 29. ožujka 2019. do 24. travnja 2019., nalazi se na slobodi, drugi kazneni postupak se ne vodi.

 

 

k r i v a j e

 

što je dana 29. ožujka 2019. oko 16,00 sati u stanu na adresi ... u S., tijekom verbalnog i fizičkog sukoba sa V. B., pristajući da ga liši života, preklopnim nožem oštrice 9 cm ubola ga u predjelu trbuha i jetre zadavši mu ubodnu ranu trbuha i jetre širine 2-3 cm, dubine 4 cm, s oštećenjem ravnog mišića trbuha i jetre uz krvarenje koja ozljeda je teške naravi, ugrozivši mu tako život pri čemu mu samo slučajno nije zadala ozljede sa smrtnom posljedicom dakle, s namjerom da drugog ubije poduzela radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela,  čime je počinila kazneno djelo protiv života i tijela-ubojstvo u pokušaju-djelo opisano i kažnjivo po članku 110. u svezi sa člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 127/19, dalje u tekstu: KZ/11).

Stoga se okrivljena V. K. na temelju članka 110. u svezi sa člankom 34. stavak 1. i 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11

 

 

o s u đ u j e

 

na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

 

Potom se okrivljenoj V. K. na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11

 

 

i z r i č e

 

djelomična uvjetna osuda

 

s time da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako okrivljena u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.

 

Na temelju članka 54. KZ/11, u neuvjetovani dio kazne, okrivljenoj V. K. uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. ožujka 2019.
do 24. travnja 2019. godine.

 

Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljenoj V. K. se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti a koja će se u odnosu na neuvjetovani dio kazne izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a u odnosu na uvjetovani dio kazne izvršavati će se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine.

 

Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od oštećenog-žrtve V. B. trajno se oduzima jedan nož koji je od istog oduzet zapisnikom Kliničkog bolničkog centra S. o osobnim stvarima pacijenta od 29. ožujka 2019. i potom izuzet od strane policijskog službenika Policijske uprave ..., Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku, a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti (članak 79. stavak 6. KZ/11).

 

Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljena V. K. se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te nagradu i nužne izdatke postavljene braniteljice.

 

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom 4. lipnja 2019. optužnicu pod brojem K-DO-13/2019 od 31. svibnja 2019. godine protiv okrivljene V. K., zbog jednog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi sa člankom 34. KZ/11.

 

Zastupnica optužbe je na sjednici optužnog vijeća od 9. listopada 2019. dodala pravni opis kaznenog djela koji kod otpreme optužnice omaškom nije upisan, a koji glasi kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

Rasprava je 6. svibnja 2020. zbog izmjene u sastavu suda sukladno odredbi članka 407. stavak 1. ZKP/08 počela iznova.

 

Na ročištu za objavu presude od 11. svibnja 2020. raspravno vijeće je na temelju članka 448. stavak 1. ZKP/08 preotvorilo raspravu radi dopunskog psihijatrijskog vještačenja okrivljene, odnosno radi utvrđenja psihičkog stanja okrivljene neposredno i uoči inkriminiranog događaja, odnosno radi utvrđenja da li se okrivljena obzirom na dinamiku događaja tempore criminis nalazila pod utjecajem afekta ili u stanju jake razdraženosti ili prepasti, te ukoliko jest koji bi nivo razdraženosti ili prepasti bio, te ukoliko se okrivljena nalazila pod utjecajem afekta kada je začetak istog.

 

Iako se rasprava 17. lipnja 2020. vodila pred istim vijećem unutar zakonskog roka od tri mjeseca vijeće je odlučilo tog dana ne nastaviti preotvorenu raspravu već istu započeti iznova.

 

Prilikom očitovanja o optužbi okrivljena je na raspravi od 17. lipnja 2020. izjavila kako se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret te da će iznijeti svoju obranu, ali da neće odgovarati na postavljena pitanja.

 

U dokazne svrhe, a uz suglasnost stranaka pregledana je i pročitana službena zabilješka o uredovanju djelatnika I. Policijske postaje S. od 29. ožujka 2019. (list 3-izuzev dijela koji je izdvojen, list 10 i 18 spisa), specijalistički nalaz Hitnog kirurškog prijema od 29. ožujka 2019. i radiološki nalaz Kliničkog bolničkog centra S., Kliničkog zavoda za dijagnostičku intervencijsku radiologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u S. od 29. ožujka 2019. za V. K. (listovi 19-20 spisa), evidencijski list PU ... za V. K. (list 37 spisa), otpusno pismo Kliničkog bolničkog centra S., Klinike za kirurgiju za V. B. (list 96 i 146 spisa), zapisnik o očevidu Policijske uprave ..., Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 2. travnja 2019. (listovi 114-115 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00081204 (list 116 spisa), potvrda o predanim predmetima i zapisnik o osobnim stvarima KBC S. (list 117-118 spisa), zapisnik o očevidu na osobi V. K. Policijske uprave ..., Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj 511-12-10-09-K-92/19 od 29. ožujka 2019. (listovi 119-120 spisa), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 31. ožujka 2019. (list 121 spisa), izvješće o kriminalističko- tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 2. travnja 2019. (list 122 spisa), obrasci AUK-1 i AUK-2 od 29. ožujka 2019. (listovi 205-206 te 263 spisa).

