- 1 -              Rev 3387/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3387/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. G., odvjetnici u Z., protiv tuženika H. – O. d. s. d.o.o., Z., OIB: ..., radi utvrđenja povrede prava zbog diskriminacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-322/2019-2 od 25. travnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-96/17 od 5. listopada 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj Pr-96/17 od 28. veljače 2019., u sjednici održanoj 23. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-322/2019-2 od 25. travnja 2019. u toč. 2. i 3. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Zadru broj Pr-96/17 od 5. listopada 2018. prihvaćen je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je sadržaj odluke čl. 122. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu objavljenog u Biltenu br. 370 Vjesnika HRP i čl. 117.a Pravilnika o radi HEP-ODS, diskriminirajući u odnosu na tužitelja kao pripadnika dobne skupine zaposlenika starijih od 63 godine i 6 mjeseci zbog čega propuštanje tuženika da u odnosu na tužitelja pristupi otkazivanju ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu uz utvrđivanje odgovarajuće otpremnine predstavlja povredu tužiteljevog prava na jednako postupanje te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 379.177,44 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 5. listopada 2018. do isplate i ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 20.312,50 kn.

 

Dopunskom presudom od 28. veljače 2019. naloženo je tuženiku na iznos troškova postupka dosuđenih prvostupanjskom presudom isplatiti pripadajuću zateznu kamatu od dospijeća do isplate.

 

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-322/2019-2 od 25. travnja 2019. preinačena je prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja te je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 750,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje; odnosno tužitelj je protiv pobijane presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da je sadržaj odredbe čl. 122. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu i čl. 117.a Pravilnika o radu HEP-ODS diskriminirajući u odnosu na tužitelja kao pripadnika dobne skupine zaposlenika tuženika starijih od 63 godine i 6 mjeseci, zbog čega propuštanje tuženika da u odnosu na tužitelja pristupi otkazivanju ugovora o radu s ponudom novog izmijenjenog ugovora o radu uz utvrđivanje odgovarajuće otpremnine, predstavlja povredu prava na jednako postupanje, je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

 

"1. Je li u skladu sa odredbama čl. 1., čl. 2. st. 1. i čl. 8. ZSD diskriminaciju po dobi svesti isključivo na ograničavanje mogućnosti zapošljavanja osobama starijim od određene dobi?

 

2. Da li je uopće za prosudbu postoji li diskriminatorno postupanje prema odredbama ZSD presudna namjera tuženika, bilo prema tužitelju osobno, ili prema zaposlenicima iz dobne skupine starijih od 63,5 godine života?

 

3. Da li je sadržaj odredaba čl. 122. Kolektivnog ugovora za HEP i čl. 117.a Pravilnika o radu tuženika HEP – ODS, diskriminatoran u smislu čl. 2. st. 1. ZSD, s obzirom na negativne učinke tih normi na dobnu skupinu zaposlenika tuženika starijih od 63,5 godine života, odnosno obzirom na okolnost da, uslijed djelovanja navedenih normi, tužitelj kao pripadnik dobne skupine starih od 63,5 godine, nije bio u mogućnosti u postupku restrukturiranja, prema pravilima koja je donio sam tuženik, odabrati opciju koja je za njega financijski najpovoljnija?

 

4. Predstavljaju li osporavane norme prima facie diskriminaciju u smislu jamstva preraspodjele tereta dokazivanja u antidiskriminacijskim postupcima, odnosno primjene odredbe čl. 20. ZSD, zbog čega je upravo na tuženiku ležao teret da dokazuje kako se ne radi o diskriminaciji?"

 

smatrajući da o rješenju tih pitanja ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da je o tim pitanjima u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž 21/13, Rev 300/13, Revr 50/16, predloženo je preinačenje pobijane presude odbijanjem žalbe tuženika, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u dijelu kojim je podnesena protiv pobijane presude kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja za isplatu mu iznosa 379.177,44 kn s pripadajućim zateznim kamatama, osnovana je kao što je i osnovana revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a podnesena protiv pobijane presude kojom je preinačenjem odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da je sadržaj naznačenih odredbi Kolektivnog ugovora i Pravilnika diskriminatoran u odnosu na tužitelja kao pripadnika dobne skupine zaposlenika tuženika starijih od 63 godine i 6 mjeseci itd.

