1              Poslovni broj: 8 Kž-298/2020-4

Poslovni broj: 8 Kž-298/2020-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog Ž. A. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi 1. 2. i 3. okrivljenika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-777/2019 od 20. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

1. Na temelju članka 199. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08), a po službenoj dužnosti obustavlja se kazneni postupak protiv 3. okrivljenog A. D. zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11.

 

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. te nužni izdaci 3. okrivljenog A. D. i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Uslijed gornje odluke, žalbe 3. okrivljenog A. D. su bespredmetne.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

2. Prihvaćaju se žalbe 1. okrivljenog Ž. A. i 2. okrivljenog S. Đ. te se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kaznama na način da se utvrđuje da su 1. okrivljeni Ž. A. i 2. okrivljeni S. Đ., radnjama opisanim u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, počinili kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11 te se na temelju tog zakonskog propisa osuđuju i to 1. okrivljeni Ž. A. na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a 2. okrivljeni S. Đ. na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine u koju kaznu se 2. okrivljenom S. Đ. na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja od 22. lipnja 2018. do 23. lipnja 2018. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. studenog 2018. pa nadalje.

 

U ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. okrivljenog Ž. A. i 2. okrivljenog S. Đ. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim 1. okrivljenog Ž. A., 2. okrivljenog S. Đ. i 3. okrivljenog A. D. zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnoga reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11. Na temelju odredbe članka 326. stavka 2. u vezi odredbe članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 3.  KZ/11. za ovo kazneno djelo 1. okrivljeni Ž. A. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci, 2. okrivljeni S. Đ. je na temelju odredbe članka 326. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca, a 3. okrivljeni A. D. je na temelju odredbe članka 326. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine i deset mjeseci.

 

Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora 2. okrivljenom S. Đ. uračunato je vrijeme uhićenja od 22. lipnja 2018. godine do 23. lipnja 2018. godine te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. studenog 2018. godine pa nadalje dok je 3. okrivljenom A. D. u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 22. lipnja 2018. godine do 23. lipnja 2018. godine te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. prosinca 2018. godine pa nadalje. 

 

Na temelju odredbe članka 79. stavka 2. i 6. KZ/11. od okrivljenika su oduzeti predmeti uporabljeni za počinjenje kaznenoga djela i to od 1. okrivljenog Ž. A. jedan mobilni telefon marke Samsung“ crne boje pozivnog broja … , IMEI broja … sa SIM karticom operatera „T…“, jedna potvrda o plaćenoj cestarini Rijeka-Zagreb od 20. lipnja 2018. na iznos od 111,20 kuna broj računa … , potvrda o plaćenoj cestarini Zagreb istok - Županja od 20. lipnja 2018. godine na iznos od 186,00 kuna broj računa … potvrda o plaćenoj cestarini Županja - Lipovac od 20. lipnja 2018. na iznos od 26,00 kuna broj računa … , potvrda o plaćenoj cestarini Lipovac - Zagreb istok od 21. lipnja 2018. na iznos od 212,00 kuna broj računa 3011045305, potvrda o plaćenoj cestarini Zagreb - Rijeka od 21. lipnja 2018. na iznos od 111,12 broj računa …, jedan ugovor o najmu broj 07-06-18 za vozilo registarske oznake RI 707- VV od 21. lipnja 2018. sa računom RN 531-P1-3 od 21. lipnja 2018. godine, koji su predmeti oduzeti prethodno temeljem potvrda Policijske uprave Primorsko goranske, Postaje granične policije Rupa od 22. lipnja 2018. godine. Od 2. okrivljenog S. Đ. na temelju naznačenih zakonski odredbi oduzet je jedan mobilni uređaj marke „Samsung A5“ pozivnog broja … sa SIM karticom VIP operatera, IMEI broja … koji je predmet oduzeti po djelatnicima Policijske uprave Primorsko goranske, Postaje granične policije Rupa od 22. lipnja 2018. godine, a od 3. okrivljenog A. D. oduzet je jedan mobitel marke „Doogee“ crne boje s prozirnom silikonskom maskom, IMEI broja 1: … , IMEI broja 2: … sa SIM karticom „T…“ pozivnog broja … koji je predmet oduzet po djelatnicima Policijske uprave Primorsko goranske, Policijske postaje Opatija temeljem potvrde serijski broj … te je odlučeno da će se ovi predmeti po pravomoćnosti sudske odluke uništiti.