 

U daljnjem tijeku dokaznog postupka, a uz suglasnost stranaka i na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitano je sudsko-medicinsko vještačenje sačinjeno po stalnom sudskom vještaku mr. sc. A. A. od 9. travnja 2019. (listovi 82-87 spisa), analiza alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 7. lipnja 2019. za V. K. (listovi 202-203 spisa), toksikološko vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 27. lipnja 2019. (listovi 209-212 i 257-260 spisa), daktiloskopsko vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 28. lipnja 2019. (listovi 226-230 spisa), biološko vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 3. srpnja 2019. (listovi 234-238 spisa), iskaz svjedoka oštećenika-žrtve V. B. s rasprave od 14. siječnja 2020. (listovi 243- 244 spisa) te zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika-žrtve V. B. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 10. travnja 2019. (listovi 91-95 spisa), iskaz svjedokinje N. M. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 14. siječnja 2020. (list 245 spisa) te zapisnik o ispitivanju svjedokinje N. M. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 10. travnja 2019. (listovi 101-103 spisa), iskaz svjedoka I. K. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 14. siječnja 2020. (listovi 245-246 spisa) te zapisnik o ispitivanju svjedoka I. K. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 10. travnja 2019. (listovi 97-98 spisa), iskaz svjedoka A. M. s rasprave od 14. siječnja 2020. (listovi 243-244 spisa) te zapisnik o ispitivanju svjedoka A. M. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 10. travnja 2019. (listovi 99-100 spisa), usmena dopuna vještačenja-iskaz stalnog sudskog vještaka za psihijatriju prof. dr. D. B. s rasprave održane kod Županijskog suda u Splitu 17. veljače 2020. (listovi 248-249 spisa), psihijatrijsko vještačenje okrivljene sačinjeno po stalnom sudskom vještaku prof. dr. D. B. od 23. travnja 2019. (listovi 131-138 spisa), kao i usmena dopuna vještačenja po vještakinji prof. dr. D. B. s rasprave od 17. veljače 2020. (listovi 278-249 spisa) te pisana dopuna vještačenja sačinjena po prof. dr. D. B. od 20. svibnja 2020. (listovi 281-283 spisa).

 

Raspravnim rješenjem je vijeće odlučilo da se neće izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka N. D. te da se isti više neće pozivati na raspravu, i to imajući u vidu da je obrana odustala od tog dokaznog prijedloga kojega je i predložila, a pored toga njegov dolazak pred sud je otežan te nije realiziran ni dovedbeni nalog. Osim toga, činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odgovarajuće sudske odluke pa se izvođenjem tog dokaza ne bi utvrdile okolnosti bitne za rješenje ove pravne stvari, a koje već na nedvojben način nisu utvrđene.

 

Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljene pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu (list 80 spisa).

 

Potom je okrivljena iznijela svoju obranu koje prigode je iskazivala jednako kao na raspravi od 6. svibnja 2020. (list 275 spisa), odnosno jednako kao prigodom prvog ispitivanja u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 31. ožujka 2019. (listovi 42-46 spisa) s time što je dodatno kazala da joj je žao zbog svega i da je sretna što je V. B. ostao živ.

 