 

Tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno pobijanom presudom, sadrži dva zahtjeva od kojih je:

 

- prvi deklaratorni, upravljen na utvrđenje da sadržaj odredbe čl. 122. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu objavljenog u Biltenu br. 370 Vjesnika HRP (dalje: KU HEP) i čl. 117.a Pravilnika o radu HEP-ODS (dalje: Pravilnik tuženika) su diskriminirajući u odnosu na tužitelja kao pripadnika određene dobne skupine radnika tuženika, a zbog kojih da odbijanjem tuženika da pristupi otkazivanju ugovora o radu tužitelju s ponudom izmijenjenog ugovora, uz utvrđivanje odgovarajuće otpremnine tužitelju, predstavlja povredu tužiteljevih prava na jednako postupanje,

 

- drugi kondemnatorni, kojim se traži da tuženik tužitelju naknadi imovinsku štetu uzrokovanu povredom prava osobnosti (zahtjev za naknadu štete)

 

a koji zahtjevi su podneseni prema odredbi čl. 17. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD).

 

Prema odredbi čl. 17. st. 2. ZSD o zahtjevima iz stavka 1. tog članka odlučuje sud primjenjujući odredbe ZPP-a, ako tim zakonom nije drukčije određeno.

 

Prema odredbi čl. 23. ZSD u postupcima iz čl. 17. st. 1. tog Zakona, revizija je uvijek dopuštena.

 

Polazeći od citiranih odredbi čl. 17. st. 2. i čl. 23. ZSD, a koje upućuju na primjenu odredbi ZPP-a pa i u odnosu na dopuštenost revizije protiv presude donesene u postupcima povodom tužbe iz čl. 17. st. 1. ZSD, za ocjenu dopuštenosti izjavljenih revizija tužitelja čini se mjerodavnom odredba čl. 382. st. 1. i čl. 399. st. 2. ZPP-a, a koje se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuju na ovaj spor.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1.-3. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn; 2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa; 3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

 

Odredbom čl. 399. st. 2. ZPP-a revizija propisana posebnim zakonom smatra se revizijom iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ako tim posebnim zakonom nije drukčije propisano.

 

Kod činjenice da u odnosu na deklaratorni zahtjev tužitelja, a kojim je odlučeno pobijanom presudom, a koji se ne može podvesti pod sporove o kojima govori odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a, a u odnosu na njega tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora niti ju je sud odredio uz primjenu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a, znači da je vrijednost predmeta tog zahtjeva 50.000,00 kn, sve u smislu zakonske presumpcije iz čl. 40. st. 5. ZPP-a, a kako drugostupanjska presuda kojom je odlučeno o tom tužbenom zahtjevu nije donesena prema odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a, već na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, ocijeniti je da protiv tog dijela pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, a koja je međutim dopuštena protiv pobijane presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu mu štete, jer novčani iznos tog dijela zahtjeva, a koji ujedno označava vrijednost predmeta spora tog dijela zahtjeva, sve u smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZPP-a, prelazi iznos 200.000,00 kn propisan odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a kao vrijednosni minimum za dopuštenost revizije. Dakle revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, redovna revizija je dopuštena protiv dijela pobijane presude kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu štete.

 

Naprotiv protiv dijela pobijane presude, a kojim je odbijen deklaratorni zahtjev, nema zakonskih pretpostavki za dopuštenost redovne revizije.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge važnosti zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Osporavajući pravilnost pobijane presude, a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su određene odredbe KU HEP te Pravilnika tuženika diskriminirajuće u odnosu na tužitelja kao pripadnika dobne skupine radnika tuženika stavljajući ga time u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike tuženika, tužitelj je u reviziji podnesenoj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a određeno naznačio pravna pitanja kojima problematizira pravilnost pobijane presude, ujedno smatrajući ih važnim i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da o tim pitanjima postoji pravilno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude.

 

Analizirajući sadržaj pitanja naznačenih u reviziji tužitelja, a u svjetlu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, ocjena je ovog suda da pitanje u reviziji naznačeno ad. 4. ima značaj važnosti kako za odluku u ovoj pravnoj stvari tako i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a kojim se sadržajno problematizira pravilnost pravne ocjene drugostupanjskog suda izražene u pobijanoj presudi, a glede primjene odredbe čl. 20. ZSD o teretu dokazivanja, a koju da je drugostupanjski sud u ovom slučaju primijenio suprotno u tom pravcu izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev 300/12 i Revr 50/16.