 

Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi odredbe članka 145. stavka  2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) 1. okrivljeni Ž. A., 2. okrivljeni S. Đ. i 3. okrivljeni A. D. obvezani su nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 700,00 kuna svaki, kao i troškove vezano uz nužne izdatke i nagradu branitelja po službenoj dužnosti o kojima će sukladno odredbi članka 148. stavka 4. ZKP/08. biti odlučeno naknadno, posebnim rješenjem.

 

              Protiv presude žalbe su podnijeli 1. okrivljeni Ž. A. osobno i putem branitelja M. P., odvjetnika u R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, oduzimanju predmeta te troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu 1. okrivljenika u cijelosti te pobijanu presudu preinači u korist 1. okrivljenika, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, 2. okrivljeni S. Đ. osobno i putem branitelja D. Č., odvjetnika u R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da se 2. okrivljenika oslobodi krivnje, podredno da ga se osudi sukladno odredbi članka 326. stavak 1. KZ/11 na blažu kaznu razmjerno stupnju njegove involviranosti u inkriminirane radnje, 3. okrivljeni A. D. osobno i putem branitelja H. B., odvjetnika u R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

3. okrivljeni A. D. je u žalbama zatražio da ga se, sukladno odredbi članka 475. stavak 2. ZKP/08., izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Kako je 3. okrivljeni A. D. u međuvremenu preminuo, a što proizlazi iz dopisa Zatvora … od 6. svibnja 2020. i e-spisa, prema kojima je činjenica smrti upisana u evidencije MUP-a s danom 6. svibnja 2020., to je na temelju članka 199. ZKP/08. u odnosu na njega ovaj kazneni postupak obustavljen te je na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. nužni izdaci 3. okrivljenog A. D. i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, kao u rješenju pod točkom 1. Slijedom navedenog žalbe ovog okrivljenika su bespredmetne.

 

Ostali okrivljenici, s obzirom da to nisu tražili, nisu izviješteni o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Žalbe 1. i 2. okrivljenika su osnovane.

 

Žalbe 1. okrivljenog Ž. A., iako izjavljene zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, suštinski predstavljaju žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer ovaj žalitelj osporava zaključak suda o postojanju kvalifikatornih elemenata predmetnog kaznenog djela, tvrdeći da nije dokazano da bi okrivljenici kritične zgode postupali na ponižavajući i nečovječan način, a istovremeno ne osporavajući svoju ulogu, stoga će o njegovim žalbenim navodima po ovoj osnovi više biti objašnjeno kasnije.

 

Nije u pravu 2. okrivljeni S. Đ. kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ističući da o odlučnim činjenicama u presudi postoje nejasnoće te o bitnim činjenicama ne postoje razlozi, zbog čega se presuda ne može valjano ispitati. Suprotno tvrdnji ovog žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, a u obrazloženju prvostupanjske presude je prvostupanjski sud iznio jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi logični i međusobno suglasni stoga nema govora o ikakvom proturječju. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi otklonio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje je ovaj drugostupanjski sud ukazao u rješenju Kž-723/2019 od 3. rujna 2019., a izmjenama optužnice od 3. listopada 2019. jasno su opisane radnje koje se 2. okrivljeniku stavljaju na teret pa nije osnovana tvrdnja da bi izreka presude bila nerazumljiva i proturječna samoj sebi. Prvostupanjski sud je obrazložio sve bitne elemente inkriminiranog djela pa tako i koristoljublje, dajući valjane razloge zašto smatra da je 2. okrivljeni S. Đ. bio motiviran koristoljubljem. Detaljnim, savjesnim i okolnosnim analiziranjem obrana 1. okrivljenog A., 2. okrivljenog Đ. i 3. okrivljenog D. danih tijekom cijelog postupka, od prvog ispitivanja pred policijskim službenicima pa do obrane na raspravi, imajući u vidu sva odstupanja u danim iskazima, dovodeći ih u međusobnu vezu te povezujući njihove obrane s iskazima ostalih ispitanih svjedoka pa i iskazom svjedokinje T. D. P., čiji iskaz argumentirano ne prihvaća te materijalnim dokazima, prvenstveno podacima Operativno tehničkog centra za nadzor telekomunikacija, odnosno podacima o elektroničkoj komunikaciji koja je ostvarena korištenjem mobilnih telefonskih priključaka evidentiranih na 1. okrivljenog Ž. A., 2. okrivljenog S. Đ. i 3. okrivljenog A. D., prvostupanjski sud je ispravno utvrdio opseg radnji i ulogu 2. okrivljenog S. Đ. koji je angažirao 1. okrivljenog Ž. A. kako bi iznajmio kombi vozilo te izvršio prijevoz ilegalnih migranata, obećao mu za to novčanu nagradu od 1000 €, što ukazuje da je i sam trebao imati novčanu korist jer zašto bi nekome obećavao nagradu, a da od toga ne očekuje ili nema materijalnu korist. Daljnja činjenica koja ukazuje na ovaj motiv je i dogovor s 3. optuženim A. D. koji je bio prethodnica i dojavljivao o kontrolnim punktovima i time vraćao dug 2. okrivljenom S. Đ. od 300 €, kao i davanje novca za najam kombi vozila, a 3. okrivljenom A. D. i novca za benzin i druge troškove puta, jasno ukazuju da je cilj postupanja 2. okrivljenog S. Đ. bio da se materijalno okoristi, odnosno da je bio motiviran koristoljubljem. Ukazujući na aktivno sudjelovanje 2. optuženog u telefonskoj komunikaciji s ostalim okrivljenicima tijekom prevoženja migranata, punomoć datiranu s danom prebacivanja migranata za korištenje vozila koje je poslužilo kao prethodnica, a da pri tom 2. optuženi S. Đ. nema vozačku dozvolu, dočekivanje na jednom od zaustavnih točaka, donošenje hrane nabavku koje je sam financirao, prisutnost u blizini u trenutku zatjecanja od strane policije, ukazuje na njegovu zainteresiranost za ishod prebacivanja, a na što sve posve osnovano ukazuje i prvostupanjski sud.

