- 1 -              Rev 3356/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3356/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. G., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku E. C., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. o. k. d.d., OIB: …., Z., zastupanog po punomoćnicima Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu O., P. & P. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-586/19-2 od 5. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagreba poslovni broj Pn-350/14-82 od 28. prosinca 2018., u sjednici održanoj 23. lipnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos 501.457,26 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 460.000,00 kn od 1. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 16.200,00 kn od 28. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn od 28. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 5.562,90 kn od 4. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 15.694,36 kn od 4. veljače 2014. do isplate,

te da mu plaća i rentu za tuđu pomoć u mjesečnom iznosu od 100,00 kn počevši od 1. svibnja 2014. pa nadalje, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog obroka do isplate.

 

Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu 59.807,10 kn s pripadajućim kamatama, kao i dio tužbenog zahtjeva za isplatom rente za trajnu tuđu pomoć u iznosu 500,00 kn mjesečno počevši od 1. svibnja 2014. do isplate.

 

Pod točkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 85.973,48 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2018. do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom je žalba tuženika odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, te je ujedno odbijen zahtjev tuženika za dosuđenje troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačenje drugostupanjske presude sukladno revizijskim navodima, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova podnošenja odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

 

Suprotno navodima revizije, razlozi pobijane presude su jasni, razumljivi i nisu u proturječju s provedenim dokazima, te ista nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Tuženik neosnovano prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a kada je zaključio raspravljanje bez saslušanja osiguranika tuženika u svojstvu svjedoka. Naime, protivno navodima tuženika, nakon više terenskih provjera i naredbi o dovođenju policija nije uspjela saznati podatak u svjedokovoj adresi u Nj., a o čemu je tuženik bio obaviješten čitanjem dopisa MUP-a na ročištima, te je stoga tuženik imao saznanja o svjedokovom boravku u Nj. i dana mu je mogućnost dostave njegove adrese u stranoj državi, što tuženik nije učinio.

 

Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 261. st. 3. ZPP-a, na koju tuženik upire u reviziji.

 

Prema odredbi čl. 261. st. 3. ZPP-a ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

 

Prvostupanjski sud je iznio razloge zbog kojih je prihvatio vještačenje vještaka ortopedsko-traumatološke i psihijatrijske struke u cijelosti, ocijenivši da su obavljena stručno i objektivno te da su se vještaci očitovali na iznesene prigovore tuženika i argumentirano ih otklonili. Takvu ocjenu prvostupanjskog suda prihvatio je i sud drugog stupnja, obrazlažući razloge prihvaćanja utvrđenja nižestupanjskog suda, pa stoga niti u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena navedena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka koju revident ističe u podnesenoj reviziji.

 

Neosnovan je i tuženikov prigovor da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 221.a ZPP-a, jer su sudovi ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno kao i svih dokaza zajedno (čl. 8. ZPP-a) zaključili da je tužitelj dokazao činjenice navedene u tužbi.

 

Prema tome, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Pritom valja dodati da ostali izneseni prigovori u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, a što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, iz tog se razloga ne može izjaviti revizija pa utoliko ti navodi revizije nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete pretrpljene u prometnoj nesreći koja se dogodila 25. veljače 2012., u kojoj su sudjelovali tužitelj upravljajući motociklom i osiguranik tuženika koji je upravljao osobnim vozilom.

 

Sudovi su zaključili da je za predmetnu prometnu nesreću odgovoran tuženik sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), jer su utvrdili je osiguranik tuženika upravljajući osobnim vozilom postupio protivno odredbi čl. 57. st. 2. te čl. 61. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10 i 74/11) te da je isključivo odgovoran za nastanak štete, pri čemu da nema suodgovornosti tužitelja. Sudovi su nadalje ocijenili da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. ZOO-a povezano s čl. 1046. ZOO-a što opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO-a) u dosuđenom iznosu kao i da mu, među ostalim, pripada i zatraženi iznos naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade sukladno odredbi čl. 1095. ZOO-a.

 

Tuženik revizijom osporava ocjenu suda o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika, visinu dosuđene naknade neimovinske štete te osnovanost i visinu dosuđenog iznosa na ime izgubljene zarade, ističući da su sudovi pogrešno primijenili relevantne odredbe materijalnog prava.

 

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da je pobijanom presudom pravilno primijenjeno materijalno pravo i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, pa se temeljem odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a revident upućuje na navedene razloge.

 

S obzirom na izloženo valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i odluka drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP-a).

 

Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za donošenje odluke povodom revizije (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 23. lipnja 2020.