Prigodom prvog ispitivanja kako u I. Policijskoj postaji S. tako i u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, okrivljena nije porekla objektivni učin, već subjektivna obilježja kaznenog djela. Naime, okrivljena je priznala da je kritične prigode nožem u predjelu trbuha ubola V. B. ističući kako to nije učinila s namjerom da ga usmrti i ozlijedi već kako bi se zaštitila od njegovog napada. Pojasnila je kako ju je taj dan oštećenik-žrtva V. B. istukao udarivši ju pleskom u predjelu glave uslijed čega da je zadobila ozljede, te da joj je pružena liječnička pomoć u bolnici. Kada je došla u stan u ..., gdje živi s V. B. i svojim sedmogodišnjim sinom, da ju je isti napao, najprije verbalno, a kasnije i fizički nasrnuo na nju. Navela je kako ju je udarao rukama po glavi, a ona da se branila uzvraćajući mu udarce i zazivajući upomoć obitelji M. „M. pomozite mi“. Tu negdje da je bio njen sin D. H. U jednom trenutku da ju je V. zaključao u sobu i držao ju tako 10-ak minuta. Istaknula je kako je bila u strahu što će se dogoditi s njenim djetetom pa da je vrištala i zazivala upomoć. Kada je čula kako se otvaraju vrata da je dohvatila nož koji da se nalazio na jednom ormariću i u tom trenutku, dok je V. krenuo prema njoj od straha da će ju ponovno tući i nanijeti joj ozljede da je krenula nožem put njega i pri tome da je došlo do uboda u predjelu trbuha. Samo jednom da ga je ubila, ali ne s namjerom da ga ozlijedi, odnosno usmrti, već da bi se zaštitila od njegova napada i težih posljedica. Žao joj je što je do svega došlo. Prije ovog događaja da ju V. nikada nije tukao, niti da su imali nekakva ekscesna događanja, ali da je bilo povišenih tonova između njih. Inače, s V. B. da živi od unatrag pet mjeseci i to u stanu u kojem se dogodio nemili događaj. Zajedno s njima da živi i njen maloljetni sin. Ne zna da li je on vidio što se točno dogodilo, ali da je čuo i doživio njihovu svađu. Na kraju je kazala da živi od socijalne pomoći i da se hrani u pučkoj kuhinji, te da nije ovisnica o opojnim drogama iako da je liječena od ovisnosti pa da je tako u komuni bila od 2012. do 2015. godine zajedno s djetetom. U bolnici da su je pregledali i utvrdili da je zadobila ozljede.

 

Stranke nisu imale prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz posebno i u odnosu prema drugim dokazima, te sagledavajući ih s obranom okrivljene, kao jednu cjelinu, ovaj sud je uvjerenja da je nedvojbeno utvrđeno i dokazano da je okrivljena V. K. počinila kazneno djelo ubojstva u pokušaju na način kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude.

 

Tijekom postupka nije bilo sporno da su se 29. ožujka 2019. oko 16,00 sati okrivljena V. K. i oštećenik-žrtva V. B. nalazili u stanu u kojem su tada zajedno živjeli na adresi ... u S.

 

Nije sporno da je te prigode došlo do verbalno, a potom i fizičkog sukoba između njih.

 

Također, nije bilo sporno ni da je okrivljena preklopnim nožem dužine oštrice 9 cm ubola u predjelu trbuha i jetre oštećenika-žrtvu.

 

Nadalje, tijekom postupka nije bilo sporno ni da je kritične prigode oštećenik-žrtva V. B. zadobio ubodnu ranu trbuha i jetre širine 2-3 cm, dubine 4 cm, s oštećenjem ravnog mišića trbuha i jetre uz krvarenje

 

Međutim, s obzirom na obranu okrivljene tijekom postupka je bilo sporno da li je ona inkriminirane prigode pristala ubiti V. B., odnosno da li je s namjerom da istog ubije poduzela radnju koja prostorno i vremenski prethodi ostvarenju bića kaznenog djela.

 

Ovaj sud je utvrdio kako je okrivljena V. K. 29. ožujka 2019. oko 16,00 sati u stanu na adresi ... u S., tijekom verbalnog i fizičkog sukoba sa V. B., pristajući da ga liši života, preklopnim nožem oštrice 9 cm ubola ga u predjelu trbuha i jetre zadavši mu ubodnu ranu trbuha i jetre širine 2-3 cm, dubine 4 cm, s oštećenjem ravnog mišića trbuha i jetre uz krvarenje koja ozljeda je teške naravi, ugrozivši mu tako život pri čemu mu samo slučajno nije zadala ozljede sa smrtnom posljedicom.

 

Ovakva utvrđenja, proizlaze iz iskaza svjedoka N. M., I. K., A. M., te dijelom i iz iskaza oštećenika-žrtve V. B. danog u tužiteljstvu, kao i iz sudsko-medicinskog vještačenja sačinjenog po stalnom sudskom vještaku dr. A. A. u kojem je navedeno koje i kakve ozljede je oštećenik-žrtva zadobio. Osim toga, objektivni učin ne spori ni sama okrivljena koja spori subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela navodeći da ona sporne prigode nije postupala s nakanom da usmrti V. B. već da se zaštiti od njegovog napada.

