- 1 -              Revd 865/2020-2

Broj: Revd 865/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. T. iz T., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. T., odvjetniku u R., protiv tužene Općine T. iz T., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. Z., odvjetnici u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1366/2018-3 od 17. veljače 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-718/17-19 od 28. ožujka 2018., u sjednici održanoj 23. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1366/2018-3 od 17. veljače 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-718/17-19 od 28. ožujka 2018. naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

1. Da li fizička osoba može steći pravo vlasništva na nekretninama na temelju čl. 360. st. 2. ZV-a odnosno i čl. 390. istog zakona uopće, odnosno kada u zemljišnoj knjizi nije bila upisana nositeljem prava korištenja takve nekretnine niti ima valjani pravni osnov stjecanja prava korištenja, upravljanja i raspolaganja, budući je navedenim prijelaznim odr. ZV-a propisana pretvorba na stvarima na kojima je pravni subjekt imao pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja?,

2. Da li je stan kao u parničnom i dr. postupcima u kojima se odlučuje o knjižnom pravu dužna u tužbenom zahtjevu navesti potpune oznake pojedine nekretnine sukladno odr. Zakona o zemljišnim knjigama?,

3. Da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a kada ne odluči o preinaci tužbenog zahtjeva sukladno čl. 190. ZPP-a uopće, odnosno kada ne odluči o preinaci tužbenog zahtjeva nakon zaključenog prethodnog postupka i da li sud sudi arbitrarno i protivno standardu prava na pravično suđenje kada propusti po službenoj dužnosti paziti na počinjenu bitnu povredu parničnog postupka?.

Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužene protivi se tom prijedlogu. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Glede u prijedlogu tužene za dopuštenje revizije naznačenog pravnog pitanja pod rednim brojem 1., predmetni prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten jer tužena nije određeno izložila razloge zbog kojih smatra da bi to pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP, u vezi čl. 387. st. 3. ZPP). Pozivanje tužene glede tog pitanja na presudu revizijskog suda broj Rev-x 392/13-2 u potpunosti je bespredmetno jer je pod tim brojem doneseno rješenje revizijskog suda o odbačaju revizije protiv rješenja o naknadi parničnog troška (to rješenje doneseno je 1. ožujka 2017.).

U prijedlogu tužene za dopuštenje revizije naznačena pravna pitanja pod rednim brojem 2. i 3. nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 3. ZPP koja bi mogla biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ovo stoga što tim pitanjima tužena zapravo pita da li su u ovom konkretnom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka vezane za pravila o određivanju tužbenog zahtjeva i pravila o preinaci tužbe.

Slijedom toga kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. ZPP riješiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjen u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila potrebna za donošenje odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije (st. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 23. lipnja 2020.