- 1 -              Revt 179/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 179/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. J. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. P. d.o.o., K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. T.-R., odvjetnici u K., i punomoćniku Z. T., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9438/2014-2 od 8. studenoga 2017., kojom je u odluci o glavnoj stvari potvrđena, a u odluci o troškovima postupka djelomično preinačena odluka Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4654/2011 od 7. srpnja 2014., u sjednici održanoj 23. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4654/2011 od 7. srpnja 2014. odbijen je zahtjev tužitelja kojim je traženo da se raskida Ugovor o kupoprodaji broj AMI-155 od 22. svibnja 2000. te Dodatak tom ugovoru od 20. kolovoza 2001. sklopljen između tužitelja i tuženika, naloži tuženiku vratiti tužitelju u vlasništvo 6,6% poslovnih udjela trgovačkog društva I. M. d.o.o., O., ..., kao i naložiti tuženiku isplatiti tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa 8.400.000,00 USD s pripadajućim zateznim kamatama od 20. lipnja 2011. do isplate, te je odbačen prijedlog za određivanje privremene mjere, a radi osiguranja novčane tražbine i ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 630.000,00 kn.

 

Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9438/2014-2 od 8. studenoga 2017. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja te u odluci o troškovima postupka za iznos 505.000,00 kn, dok je preinačeno prvostupanjsko rješenje odbijanjem zahtjeva tuženika za naknadu mu troškova postupka za daljnji iznos 125.000,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu mu troškova postupka, odnosno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Obje nižestupanjske presude sadrže razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati, pa nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime prvostupanjski sud je polazeći od odredbe čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a, a postupajući na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a, dakle ocjenom izvedenih dokaza, kako njih pojedinačno tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio odlučne činjenice za ovaj spor, a na temelju kojih je, uz ostalo primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja te ga odbio, davši za to valjane i razumljive razloge.

 

Kako je drugostupanjski sud ispitujući pravilnost prvostupanjske presude otklonio žalbene navode tužitelja kao neosnovane, a nakon što je prihvatio kao pravilno činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, kao i razloge zbog kojih je primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim, i u tom pravcu drugostupanjski sud dao valjane razloge, ocijeniti je da obje nižestupanjske presude nisu opterećene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući osporiti pravilnost nižestupanjskih presuda vrši preocjenu izvedenih dokaza, zaboravljajući da ocjena izvedenih dokaza pridržana za sud (čl. 8. ZPP-a), sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi neodlučni u revizijskom stupnju postupka sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

Vezano za revizijski navod da je u pravcu pravilnosti tumačenja namjere ugovornih stranaka pri sklapanju ugovora i njihovih dodataka, trebalo saslušati tužitelja kao stranku, a što da su sudovi propustili učiniti, treba primijetiti slijedeće: kako sadržaj odredbi ugovora te dodataka ugovora sklopljenih između stranaka su bile jasne i razumljive, a bez da su ostavljale bilo kakvu sumnju što je bila njihova namjera i svrha, konkretno definirano što je bio predmet tih ugovora i cijena i baš da je predmet prodaje bio poslovni udjel tužitelja kod pravnog prednika tuženika od 6,6% za ugovorenu cijenu od 500.000,00 DEM, kao i da je tim ugovorom ugovoreno trgovinsko zastupanje tuženika po tužitelju za određeno vremensko razdoblje uz ugovorenu proviziju, onda je polazeći od odredbe čl. 99. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 80/01 – dalje: ZOO) odredbe iz ugovora trebalo primijeniti onako kako glase, a bez potrebe utvrđivanja stvarne zajedničke namjere ugovornih stranaka, jer te odredbe u tom pravcu nisu ostavljale nikakvu sumnju. Upravo zato pravilno su sudovi ocijenili nepotrebnim izvođenje dokaza saslušanja stranaka, a na okolnost namjere ugovornih stranaka.

 

S druge pak strane kako je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja odgovorio na odlučne žalbene navode, davši razloge zašto ih otklanja, to je neosnovan i prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskid Ugovora o kupoprodaji broj AMI-155 od 15. svibnja 2000. ovjerenog kod javnog bilježnika 22. svibnja 2000. te Dodatka tom ugovoru sklopljenog 20. kolovoza 2001. između tužitelja i tuženika odnosno njegovog pravnog prednika I. M. t. d.o.o., a time i zahtjev za vraćanje 6,6% poslovnih udjela u vlasništvu tužitelja kao i zahtjev da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju 8.400.000,00 USD u kunskoj protuvrijednosti.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su takav zahtjev tužitelja kao neosnovan ocijenivši da osporeni ugovor u dijelu koji se odnosio na prodaju poslovnih udjela tužitelja od 6,6% u trgovačkom društvu I. M. t. d.o.o. (pravnom predniku tuženika) za kupovnu cijenu od 500.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti je realiziran tako da je na osnovu tog ugovora prijenos poslovnog udjela proveden u sudskom registru te je tužitelju isplaćena ugovorena kupovnina; odnosno da u dijelu tog ugovora, a koji se odnosio na ugovoreno ekskluzivno pravo tužitelja na prodaju tuženikovih proizvoda u određenim zemljama u razdoblju deset godina se radilo o ugovoru o trgovinskom zastupanju iz čl. 790. ZOO-a, a u odnosu na koji da nisu ostvarene pretpostavke za njegov raskid u smislu odredbe čl. 133. st. 5. ZOO-a, odnosno da tužitelj nije dokazao da bi pravo na proviziju od prodaje proizvoda ostvarenu na temelju ekskluzivnog prava tužitelja na prodaju tuženikovih proizvoda bila ugovorena kao dio kupovnine za prodane poslovne udjele tužitelju kod tuženika, niti da tužitelj nije uspio ostvariti ugovorene rezultate prodajom tuženikovih proizvoda zbog zlonamjernog i šikanoznog postupanja tuženika, a zbog čega da bi tužitelju nastala šteta.

 

Razloge koje su u tom pravcu izneseni u nižestupanjskim presudama ovaj sud prihvaća te se umjesto posebnog obrazloženja, a vezano za odbijanje revizije u smislu odredbe čl. 393. ZPP-a poziva na razloge iz prvostupanjske presude, sve na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a, time da će se na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske uz ovu objaviti i obrazloženje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4654/2011 od 7. srpnja 2014., sve na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP-a.

 

Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji tužitelja.

 

Zagreb, 23. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.