 

Tako je okrivljena opisala slijed događaja navevši da ju je nakon verbalnog sukoba oštećenik-žrtva istukao, da je imala vidljive ozljede po licu te da je isti fizički nasrnuo na nju, udarao ju rukama po glavi, a ona da se branila uzvraćajući mu udarce. Potom da ju je zaključao u sobi gdje da ju je držao desetak minuta, a kad je čula da se otvaraju vrata da je dohvatila nož s jednog ormarića i u tom trenutku kad je on krenuo prema njoj iz straha da će ju ponovno tuži da je krenula nožem prema njoj i ubola ga u predjelu trbuha. Istaknula je kako joj je žao zbog svega, a posebice što je tu bio njen maloljetni sin.

 

Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da okrivljena ne spori objektivni učin, već da spori subjektivni, ali to njeno osporavanje nije u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka, tj. drugim izvedenim dokazima.

 

Svjedok oštećenik-žrtva V. B. je dajući iskaz u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 10. travnja 2019. naveo da V. K. zajedno sa sinom koji ide u prvi razred posljednjih pet mjeseci živi s njim u njegovom stanu u ... ulici. Spornog dana između njih da je neposredno prije ovog događaja došlo do verbalnog sukoba između njih. On da joj je prigovarao da je potrošila puno novca uslijed čega da je ona burno reagirala, da je vikala i vrijeđala ga govoreći mu svakojake grube riječi. Kako ona da nije prestajala ni nakon upozorenja, da ju je trisnuo po licu, nakon čega da je ona bacala stvari prema njemu i udarala ga, te da je razbijala sve što je dohvatila. Iz kuhinje da je prešla u dnevni boravak i nastavila razbijati pa da je tako razbila TV, DVD i dr. Da ju je pustio da se smiri i da nije reagirao, a njeno dijete, sina D. da je poslao kod susjede M. da ne gleda sve to, te da je zatvorio vrata od dnevnog boravka i držao kvaku dok se ona ne smiri. Ona da se derala tako da su to mogli čuti stanari drugih ulica. Kad je pomislio da se smirila, da je otvorio vrata, krenuo prema njoj i dok joj je stavljao ruke na ramena govoreći:“daj dušo smiri se“, ona da ga je dva puta ubola nožem u predjelu trbušne šupljine. Prvi ubod da nije osjetio i da nije vidio nož u njenoj ruci. Ona da ga nije namjeravala ozlijediti niti ubiti. Očito da je držala nož u ruci u strahu da će ju on napasti, no da on je nju samo htio smiriti. Kad je otvorio vrata sa obadvije ruke u razini njenih ramena da je krenuo prema njoj i dok ju je privlačio k sebi govoreći joj da se smiri u jednom trenutku da je došlo do uboda nožem u prsni mišić, a potom jetru. Ponovio je kako ga V. nije namjeravala ubiti i ozlijediti, već da se očito on sam naboo na nož dok je ona držala nož u ruci i dok ju je privlačio prema sebi jer da u protivnom ubodi ne bi bili
tako plitki.

 

Priznao je da joj neposredno prije ovog događaja osim što ju je blago pleskom udario u predjelu lica, razbio mobitel što da ju je možda iritiralo. Dok ju je pokušavao smiriti da ju je hvatao za ruke, pa uslijed toga dozvoljava mogućnost nastanka oguljutine, što ne isključuje mogućnost da je iste zadobila od predmeta koje je razbijala i bacala po kući. Prije ovoga da ju nikad nije udario. Nije bio grub prema njoj ni djetetu. Dijete da je pohađalo školu. Nije zainteresiran za kazneni progon V. i žao mu je što je do ovoga došlo. Istaknuo je kako ona očito u strahu da će ju on napasti uzela njegov nož koji da je samo držala u ruci i da nije prema njemu zamahivala. Da je vidio nož u njenoj ruci da ne bi išao prema njoj već da bi je pokušao smiriti da ona odloži nož. Nije zainteresiran za kazneni progon niti postavlja imovinsko-pravni zahtjev.

 

Iskazujući na raspravi oštećenik-žrtva V. B. je u bitnom ostao pri svom iskazu danom u tužiteljstvu ističući na raspravi kako se on sam naboo na nož te da ga okrivljena nije ubola niti da ga je ista htjela ozlijediti ili ubiti već da je očito u strahu da je on ne napadne držala nož.

 

Takvu njegovu verziju događaja ovo vijeće ne prihvaća držeći da je ista neuvjerljiva i usmjerena ka ekskulpiranju okrivljene, a posebice stoga jer je i protivna iskazima svjedoka koji su nepristrani i nemaju nikakvog razloga lagati pred sudom. Naime, iako svjedoci N. M., I. K. i A. M. nisu bili neposredni očevici događaja, oni su čuli razbijanje stvari, udaranje, zapomaganje ženske osobe, viku djeteta kao i da je oštećenik-žrtva rekao da ga je okrivljena ubola. Vijeće iskaze ovih svjedoka prihvaća kao vjerodostojne,uvjerljive i međusobno podudarne.

