- 1 -              Rev 3182/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3182/2019-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. G. K. iz Z., (OIB: …) zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P.&p., R., protiv tuženika M. B., iz R., (OIB: …) kao zakonskog nasljednika iz pok. B. B., iz R., (OIB: …) zastupanog po punomoćniku R. P., odvjetniku u R. i umješača na strani tuženika N. S. iz R., (OIB: …) zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. Š., T. Z. J. i A. J., odvjetnicama iz R., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2628/2018-2 od 22. studenog 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ps-14/2018-4 od 19. lipnja 2018., u sjednici održanoj 23. lipnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I              Tuženik M. B. (OIB….) kao zakonski nasljednika iz pok. B. B. (OIB…) dužan je predati tužiteljici R. G. K. (OIB…) u posjed jednosobni stan 22 na četvrtom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i balkona ukupne površine od 22,12 m2, a nalazi se u zgradi u R., u sagrađenoj na katastarskoj čestici broj 1114/10 upisanoj u poduložak 1371 zk.ul. 1107 k.o. P. slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

 

II              Tuženik M. B. (OIB…) dužan je tužiteljici R. G. K. (OIB…) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.620,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19. lipnja 2018. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo predati tužiteljici u posjed jednosobni stan 22 na četvrtom katu zgrade u R., , sagrađene na kčbr. 1114/10, poduložak 1371, zk.ul. 1107 k.o. P. slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana. Drugostupanjskim rješenjem je ukinuto rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. izreke pobijane presude, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

 

Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti su proturječni dokazima provedenima u postupku. Slijedom navedenog, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koji revizijski razlog se je revident pozvao.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik preda u posjed jednosobni stan 22 na četvrtom katu, ukupne površine 22,12 m2, a koji se nalazi u zgradi u R., u, sagrađenoj na kčbr. 1114/10, poduložak 1371, zk. ul. 1107, k.o. P., slobodan od osoba i stvari.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je u zemljišnim knjigama tužiteljica upisana kao vlasnica predmetnog stana,

 

- da je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1959/2016 od 8. ožujka 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4227/11 od 5. srpnja 2012., odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice sada pok. B. B. (prednice tuženika u ovom predmetu) radi utvrđenja da je stekla pravo vlasništva dosjelošću na predmetnom stanu i da joj je tuženica u tom predmetu (ovdje tužiteljica) dužna izdati ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva na njezino ime,

 

- da iz navedene presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1959/2016 od 8. ožujka 2017. proizlazi da tuženik i njegova pravna prednica (majka) najkasnije od 2006. nisu pošteni posjednici predmetnog stana, jer je 2006. tuženik kao sin pravne prednice u njezino ime izvršio uvid u zemljišne knjige te je u to vrijeme na predmetnoj nekretnini bio zabilježen spor koji se je vodio pod poslovnim brojem P-1312/94 između prednika stranaka radi utvrđenja ništetnim ugovora o kupoprodaji temeljem kojega je prodavateljica (N. S.) iz ugovora sklopljenog s pravnom prednicom tuženika (pok. B. B.) stekla pravo vlasništva na navedenoj nekretnini,

 

- da je temeljem pravomoćne i ovršne presude donesene u predmetu poslovni broj P-1312/94, dana 18. lipnja 2010. uknjiženo pravo vlasništva prednika ovdje tužiteljice I. Š., tužitelja u tom predmetu (tuženica je bila N. S.) te je 2. kolovoza 2011. brisana zabilježba spora,

 

- da su tužiteljica kao obdarenica i D. Š. (pravna slijednica I. Š.) kao darovateljica zaključile Ugovor o darovanju nekretnine od 20. srpnja 2011., na temelju kojeg se je tužiteljica uknjižila kao vlasnica predmetnog stana,

 

- da je rješenjem o nasljeđivanju od 30. svibnja 2014. u ostavinskom predmetu iza pok. B. B. njezinim nasljednikom proglašen njezin sin, ovdje tuženik M. B., te da navedena nekretnina nije bila predmet ostavinskog postupka.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je riječ o vlasničkoj tužbi tužiteljice koja od osobe koja posjeduje stvar zahtijeva da joj ona preda posjed te stvari (čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), pri čemu je tužiteljica dokazala da je vlasnica predmetnog stana i da se stan nalazi u tuženikovom posjedu, dok tuženik nije dokazao osnovanost prigovora kojim tvrdi da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari (čl. 163. st. 1. ZVDSP-a).

 

Neosnovani su revizijski prigovori tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje prave vlasničke tužbe uslijed ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnine od 20. srpnja 2011., budući da aktivna legitimacija tužiteljice proizlazi iz činjenice da je upravo tužiteljica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica spornog stana.

 

Nadalje, tuženik u reviziji prigovara ocjeni suda o neosnovanosti tuženikova prigovora prava na retenciju stvari (stana).

 

Odredbom čl. 164. st. 2. ZVDSP-a je propisano da ako vlasnik zahtijeva da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Sukladno odredbi stavka 4. istog članka, za troškove koji nisu ni nužni ni korisni ne može ni pošteni posjednik zahtijevati naknadu, ali ako mu ona ne bude ponuđena, može prije nego što vrati stvar odvojiti i sebi uzeti ono što je tim troškovima dodano ako to može učiniti bez oštećenja same stvari.

 

Sudovi su pravilno zaključili da posjed tuženika (odnosno njegove pravne prednice) nije bio pošten najkasnije od 2006., kad je tuženik u ime svoje pravne prednice izvršio uvid u zemljišne knjige te su oni tada stekli saznanje o vođenju spora glede nekretnine. Naime, pravna prednica tuženika pravo na posjed izvodi iz knjižnog prava N. S. te budući da je bio zabilježen spor koji se vodio, a čiji bi ishod mogao utjecati na knjižno pravo pravnog prednika, saznanjem o zabilježbi spora je pravna prednica tuženika imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine (čl. 18. st. 3. ZVDSP-a).

 

Slijedom navedenog, budući da tuženik nije precizirao koje je to nužne i korisne troškove imao, niti je predložio dokaze na temelju kojih bi se utvrdilo u kojem su vremenskom razdoblju ti troškovi nastali odnosno da li su nastali u razdoblju prije 2006. (već je predložio provođenje građevinskog vještačenja radi utvrđenja vrijednosti ulaganja u predmetni stan), pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tuženikov prigovor retencije stvari. Pritom valja reći da, protivno navodima revidenta, on tijekom postupka nije istaknuo protutužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 189. ZPP-a kojim bi potraživao uloženo u nekretninu, već je na ročištu 4. lipnja 2018. istaknuo upravo prigovor retencije u smislu odredbe čl. 163. ZVDSP-a, o kojemu je sud i odlučio.

 

Iz obrazloženih razloga valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 23. lipnja 2020.