Prvostupanjski sud je, pozivajući se na odgovarajuće odredbe članka 421. ZKP/08. osnovano odbio dokazne prijedloge obrane 2. okrivljenog S. Đ. za ispitivanje vlasnika trgovačkog društva „L.“ na okolnost ispravnosti unutarnje kvake na vratima vozila u kojem su prevoženi migranti, ispitivanje policijske djelatnice S. Š. na okolnost razjašnjavanja nelogičnosti u obrascima o identitetu migranata, ispitivanje policijske službenice N. B. na okolnost poznanstva prevoženih osoba i 2. okrivljenog S. Đ., ispitivanje svjedoka T. na okolnost izdavanja punomoći 2. okrivljenom S. Đ., ispitivanje policijskog službenika I. B. na okolnost provjere podataka iz kaznene evidencije za 2. okrivljenog S. Đ., policijskog službenika H. na okolnost kontaktiranja s 2. okrivljenikom, djelatnika PP … i medicinskog osoblja koje je vršilo medicinsku intervenciju za Ž. A., pribavu podataka o identitetu prevoženih osoba, provođenje grafološkog vještačenja rukopisa na izjavama o osobnim podacima migranata, nalazeći da se istaknutim dokazima ne bi utvrdile činjenice važne za odlučivanje u ovom postupku.

 

U odnosu na identitet prevoženih osoba valja ukazati da nitko od osoba zatečenih kritične zgode u vozilu nije imao osobne dokumente i identitet svakog od njih je utvrđen jedino i isključivo na temelju njihovih izjava o osobnim podacima, stoga je i nemoguće utvrditi njihov stvarni identitet pa niti dokazima predloženim od strane 2. okrivljenog S. Đ., ali nije sporno da se radi o strancima koji su zatečeni u nedozvoljenom kretanju u Republici Hrvatskoj.

 

Nije točna niti tvrdnja ovog žalitelja da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka u smislu odredbe članka 468. stavak 2. ZKP/08 jer se presuda temelji na nezakonitim dokazima, odnosno da je zapisnik o prvom ispitivanju 1. okrivljenog Ž. A. nezakonit dokaz s obzirom da ovaj okrivljenik u obrani na raspravi navodi da mu je prije ispitivanja u prostorijama Policijske uprave Primorsko-goranske pokazana fotografija S. Đ. kada mu je i prezentirano njegovo ime i prezime obzirom da ga je ranije poznavao po imenu „Š.“. Analizirajući predmetni zapisnik, prvostupanjski sud je sasvim ispravno zaključio da je ovo ispitivanje provedeno sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, da je okrivljenik primio pouku o pravima, da je poučen o pravu na branitelja, obranu je iznosio u slobodnom i neometanom kazivanju, što je vidljivo i iz snimke njegovog ispitivanja, a ispitivanjem policijskih službenika N. B. i K. M. koji su nazočili provođenju ove radnje, utvrdio je da 1. okrivljenom A. prije njegovog ispitivanja nije sugerirano što da govori, niti su mu predočene fotografije 2. optuženog S. Đ., čime bi bio doveden u zabludu glede davanja iskaza, što nastoji sugerirati ovaj žalitelj.