 

Svjedok I. K. je naveo kako je taj dan negdje oko 15,00 sati zajedno sa svojim prijateljem A. M. došao u stan D. koji se nalazi na drugom katu kako bi pomogli pripremiti stan za turističku sezonu. Nakon pola sata od dolaska u taj stan koji se nalazi iznad stana u kojem se dogodio nemili događaj da su čuli lupanje, udaranje i razbijanje u stanu iznad. Kazao je da su čuli zapomaganje ženske osobe koja je dozvala: I. I., pomozi..", te glas muškarca kako govori da je stan otvoren i da joj neće ništa. Nakon toga da se jedno vrijeme nije ništa čulo, ali da se ponovno čulo razbijanje i udaranje predmetima po stanu i negdje nakon možda petnaestak minuta da je muška osoba došla u stan i rekla da zovu hitnu da ga je ubola. Na odjeći u predjelu trbuha da mu se vidjela krv. Hitna pomoć i policija da su brzo došli.

 

Svjedok A. M. je naveo kako je zajedno s prijateljem I. K. došao u stan N. D. kako bi pomogli oko uređenja stana za turističku sezonu. Nakon nekih 45 minuta da se čulo lupanje, udaranje i razbijanje stvari iz stana kojeg koristi V. B. Iz istog stana da su dopirali bučni glasovi, a da je čuo i viku djeteta. Nakon nekog vremena da je u stan došla muška osoba i rekao "Zovite hitnu, ubola me je". Na odjeći da mu se vidjela krv u predjelu trbuha. Kad je došla policija i hitna pomoć kroz prozor da je vidio dijete u blizini majke.

 

Iskazujući u svojstvu svjedokinje N. M. je navela da zajedno sa suprugom živi u prizemlju zgrade u kojoj V. B. ima stan na trećem katu. Najprije da je čula V. kako zapomaže i zove u pomoć: "Pomozite mi M., pomozite mi", zatim da je čula malog D. kako plače pa da se popela do njihova stana jer da joj je bilo žao djeteta. Ispred vrata da je zatekla V. i maloga, dok je V. bila u sobi desno gledano sa ulaza i plakala. Ona da im je rekla da se smire radi djeteta koje ne mora gledati i slušati njihove svađe i nerede. Nakon toga da je dijete otrčalo za njom prema njenom stanu i vikalo kako hoće dolje ići s tetom. Dodala je kako je bio vrlo uznemiren, da je plakao, govorio da mu se povraća i da će završiti u domu. Iz stana V. B. da se i dalje čula lomljava stakla, razbijanje i galama, a nakon nekih 10 do 15 minuta do njenog stana da su se spustili V. i V. koji da je u ruci držao nož koji da je htio odložiti u njen stan, ali da ona to nije dopustila. Oni da su ostali na skalama u portunu. V. da je najprije govorio da ga je V. ubola, a kad je došla policija da je rekao da se sam uboo. Do sada da nije čula ovakvu buku i nered između njih.

 

Iz medicinske dokumentacije i kao i iz provedenog sudsko medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. A. A. proizlazi kako je V. B. kritične prigode zadobio ubodno reznu ranu središnjeg i gornjeg dijela trbuha s oštećenjem ravnog mišića trbuha i jetre praćeno minimalnim krvarenjem u trbušnu šupljinu koja predstavlja (običnu) tešku tjelesnu ozljedu nastalu djelovanjem šiljatog mehaničkog sredstva koje ima i oštricu, a da je prodiralo u tijelo smjerom svoje dužine osovine silom zamaha srednje jakog do jakog intenziteta. Smjer ubodnog kanala da je bio gotovo horizontalan od naprijed prema natrag, a dubina ubodnog kanala da je oko 4 cm. U trenutku zadobivanja ozljede oštećeni da je osobi koja mu je ozljedu zadala bio okrenut sučelice ili pod nekim manjim otklonom od tog položaja. O položaju tijela oštećenog u prostoru u trenutku zadobivanja ozljede da nije moguće zaključivati, te da se on mogao nalaziti u stojećem ili bilo kojem položaju pri kojem je prednja strana trbuha bila dostupna ozljeđivanju. Vještak dr. A. je zaključio da se obzirom na lokaciju ubodne rane može zaključiti kako bi ubod istim sredstvom i istim intenzitetom, ali nekim drugim smjerom mogao dovesti do nastanka teške, osobito teške ili teške tjelesne ozljede sa smrtnim ishodom. Ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. A. A. ovaj sud u cijelosti prihvaća držeći ga stručnim i kvalitetno obrazloženim.

