Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 888/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja G. M. iz Š., D. kod Š., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. V. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., radi vraćanja stečenog bez osnove i utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-1088/2018-2 od 18. prosinca 2019., kojim su potvrđena rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja 9 P-3880/15-36 od 18. siječnja 2018. i poslovnog broja 99 P-3880/15-32 od 15. rujna 2017., u sjednici održanoj 23. lipnja 2020.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje, kao nedopušten.
Obrazloženje
Drugostupanjskim su rješenjem potvrđena prvostupanjska rješenja:
- od 15. rujna 2017., kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom i kojim je odlučeno o trošku parničnog postupka;
- od 18. siječnja 2018., kojim je odbijen prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje od 25. rujna 2017.
Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), u svezi čl. 400. st. 1. ZPP-a, postavljajući pri tome pitanja koja smatra važnim u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP-a revizijski je sud ocijenio da u prijedlogu nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije smatra da bi pitanje bilo važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
Pri tome je za naglasiti se navodi tužitelja da revizijski sud u pogledu postavljenih pravnih pitanja još nije zauzeo niti pravno shvaćanje, pa tako niti u odluci poslovnog broja Rev 3838/2018. od 9. siječnja 2019., te (samo neobrazloženo) navođenje da su postavljena pravna pitanja važna za „razrješavanje spornih tumačenja granica procesnih ovlasti prilikom primjene odredne čl. 295. ZPP-a, a posebno imajući načelo zabrane zlouporabe procesnih prava i ovlasti propisano odredbom čl. 10. ZPP-a“ – ne mogu smatrati zadovoljenjem odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a u pogledu potrebe određenog izlaganja razloga zbog kojih se smatra da bi postavljena pitanja bila važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
Slijedom obrazloženog, a kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je, na temelju odredbe čl. 387. st. 5., čl. 392. st. 1. i 6., u svezi čl. 400. st. 3. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Katarina Buljan, v.r.
|
|
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.