 

U pobijanoj presudi drugostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja ocijenivši da odredba čl. 122. KU HEP i čl. 117.a Pravilnika tuženika, a kojima se zabranjuje tuženiku otkazivanje ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga radnicima koji su navršili 63 godine života i 6 mjeseci, nisu diskriminirajuće po tužitelja kao radnika koji spada u tu dobnu skupinu radnika tuženika, pa smatra da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je u ovom slučaju došlo do diskriminacije po bilo kojoj od osnove iz čl. 1. st. 1. ZSD, pa tako ni po dobnoj osnovi, zbog čega da nema pretpostavki za pružanje zatražene zaštite tužitelju od diskriminacije.

 

Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZSD ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

 

Dakle u smislu te odredbe u postupcima kao što je ovaj, onaj koji tvrdi da je određenim postupanjem/nepostupanjem bio doveden u nepovoljniji položaj – diskriminiran (u ovom slučaju tužitelj) dovoljno je da takvo postupanje/nepostupanje učini vjerojatnim, a nakon toga teret dokaza da takvog postupanja nepostupanja nije bilo, je na protivnoj stranci, u ovom slučaju tuženiku. Takvo pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je u svojoj odluci Revr 50/16.

 

Tužitelj nalazi da je spornim odredbama bio stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike tuženika i to po dobnoj osnovi (osobe starije od 63 godine i 6 mjeseci).

 

Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZSD izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. tog Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

 

Prema odredbi stavka 2. tog članka neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. st. 1. tog Zakona u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

 

Kada se ova odredba poveže sa sadržajem odredbe čl. 1. st. 1. ZSD kojom se kao svrha tog zakona propisuje osiguranje zaštite i promicanje jednakosti i omogućuje i uređuje zaštita od diskriminacije na raznim osnovama, uz ostalo i onoj po osnovi dobi, onda se, a glede pitanja primjene odredbe čl. 20. ZSD čini da je u ovom slučaju drugostupanjski sud zanemarujući odnosno pogrešno tumačeći odredbu čl. 20. ZSD pogrešno ocijenio da tužitelj u ovom postupku nije učinio vjerojatnim da je spornim odredbama KU HEP i Pravilnika tuženika bio doveden u nejednaki odnos sa drugim radnicima, a sve to po dobnoj osnovi. Pritom ovaj sud ne ulazi u to jesu li sporne odredbe Kolektivnog ugovora HEP-a i Pravilnika tuženika po svojoj naravi imali značaj pozitivne ili negativne diskriminacije.

 

U skladu s prethodno navedenim, znači da je na tuženiku, a u smislu odredbe čl. 20. ZSD bio teret dokazati da spornim odredbama tužitelj kao pripadnik određene dobne skupine, nije bio doveden u nepovoljniji položaj od drugih radnika tuženika koji nisu spadali u tu dobnu skupinu, a sve u primjeni odredbe Kolektivnog ugovora HEP-a i Pravilnika tuženika, a sve imajući u vidu odredbu čl. 9. st. 2. toč. 8. ZSD.

 

Kako je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja glede primjene odredbe čl. 20. ZSD, a što je revident problematizirao pitanjem u podnesenoj reviziji, propustio ocijeniti ožalbenu prvostupanjsku presudu, a polazeći od te odredbe (čl. 20. ZSD) te potom primjenom ostalih relevantnih odredbi ZSD ocijeniti osnovanost zahtjeva tužitelja upravljenog na utvrđenje i značaj odredbe čl. 122. KU HEP i čl. 117.a Pravilnika tuženika, a u vezi čega za sada nije moguće ni ocijeniti pravilnost pobijane presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete, to je drugostupanjsku pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. O nastavljenom postupku drugostupanjski sud će polazeći od prethodno navedenih primjedbi ovog suda, a koja se tiču primjene odredbi ZSD ponovno ocijeniti osnovanost žalbe tuženika te donijeti novu, zakonitu odluku.

 

Stoga je, a na temelju odredbe čl. 394. st. 4. i čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku, sve na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 23. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.