 

Nadalje, iz tog vještačenja proizlazi da je i okrivljena V. K. zadobila više krvnih podljeva po licu i glavi, te oguljotinu kože lijeve podlaktice koje ozljede pojedinačno i u zbroju predstavljaju laku tjelesnu ozljedu. Krvni podljevi glave i lica da su mogli nastati s više udaraca tupo tvrdim predmetom (otvorenom ili zatvorenom šakom) silinom srednjeg intenziteta, dok da je oguljotina kože podlaktice mogla nastati djelovanjem noktiju druge osobe pri hvatanju za ruku.

 

Da je okrivljena u trenutku događaja bila trijezna, odnosno da je koncentracije alkohola u krvi i mokraći kod iste bila 0,00 g/kg, proizlazi iz analize alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. te obrazaca AUK-1 i AUK-2.

 

Iz toksikološkog vještačenja naprijed navedenog Centra proizlazi kako je primijenjenim metodama u dostavljenim biološkim uzorcima na ime V. K. utvrđeno u krvi postojanje diazepama i njegovih metabolita nordazepama i temazepama, u tragovima morfina te sastojaka heroinske smjese kodeina i mekonina, a u mokraći diazepama i njegovog metabolita nordazepama i temazepama, metabolita heroina i to 6-acetilmorfina i morfina te sastojaka heroinske smjese kodeina i njegovog metabolita norkodeina, mekonina, hidrokotarnina, noskapina i metabolita papaverina, kao što je utvrđena i prisutnost metadona i njegovog cikličkog metabolita (EDDP-a), tramadola i njegovih metabolita.

 

Za potrebe ovog postupka provedeno je i daktiloskopsko vještačenje, ali pretragama materijala vještačenje nisu izazvani upotrebljivi tragovi papilarnih linija pa se stoga na istom i ne temelji ova odluka.

 

Provedenim biološkim vještačenjem obavljenim po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. utvrđeno je da je u spornom tragu krvi izuzetom brisanjem rubova oštrice noža (omot broj 1, oštrica) identificiran DNA profil koji potječe od osobe muškog spola i u potpunosti se podudara s profilom na ime V. B. (omot 12). Dalje je navedeno kako u hrvatskoj populaciji, vjerojatnost da nasumično odabrana nesrodna osoba ima DNA profil identičan DNA profilu spornog traga krvi izuzetog brisanjem rubova oštrice noža (omot broj 1, oštrica) je 5,18 x 10. Još je navedeno kako u brisu rubova drške noža (omot broj 1, drška) nije identificiran djelomičan DNA profil koji nije dostatan za identifikaciju, pretraživanje niti pohranu u zbirku podataka prikupljenih molekularno- genetskom analizom.

 

Nadalje, biološkim vještačenjem navedenog Centra utvrđeno je kako je u spornom tragu tragova krvi izuzetom brisanjem rubova oštrice noža (omot broj1, oštrica), brisu rubova drške noža (omot broj 1, drška), nespornom uzorku na ime V. K. i nespornom uzroku na ime V. B. dokazana koncentracija humane DNA dostatna za umnažanje fragmenata DNA.

 

Prema psihijatrijskom vještačenju provedenom po stalnoj sudskoj vještakinji prof. dr. D. B. okrivljena iskazuje u ličnosti osobine koje se mogu dijagnosticirati kao poremećaj ličnosti težeg stupnja sa značajkama emocionalne nestabilnosti i asocijalnosti te da je višegodišnja zlouporaba opijata dovela do razvoja ovisnosti o heroinu što dodatno da rezultira sekundarnom psihopatizacijom ličnosti. Vještakinja je mišljenja kako zbog navedenih osobina ličnosti kao i konflikta koji je postojao među njima mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima tempore criminis bila bitno smanjena te da je prema okrivljenoj potrebno provesti liječenje od ovisnosti o psihoaktivnim drogama. Nadalje, vještakinja je navela kako obzirom da je tempore criminis okrivljena bila pod utjecajem psihoaktivnih sredstava i to diazepama, heroina, metadona i tramadola koji djeluju sedativno i anksiolitički da u procjenu stanja afekta straha i prepasti, pored postojećeg konflikta, da treba uzeti u obzir utjecaj navedenih tvari. Vještakinja je pojasnila kako je diazepam sredstvo koje se koristi u liječenju straha i tjeskobe, a sličan učinak da imaju i heroin, metadon i tramadol teda djeluju psihosedativno pa da bi se upravo zbog navedenog sedativnog učinka ovih lijekova teško moglo govoriti o stanju odnosno afektu razdraženosti i prepasti.