 

Međutim, u pravu su 1. i 2. okrivljenici kada u svojim žalbama ističu da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada ih je proglasio krivim za kvalificirano kazneno djelo iz članka 326. KZ/11, odnosno za kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11. Da bi se radilo o navedenom kaznenom djelu potrebno je da počinitelj iz koristoljublja omogući ili pomogne drugoj osobi nedozvoljeno ući, izići, kretati se ili boraviti u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma i da pri počinjenju tog kaznenog djela iz stavka 1. članka 326. KZ/11. dovede u opasnost život ili tijelo osobe ili s njom postupa na nečovječan i ponižavajući način ili je djelo počinila službena osoba u obavljanju službene dužnosti. U konkretnom slučaju su 1. i 2. okrivljenici u inkriminirano vrijeme zajedno i po prethodnom dogovoru, a sve u cilju da se materijalno okoriste, organizirali prijevoz 14 ilegalnih imigranata, državljana Afganistana preko teritorija Republike Hrvatske koji su prethodno izbjegavajući graničnu kontrolu, na nezakonit način ušli na teritorij Republike Hrvatske pa ih je po načelu podjele rada, a uz već istaknutu i objašnjenu ulogu 2. okrivljenog S. Đ., 1. okrivljeni Ž. A. na području grada Županje smjestio i prevozio u kombi vozilu marke „Renault Traffic“, za koje vrijeme mu je 3. optuženi A. D. osiguravao relaciju kretanja i obavještavao ga o eventualnim policijskim kontrolnim punktovima prevezavši ih do šumskog područja u blizini Učke gdje su ih iskrcali i uputili ih da se sakriju u šumu i sačekaju noć, da bi ih potom u večernjim satima 1. okrivljeni Ž. A. smjestio u zatvoreni teretni dio kombija dimenzija 280x180x190 centimetara bez ventilacije i prozora koji nije namijenjen za prijevoz putnika marke „Citroen Jumper“ te ih nastavio voziti prema mjestu Vele Mune, dok mu je 3. optuženi A. D. ponovno osiguravao relaciju kretanja, a sve u cilju da ilegalnim migrantima omogući izlazak iz Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju, izbjegavajući graničnu kontrolu, u čemu su spriječeni 21. lipnja 2018. u 22,55 sati na raskrižju županijske ceste 5012 i županijske ceste 5015 od strane policijskih službenika.

 

Iz takvog činjeničnog opisa nedvojbeno proizlazi da je u teretnom vozilu, koji nije namijenjen prijevozu putnika marke „Citroen Jumper“ čija je unutrašnjost dimenzija 280x180x190, što predstavlja oko 5 m2, pa kako je prevoženo 14 migranata, svaki migrant je imao oko 0,36 m2, ili na jednom kvadratnom metru su bila tri migranta, bez ventilacije i prozora, ne može se zaključiti da su pri počinjenju kaznenog djela bili dovedeni u opasnost život i tijela osoba koje su se nedozvoljeno kretale u Republici Hrvatskoj i da se je s njima postupalo na nečovječan i ponižavajući način. Iz obrane 1. optuženog Ž. A. proizlazi da ih je u drugoj etapi prebacivanja vozio na kratkoj relaciji, da nisu negodovali zbog smještaja u tovarno vozilo, da je stekao dojam da su migranti zadovoljni što će ih prebaciti na određeno mjesto, da su dobili vodu i hranu, iz iskaza svjedoka D. V. djelatnika Postaje granične policije Rupa proizlazi da su migranti zatečeni u kombi vozilu u sjedećem i ležećem položaju, da su djelovali umorno i iscrpljeno, da nitko od njih nije tražio liječničku pomoć te da njihovo opće stanje nije bilo toliko loše, nisu izgledali dehidrirano niti malaksalo da bi postojala potreba pozivanja medicinske ekipe, nisu se žalili na neprimjereno postupanje, svjedok M. V. djelatnik Postaje granične policije je naveo kako je osjetio jak miris osoba koje su bile u unutrašnjosti te da se pri vrhu vrata vidjelo da izlazi para, pretpostavlja da je to bilo uslijed disanja ovih osoba, teretni se prostor nije mogao otvoriti iznutra. Obzirom na ovakav opis stanja migranata u trenutku zaustavljanja po policiji kao i da je kombi vozilo sa 14 migranata zaustavljeno kratko vrijeme nakon što su bili ukrcani u teretno vozilo, ne može se govoriti da je doveden u opasnost njihov život ili tijelo, jer se kod kvalificiranog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11 traži da dovođenje u opasnost života ili tijela bude konkretno. Obzirom da su krenuli od šumskog predjela u blizini Učke, a po policiji zatečeni u mjestu Vele Mune, radi se o kratkoj relaciji, na kojoj zbog kratkoće trajanja same vožnje nije moglo doći do ugrožavanja života i tijela migranata, iako su djelovali umorno, iscrpljeno, znojno, a što nije neuobičajeno obzirom da se događaj zbio u ljetno doba, u drugoj polovici lipnja, kada je vruće, a po brojnosti i uvjetima vožnje jasno je da se radilo o nehumanim uvjetima prijevoza. Međutim, ne radi se o dovođenju u opasnost života i tijela tih osoba, a niti se s njima postupalo na nečovječan i ponižavajući način. Postupanje na nečovječan i ponižavajući način potrebno je tumačiti kroz praksu Europskog suda za ljudska prava koji smatra postupanje nečovječnim kada je bilo smišljeno, trajalo satima bez prestanka i koje je uzrokovalo stvarne tjelesne ozljede ili psihičku ili fizičku patnju jačeg intenziteta (Labita protiv Italije, 26772/95 od 6. travnja 2000.), što znači da je kod nečovječnog postupanja naglasak na fizičkoj ili psihičkoj patnji. Za razliku od ponižavajućeg postupanja gdje takvo postupanje kod žrtve uzrokuje osjećaj straha, patnje i podređenosti ako se osoba ponižava ili umanjuje njezina ljudska vrijednost i dostojanstvo ili se prema takvoj osobi pokazuje manjak poštovanja za ljudsko dostojanstvo ili se ono umanjuje (presuda M. i M. protiv Hrvatske).

