Broj: Gž 50/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                        U ime Republike Hrvatske, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Joza Šoletića kao predsjednika vijeća, te Marije Vetme kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. H. P. d.d. D., D., kojeg kao punomoćnik zastupa Ž. V., odvjetnik u D., protiv tuženica: 1. M . G., kao preuzimateljice postupka iza smrti prvotnog tuženika P. K. i 2. T. K. i kao preuzimateljice postupka iza smrti prvotnog tuženika P. K., obje iz D., kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u D., radi uspostave prijašnjeg stanja i predaje stvari u posjed , odlučujući o žalbi tuženica izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. 9.P.772/09 od 30. rujna 2010. godine, u sjednici održanoj dana 20. veljače 2013. godine

p r e s u d i o   j e

                        Žalba  se djelomično uvažuje a djelomično odbija kao neosnovana, tako da se presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br.9 P.772/09 od 30. rujna 2010. godine:

a)        potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženicima uspostaviti prijašnje stanje na način da uklone objekt sa sjeverozapadnog dijela čest.zem.890/1 k.o. G.;

b)       preinačuje:

-          u preostalom dijelu toč.I izreke i u tom preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan;

-          u toč.II izreke tako da toč.II izreke glasi:

„svaka stranka snosi svoje parnične troškove“.

Obrazloženje

                        Tužitelji su, kao uknjiženi vlasnici nekretnine – čest.zem.890/1 k.o. G., dana 29.2.2008. godine pokrenuli parnični postupak protiv tuženika: 1. P. K., koji je u tijeku postupaka umro pa su postupak preuzele njegove nasljednice: M. G. (kćer) i T. K. (supruga) i 2. T. K., radi uspostave prijašnjeg stanja i predaje dijela stvari u posjed. Uspostavu prijašnjeg stanja tužitelj traži uklanjanje objekta kojeg je označio kao bespravno postavljeni i dijelom izgrađeni polu montažni prizemni objekt – garažu, sa sjeverozapadnog dijela tužiteljeve nekretnine, čest. zem.890/1 k.o. G.. Tužitelj tužbom zahtijeva i predaju suvlasničkog dijela od 29/11707 čest. zem.890/1 k.o. G. tužitelju u posjed.

                        Tuženici su ovom vlasničkom zahtjevu za uspostavu prijašnjeg stanja zbog prekoračenja međe građenjem i vlasničkog zahtjeva za predaju dijela stvari u posjed, suprostavili prigovor da su tuženici vlasnici tog dijela nekretnine negirajući time vlasništvo tužitelja.

                        Negiranje tužiteljevog vlasništva prijepornog dijela čest. zem.890/1 k.o. G. tuženici  temelje na činjenici da nesmetano koriste taj dio zemljišta od 1981. godine, da su na tom dijelu zemljišta njihovi prednici izgradili objekt kojeg su im, zajedno sa stanom na prvom katu suterenu i potkrovlju čest.zgr.807 k.o. G., prodali 1981. godine. Tuženici tvrde da su njihovi prednici prijeporni objekt (čiji se manji dio nalazi na prijepornoj čestici zemlje 890/1 k.o. G.) izgradili prije više desetaka godina u sadašnjim dimenzijama, a da tužitelj takvu gradnju nije zabranio odnosno da joj se nije protivio.

                        Prvostupanjski je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl.221.a.ZPP) zaključio da tuženici nisu dokazali da je predmet kupoprodaje, kojeg navode u odgovoru na tužbu bila i garaža, a koja je sada pretvorena u stambeni prostor. Kako je to navedeno u obrazloženju pobijane presude tuženici nisu predložili dokaz pregledom ugovora o kupoprodaji temeljem kojeg bi se moglo utvrditi je li i garaža, koja je izgrađena djelomično na prijepornoj nekretnini, predmet ugovora o kupoprodaji. Iz zemljišnoknjižnog izvatka sa povijesnim slijedom, koji prileži na listu 4. spisa, ne proizlazi da bi predmet ugovora bila i garaža. Pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da bi zbog toga što je predmet kupoprodaje tuđa stvar ugovor bio nepostojeći ili ništetan, ali ta ocjena prvostupanjskog suda nije utjecala na pravilnost pobijane presude. Pravilno zaključivši da tuženici nisu dokazali da su postali vlasnici prijepornog dijela nekretnine, pravilno je prvostupanjski sud, ocijenivši osnovanim tužiteljev vlasnički zahtjev, naložio uspostavu prijašnjeg stanja na način da se s prijepornog dijela nekretnine ukloni objekt kojeg posjeduju i koriste tuženici.

                        Tuženici nisu dokazali da su Đ. i T. B., (prodavatelji) od kojih su P. K. i T. K. kupili stan u čest.zgr.807 k.o. G. 1981.god., a prijeporno zemljište je prema  zk izvatku s povijesnim slijedom u režimu društvenog vlasništva od dana stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (26. prosinca 1958. godine), izgradili garažu koja bi predstavljala objekt, da su na tom objektu stekli pravo vlasništva, da su ga prodali tuženicima, pa da bi se eventualno moglo raditi o stjecanju vlasništva temeljem zakona- dosjelošću.

                        Kako žalba u tom dijelu nema opravdanja odlučeno je kao u toč.a) izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe čl.368.st.1. ZPP-a.

                        Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu pobijane presude kojom se prihvaćen tužbeni zahtjev na predaju suvlasničkog dijela nekretnine u posjed tužitelju. Iz činjeničnih navoda tužbe (da tužitelji bez pravne osnove koriste točno određeni dio čest. zem.890/1 i to 29 m2 na sjeverozapadnom dijelu te nekretnine) proizlazi neosnovanim zahtjev za predaju u posjed suvlasničkog dijela te nekretnine, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

                        Imajući u vidu uspjeh stranaka u parnici tj. da je tužitelj uspio u jednom dijelu zahtjeva, u  zahtjevu za uspostavu prijašnjeg stanja, a da su tuženici uspjeli u zahtjevu za predaju suvlasničkog dijela stvari u posjed, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 154.st.2. odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

                        Radi izloženog odlučeno je kao u toč. b) izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe čl. 370.toč.3. ZPP.

U Dubrovniku, 20. veljače 2013. godine