 

Kako je već navedeno, okrivljena je priznala objektivni učin, a tijekom postupka je bio sporan subjektivni element djela, i to voljni i svjesni. Međutim, iz analize dokaza proizlazi da je okrivljena V. K. postupala s neizravnom namjerom pristajući da usmrti V. B. do čega nije došlo ne njenom voljom nego pukim slučajem.

 

Okrivljena je u svojoj obrani navela kako je uzela nož kada je čula da oštećenik-žrtva otvara vrata i u trenutku kad on ide prema njoj da mu zadaje ubod u predjelu trbuha. Da se radi o nožu oštrice 9 cm proizlazi iz zapisnika o očevidu i izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja, dok iz sudsko medicinskog vještačenja proizlazi da silom zamaha srednje jakog do jakog intenziteta u području trbuha ubodom oštećenom zadaje ubodno reznu ranu središnjeg i gornjeg dijela trbuha s oštećenjem ravnog mišića trbuha i jetre praćeno minimalnim krvarenjem u trbušnu šupljinu koja predstavlja (običnu) tešku tjelesnu ozljedu.

 

Nadalje, da se obzirom na lokaciju ubodne rane može se zaključiti kako bi ubod istim sredstvom i istim intenzitetom, ali nekim drugim smjerom mogao dovesti do nastanka teške, osobito teške ili teške tjelesne ozljede sa smrtnim ishodom.

 

Iako okrivljena spori namjeru pozivajući se na nužnu obranu odnosno krajnju nuždu u čemu joj je svjedočenjem, posebice na raspravi, oštećenik-žrtva V. B., potvrđujući dijelom njenu obranu, sud takvu obranu okrivljene ne prihvaća držeći ju usmjerenom ka izbjegavanju njene kaznene odgovornosti, ako što u tom dijelu iz istog razloga sud ne prihvaća ni iskaz oštećenika-žrtve. Naime, kako obrana okrivljene tako i iskaz oštećenika- žrtve u ovom dijelu nemaju potvrdu u prikupljenim dokazima.

 

Člankom 21. stavkom 1. KZ/11 je propisano kako je isključena protupravnost djela počinjenog u nužnoj obrani. Stavkom 2. citiranog članka je definirano kako je nužna ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Stavkom 3. istog članka je propisano da se počinitelj koji prekorači granice nužne obrane može blaže kazniti, a stavkom 4. je propisano da nije kriv tko prekorači granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom.

 

Potrebno je imati u vidu da je okrivljena uzela nož nakon što je napad (prvi) prestao, a okolnost da ju okrivljenik hvata za ramena pa da ona u strahu da ju isti ne bi ponovno napao, istog nožem ubada u trbuh, nikako ne može predstavljati postupanje u nužnoj obranu niti se to može smatrati ozbiljnim napadom na njen život ili tijelo, a posebno kod činjenice da je oštećenik-žrtva goloruk.

 

Kako iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljena bila ubrojiva, bitno smanjeno, te da očito nije bila u stanju afekta razdraženosti i prepasti, to se očito nije ni postupala na mah niti je bila dovedena u stanje razdraženosti i prepasti napadom oštećenika, a niti tu ima elemenata nužne obrane jer je ona ta koja je tom drugom konfliktu nožem ubola oštećenika-žrtvu.

 

Da se tu ne radi o nužnoj obrani nego o napadu visokog intenziteta snage i odlučnosti ukazuje vrsta i karakter uporabljenog sredstva, način zamahivanja, kao i lokacija zadanog uboda.

 

Prvenstveno treba imati na umu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sudske medicine dr. A. kojim se utvrđuje da je oštećenik-žrtva zadobio ubodno reznu ranu središnjeg i gornjeg dijela trbuha s oštećenjem ravnog mišića trbuha i jetre praćeno minimalnim krvarenjem u trbušnu šupljinu, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu koja je nastala silom zamaha srednje jakog do jakog intenziteta, a dubina kanala je oko 4 cm te je ta rana zadana jednim ubodom šiljatog mehaničkog sredstva koje ima oštricu.

 

Dakle, okrivljeničine radnje nisu bile istodobne s napadom oštećenika-žrtve na nju jer je taj napad već bio prestao, a drugog napada nije ni bilo. Njen napad je bio visokog intenziteta i odlučnosti da oštećenika-žrtvu V. B. liši života. Uporabljeno sredstvo, nož dužine oštrice 9 cm, svakako je podobno sredstvo da se njime drugoga liši života. Treba uzeti u obzir i činjenicu da je okrivljena oštećenom-žrtvi zadala ubod u trbuh gdje se nalazi glavnina vitalnih dijelova tijela te da je imenovani oštećenik-žrtva bio goloruk, nenaoružan. Sve te okolnosti govore kako se u konkretnom slučaju ne može govoriti o postupanju okrivljene u nužnoj obrani kao ni o ispričivom prekoračenju granica nužne obrane.