 

Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud prihvaća žalbe 1. okrivljenog Ž. A. i 2. okrivljenog S. Đ. u kojima ističu kako nisu ostvarena bitna obilježja kvalificiranog kaznenog djela iz članka 326. KZ/11 već da su 1. i 2. okrivljenici svojim protupropisnim radnjama, opisanim u činjeničnom opisu izreke presude, počinili osnovno kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. u vezi sa člankom 36. KZ/11.

 

Cijeneći težinu i posljedice kaznenog djela kao i društvenu opasnost te sve olakotne i otegotne okolnosti koje je u smislu članka 47. KZ/11. na strani 1. okrivljenog Ž. A. i 2. okrivljenog S. Đ. utvrdio prvostupanjski sud (list 30. presude), a imajući u vidu da je za djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11. propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, što je blaže od kaznenog djela za koje su proglašeni krivim prvostupanjskom presudom, valjalo je prihvatiti žalbe obojice okrivljenika i zbog odluke o kazni te smanjiti izrečene kazne pa je sud 1. okrivljenog Ž. A., a s obzirom na neosuđivanost i priznanje počinjenja djela pred redarstvenim vlastima, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a 2. okrivljenog S. Đ., s obzirom na činjenicu da je roditelj maloljetnog djeteta, kao i njegovu raniju osuđivanost u devet navrata zbog raznovrsnih kaznenih djela, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Ovakvim kaznama će se, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, poticajno djelovati na 1. i 2. okrivljenike da ubuduće ne čine kaznena djela kao i utjecati na jačanje svijesti okrivljenika i građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljenicima ponovno uključivanje u društvo.

 

U izrečenu kaznu zatvora 2. okrivljenom S. Đ. valjalo je na temelju članka 54. KZ/11. uračunati vrijeme uhićenja od 22. lipnja 2018. do 23. lipnja 2018. kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. studenog 2018. pa nadalje.

 

Nije u pravu 2. okrivljeni S. Đ. kada pobija odluku suda o oduzimanju predmeta smatrajući da je uništenje mobilnog telefona i SIM kartice bespredmetno jer njihova osnovna svrha nije protuzakonita, a oduzeti su isključivo radi provjere njihovog sadržaja, gubeći pri tom iz vida odredbu članka 79. stavak 2. KZ/11. koja sudu daje ovlaštenje da oduzme predmete uporabljene za počinjenje djela, ne propitujući svrhu istih, a odredbom članka 79. stavak 6. KZ/11. i da, prema vlastitoj procjeni, naloži uništenje istih.

 

Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao i u smislu odredbi članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08. vezano za bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa kako niti jedna takva povreda bilo formalne bilo materijalne naravi nije počinjena, a žalbe 1. i 2. okrivljenika su osnovane, valjalo je na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. presuditi kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 23. lipanj 2020.