 

Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljene prema kaznenom djelu koje je predmet ovog postupka, a s obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati da je okrivljena postupala s neizravnom namjerom, odnosno sa sviješću da može oštećenika-žrtvu lišiti života na koju mogućnost je i pristala.

 

Vezano za ubrojivost već je navedeno kako je prema psihijatrijskom vještačenju vještakinje prof. B., a koje vještačenje ovaj sud prihvaća kao stručno i kvalitetno obrazloženo, okrivljena u vrijeme počinjenja djela bila bitno smanjeno ubrojiva.

 

Nakon što je utvrđeno da je okrivljena V. K. H. počinila kazneno djelo iz članka 110. u svezi sa člankom 34. stavak 1. i 2. KZ/11, bilo je potrebo donijeti odluku o kaznenoj sankciji, uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljene, a koje su od značenja za donošenje ove odluke. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir sve one okolnosti koje u smislu odredbe članka 47. KZ/11 utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

 

Odredbom članka 34. KZ/11 propisano je da se počinitelj pokušaja kaznenog djela može blaže kazniti.

 

Za kazneno djelo ubojstva propisana je odredbom članka 110. KZ/11 kazna zatvora najmanje 5 godina. Odredbom članka 48. stavak 1. KZ/11 propisano je da sud može kaznu blažu od propisane za određeno kazneno djelo izreći kada to zakon izričito propisuje.

 

Odredbom članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11 propisano je da sud može ublažiti kaznu zatvora sukladno članku 48. stavak 1. KZ/11 do dvije godine ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

 

Dakle, u ovom predmetu utvrđene su dvije zakonske osnove za ublažavanje kazne.

 

Olakotnim okolnostima je sud okrivljenoj cijenio njenu dosadašnju neosuđivanost, korektno držanje pred sudom, činjenicu da je majka maloljetnog djeteta kao i da oštećenik- žrtva nije zainteresiran za njen kazneni progon te da ne postavlja imovinskopravni zahtjev, činjenicu da je i oštećenik-žrtva doprinio nastanku ovog događaja, zatim izraženo žaljenje zbog učina, kao i to što je kritične prigode okrivljena bila bitno smanjeno ubrojiva, te njenu životnu dob i obiteljske prilike, a koje okolnosti predstavljaju opravdan osnov za ublažavanje kaznene sankcije u odnosu na okrivljenu V. K. ispod propisanog minimuma za kazneno djelo iz članka 110. u svezi sa člankom 34. stavak 1. i 2. KZ/11.

 

Otegotnih okolnosti na strani okrivljene sud nije našao.

 

Stoga je sud okrivljenu V. K. na temelju članka 110. u vezi sa člankom 34. stavak 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11 osudio na kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

 

Potom je okrivljenoj V. K. na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda s time da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako okrivljena u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.

 

Ovaj sud smatra da će se i ublaženom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i to izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počiniteljicu i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

Okrivljena je tijekom postupka bila lišena slobode pa joj se na temelju članka 54. KZ/11, u neuvjetovani dio kazne, uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. ožujka 2019. do 24. travnja 2019. godine.

 

Ujedno sukladno preporuci stalne sudske vještakinje prof. dr. D. B. na temelju članka 69. KZ/11 okrivljenoj V. K. se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti a koja će se u odnosu na neuvjetovani dio kazne izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a u odnosu na uvjetovani dio kazne izvršavati će se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine.

 

Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od oštećenog-žrtve V. B. trajno se oduzima jedan nož koji je od istog oduzet zapisnikom Kliničkog bolničkog centra S. o osobnim stvarima pacijenta od 29. ožujka 2019. i potom izuzet od strane policijskog službenika Policijske uprave ..., Sektora kriminalištičke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku, a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti (članak 79. stavak 6. KZ/11). U konkretnom slučaju riječ je o predmetu uporabljenom pri počinjenju kaznenog djela koji se po zakonu mora oduzeti.

 

Kako oštećenik-žrtva V. B. nije postavio imovinskopravni zahtjev to nije trebalo donositi odluku u tom pravcu.

 

S obzirom na činjenicu da je okrivljena nezaposlen i ne ostvaruje nikakva primanja te nema imovine, to ju je sud na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 oslobodio obveze da nadoknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te nagradu i nužne izdatke postavljene braniteljice jer bi plaćanjem tih troškova moglo biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

 

U Splitu 23. lipnja 2020.